Dok se u javnosti krivica za trenutno stanje voznog parka GRAS-a pokušava prebaciti na nekoga drugog, važno je naglasiti da je posljednjih nekoliko godina, paralelno s rekonstrukcijom pruge i nabavkom novih tramvaja, odluka o ponovnom puštanju u promet tzv. "čeških tramvaja" isključivo rezultat odluka aktuelne lasti i njihovih kadrova u tom javnom preduzeću.

U tom kontekstu treba posmatrati i odluku o dodjeli ugovora za komercijalno oglašavanje najpovoljnijem ponuđaču, kojem je na raspolaganje stavljeno 80 vozila GRAS-a, uz garanciju da će ta vozila biti u saobraćaju 360 dana godišnje.

Posljednji dopis kojim se Skupština Kantona Sarajevo obavještava o komercijalnim djelatnostima datira od 6. januara prošle godine.

S obzirom na to da je reklamiranje na novim Stadler tramvajima zabranjeno pod uslovima garancije, vozila na kojima je oglašavanje bilo moguće jesu upravo češki tramvaji. Upravo za njih su pojedini vozači ranije tvrdili da imaju problem nekontrolisanog iznenadnog ubrzanja, poznatog kao "zalijepljena vožnja".

Advokat vozača tramvaja Adnana Kasapovića, koji je upravljao češkim tramvajem na dan nesreće u kojoj je život izgubio mladić Erdoan Morankić iz Brčkog, dok je djevojčica Ella Jovanović zadobila teške povrede, tvrdi da posjeduje evidenciju prema kojoj je isti tramvaj tokom prošle godine čak 50 puta isključen iz saobraćaja.

Pomislili bismo da bi takav podatak bio dovoljan razlog za trajno isključenje tog vozila iz vožnje. Možda i svih vozila sličnog tipa?

Prema informacijama hrvatskih stručnjaka do kojih je došao BHRT, jedan od mogućih kvarova na tom tipu tramvaja jeste upravo slijepljeni akcelerator, a problem može nastati usljed neadekvatnog održavanja vozila.

U tom kontekstu postavlja se pitanje da li je prije donošenja odluke o zadržavanju čeških tramvaja u saobraćaju urađena sveobuhvatna procjena sigurnosnog rizika. Ako jeste, javnost ima pravo da vidi taj dokument. Ukoliko nije, onda se radi o ozbiljnom propustu u upravljanju javnim preduzećem.

Premijer u ostavci Nihad Uk na press konferenciji održanoj jučer, osvrćući se na tragičnu nesreću koja je izazvala svakodnevne proteste mladih, istakao je da posljednji izvještaj o radu GRAS-a koji je razmatrala Skupština Kantona Sarajevo datira iz 2018. godine.

Drugim riječima, Uk je kao premijer tražio izvještaje o radu preduzeća, ali oni nikada nisu dostavljeni, iako je direktor GRAS-a bio SDP-ov Senad Mujagić, kadar Ukovog koalicionog partnera.

Mujagić je na poziciji vršioca dužnosti, a potom i direktora GRAS-a, proveo gotovo pet godina.

Kontekst odgovornosti

Nedugo nakon nesreće, umjesto fokusiranja na aktuelne istražne radnje, dio političke scene pokušao je odgovornost prebaciti isključivo na prethodne uprave GRAS-a.

Postoje otvoreni, ali i okončani predmeti u Tužilaštvu Kantona Sarajevo koji se bave ranijim upravljačkim periodima. Međutim, insistiranje da je cjelokupni problem isključivo naslijeđen, u trenutku kada je aktuelna vlast godinama upravljala sistemom, djeluje kao pokušaj da se pažnja javnosti usmjeri u drugom pravcu.

Aktuelna vlast je nabavila nove tramvaje, ali je istovremeno odlučila da stare zadrži u saobraćaju na rekonstruisanoj pruzi.

Nije sporno da javna preduzeća ostvaruju prihode kroz komercijalne aktivnosti. Sporno postaje onda kada takve odluke potencijalno utiču na pitanja sigurnosti građana.

U situaciji kada je reklamiranje moguće isključivo na starim tramvajima, a postoji višegodišnji ugovor koji garantuje minimalan broj vozila u saobraćaju tokom gotovo cijele godine, legitimno je postaviti pitanje da li su finansijski aranžmani imali utjecaj na operativne odluke.

Ako posljednji razmatrani izvještaj o radu GRAS-a datira iz 2018. godine, onda je jasno da institucionalni nadzor nije bio kontinuiran niti adekvatan. A bez sistemskog nadzora nema ni ozbiljne odgovornosti. Pokušaj da se cjelokupna odgovornost prebaci na ranije uprave stoga predstavlja pojednostavljivanje kompleksnog problema.

Dugo već puna politička odgovornost za stanje u kantonalnim javnim preduzećima leži na aktuelnoj vlasti. Građani ne traže političke izgovore, već jasan odgovor: da li je sigurnost u javnom saobraćaju bila apsolutni prioritet ili je balansirana sa komercijalnim interesima?