Lokalni mediji u Bugojnu kritikovali su trenutnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića što nikada od prošlih Općih izbora, tokom nepune četiri godine, nije posjetio tu općinu.
Građanima tokom ovog mandata nije svanulo, samo su tu i tamo zabljesnule Bećirovićeve fotografije po društvenim mrežama na kojima on tvrdi da baš pred ove izbore, u vrijeme kada je nezakonito voditi kampanju, posjećuje lokalne zajednice, jer to bi trebala biti obaveza Predsjedništva BiH. Iako to nije tako. Ni blizu nije tako.
Posjeta općinama i gradovima u našoj zemlji od strane visokih domaćih zvaničnika svakako je pozitivna stvar, no Bećirović je bježao ne samo od lokalnih zajednica, već doslovno od BiH tokom cijelog mandata posjetivši tako sve države svijeta koje je mogao, prošavši kroz budžet kao rijetko ko u modernoj historiji naše zemlje.
Osim toga, budući da nema apsolutno nikakvu nadležnost u unutrašnjim političkim prilikama na lokalnom nivou, bez obzira na sve pokušaje da se maksimalnim razvlačenjem simboličkih interpretacija djelovanja to prikaže kao stvarnost, kolege Helez i Bećirović posjetili su još jednog kolegu u Bugojnu.
Amel Mujić, direktor Binasa, kompanije namjenske industrije koju su posjetili Bećirović i Helez, bio je ranije kandidat za Predstavnički dom Parlamenta FBiH ispred SDP-a, a sada je nagrađen udobnijom foteljom. Na poziciju je došao nakon što je sa čela Binasa smijenjen Abaz Mandžuka.
Bećiroviću je, zamislite, namjenska industrija koju je posjetio veoma važna, ali se nije udostojio predstaviti je lično ili putem nekog drugog ovlaštenog iz institucija BiH, da pokuša tokom nedavno održanog samita NATO-a u Ankari osigurati ugovore za našu zemlju. Mogao je tada govoriti o snazi domaće vojne industrije, kapaciteta kojeg BiH ima, a koji je potreban NATO-u. No, nije to uradio. On se umjesto mjesecima ranije spremao i lobirao za sastanke na forumima namjenske industrije samita NATO-a u Ankari, spremao za gledanje utakmice reprezentacije BiH u Kanadi. Koju smo svi mi platili sa simboličnih 60.000 KM sredstava za koja znamo, a jednako tako plaćamo i Bećirovićevu preuranjenu kampanju kroz gradove u BiH.
Namjenska industrija je veoma važna i potrebno je širiti to tržište, tvrdi Bećirović, sve dok je upravo ta industrija doživjela strmoglav pad i gubitke tokom perioda vladavine SDP-a na čelu federalne vlade, u resornom ministarstvu i na direktorskim pozicijama.
Tu je i ministar Helez koji fantazira o jačanju Oružanih snaga BiH u uslovima kada je svo materijalno-tehničko jačanje rezultat donacija, dok na televizijama odaje obavještajne podatke koji su mu poznati i dok tvrdi da BiH proizvodi dronove za koje nije jasno kako posjedujemo tehnologiju ili njene komponente, a državne institucije nikada nisu dale saglasnost za takvo nešto.
Bombe, granate, torpeda, nisu samo proizvodi bh. namjenske industrije. Oni su metafora za saopćenja SDP-ovih kadrova po vertikali, koji pričaju o imaginarnim, nepostojećim rezultatima dok ih veoma važni događaji za ukupnost prilika u zemlji iznova zatiču.
Najveća delegacija iz BiH ikada, sjetimo se, koja je posjetila Sjedinjene Američke Države, svi redom kadrovi SDP-a, danima je boravila u toj zemlji navodno kako bi promovirala i namjensku industriju. Šta je tamo radio, na primjer, generalni direktor KCUS-a Alen Pilav, nije jasno, no Helez se fotkao u helikopterima i to je otprilike jedini rezultat preskupo plaćenog putovanja.
Kancelarija namjenske industrije u SAD-u nije otvorena, izvještaji pokazuju da je stanje u kompanijama vojne industrije generalno nezadovoljavajuće te da se bilježe gubici u uslovima kada su proizvodi iz BiH traženi u svijetu, a Helez i Bećirović u pohodu su na Srednjobosanski kanton.
Od grada do grada u službenim automobilima, pod pratnjom i sa brojnom drugom logistikom, zvaničnici SDP-a sa državnog nivoa preskočili su neslavnog federalnog ministra Vedrana Lakića u čijoj je zapravo nadležnosti namjenska industrija, pa je sasvim jasno šta je bio stvarni cilj posjete još jednoj lokalnoj zajednici.
Helez je odveo Bećirovića tamo gdje nikada bio nije. U jedan novi nivo beskrupuloznog populizma.



