Južna interkonekcija projekat je koji treba gasificirati FBiH, a potom omogućiti zeleniju tranziciju ka upotrebi hidrogena. Dio je to šireg ad hoc stvorenog plana genijalnog ministra energetike, rudarstva i industrije Vedrana Lakića (SDP) za čijeg se mandata urušavaju sva tri navedena sektora.

SDP-ova vladavina u bh. entitetu Federacija BiH dovest će ovo društvo do projiciranog zaduženja koje se već kreće ka iznosu od 10 milijardi KM do 2029. godine, sve sa po pola milijarde isplate kamata godišnje. Milijarda KM gubitka dvije elektroprivrede koje operiraju na prostoru FBiH za SDP nije prekritična situacija. Kritična možda jeste, no to je samo semantika. Uvijek se može pokušati dodatno zadužiti na kontroverznoj Londonskoj berzi gdje se zadužuju vlade za koje su sva druga vrata finansijskog sektora zatvorena.

Kompenzirajući nedostatak znanja, vizije ili strategije, vlada predvođena SDP-om uvijek će posegnuti za instant rješenjima, brzim kreditnim aranžmanima.

Ministar Lakić ne krije da su elektroprivede u velikoj krizi, ali struju će kaže "po svaku cijenu obezbijediti", dakle plaćanjem uvoza struje po visokim tarifama. Zašto da ne?

Projekat Južne plinske interkonekcije trebao je biti rješenje koji će stabilizirati domaći energetski sektor, transformirati termoelektrane i pretvoriti ih u plinske elektrane. U tom smislu, i dalje smo na početnoj poziciji. Zakonodavno rješenje je usvojeno, međudržavni sporazum sa susjednom Hrvatskom potpisan, no ugovor sa američkom kompanijom koja bi projekat trebala realizirati nije. Problem je državna imovina.

Kao da to SDP nije znao prije no što je sa partnerima krenuo u avanturu brzog usvajanja Zakona o Južnoj interkonekciji koji je "zapeo" na prvoj tački realizacije - ugovoru sa investitorom. Genijalan zaključak iz Vlade Federacije BiH ranije je bio da će se ugovorom pokušati definirati sve, pa i problematika državne imovne. Rok je istekao. Ugovor je i dalje na čekanju.

Stoga je u prostorije Vlade FBiH jučer otišao otpravnik poslova Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH John Ginkel, da vidi gdje je "zapelo". Premijeru FBiH Nerminu Nikšiću sigurno je bilo neugodno. Barem tako izgleda na fotografijama. Od pompezne najave projekta, do duže ljetne pauze, američki investitor AAFS čeka da domaće vlasti isporuče obećano.

U saopćenju koje je objavljeno nakon sastanka, naglašeno je da se nastavljaju aktivnosti na usaglašavanju ugovornih pitanja. Podsjetimo, rok je istekao, a domaće vlasti i dalje nastavljaju biti jednako neefikasne, pa se čini kako će BiH do veće upotrebe plina doći onda kada ga skoro svi drugi zamijene drugim obnovljivim izvorima energije.

Studija izvodivosti je osnova za potpisivanje ugovora sa AAFS-om, trebat će više od dva mjeseca da se onda izradi, naknadno bi njeni dijelovi postali aneksi ugovora, a kako bi plinovod bio isplativ, plinske elektrane moraju biti uspostavljene.

Memorandum sa Srbijom

Lakić bi sa susjednom Srbijom da gradi hidroelektrane na Drini, bez obzira na mnogostruke posljedice takvih odluka, od koji su samo neke presude Ustavnog suda BiH ili pitanje energetskog suvereniteta koji bi se dijelom oslanjao na volju susjeda koji historijski ima pretenzije na prostor BiH te podržava secesionističke narative manjeg bh. entiteta.

Potpisivanje Memoranduma o razumijevanju sa susjednom Srbijom navodno je neizbježan događaj, a ponašanje SDP-ove vlade koja pati od hroničnog nedostatka strateškog promišljanja te viška volje da razvlasti državu i u ambis gurne društvo, sada se aktualizira u stvarnim projektima koji su inače decenijska težnja vlasti Rs-a, a koje je uspješno u više navrata osujetio Ustavni sud BiH presudom da je  rijeka Drina teritorijalna voda Bosne i Hercegovine, te da entiteti u tom smislu ne mogu djelovati.

Sada se, tokom aktuelne vlasti, bh. entitet FBiH ponaša podjednako kao što to radi i Rs. Isto se samoubistveno zadužuju, a sada podržavaju i iste projekte.

Gineklova izvidnica u rad Vlade FBiH pozivanje je na odgovornost aktera koji su se obavezali isporučiti ugovor u vezi sa Južnom interkonekcijom.  A možda i neke druge projekte? Kompanije iz Sjedinjenih Američkih Država već su ranije izrazile spremnost i da rade na projektima iz oblasti hidropotencijala, pa je stoga sasvim logično da se Lakić zalaže i za gradnju hidrocentrala sa susjednom Srbijom. Pa nije valjda da će se protiv njih pobuniti u kranje pragmatičnom odnosu sa jednom svjetskom silom?

No, gdje pragma prestaje biti opravdana, a počinje biti pogubna za državu?

Energetska politika Vlade FBiH, ako uopće možemo govoriti o bilo čemu što liči na sistematski pristup sektoru, se pod vodstvom SDP-a pretvara u opasan poligon improvizacije. Strateški interesi države žrtvuju se zarad kratkoročnog privida funkcionalnosti vlasti.

Državna imovina blokira američke investicije i ostavlja projekat Južne interkonekcije u pat-poziciji, dok se paralelno kroz upitne memorandume sa Srbijom, svjesno zadire u energetski suverenitet BiH i ignoriraju presude Ustavnog suda.

Između pritiska zapadnih diplomata koji traže ispunjenje preuzetih obaveza i sumnjivih kompromisa s istočnim susjedima, aktuelna vlast vodi entitet stazom ekonomske i energetske podređenosti, dokazujući da nedostatak vizije i strategije na kraju uvijek najskuplje plaćaju sami građani.