U septembru 2025. Sjedinjene Države su u Pragu okupile predstavnike oko 40 zemalja radi koordinacije jačeg provođenja šest ponovno uvedenih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a usmjerenih protiv Irana. Sankcije, vraćene nakon što su SAD ocijenile da Iran nije ispunio nuklearne obaveze, obuhvataju iranski nuklearni program, balističke projektile, trgovinu oružjem i bankarski sektor. EU je brzo usvojila nove mjere protiv iranskih zvaničnika i Islamske revolucionarne garde (IRGC), te započela proces formalnog proglašavanja IRGC-a terorističkom organizacijom.

Potencijalni sukob

Krvava pauza prije regionalne eksplozije: Za Iran još jedan napad SAD-a i Izraela bio bi egzistencijalni rat

Cilj novih sankcija ostaje nejasan s obzirom na to da prethodne decenije ekonomskog pritiska nisu promijenile iransku politiku. Stručnjaci ističu razliku između ekonomskih učinaka sankcija i njihovih političkih rezultata. Kampanja maksimalnog pritiska, pokrenuta u administraciji Johna Boltona, zamišljena je kao pritisak na iransku ekonomiju kako bi se prisililo vodstvo na odustajanje od nuklearnog programa i smanjenje regionalnog utjecaja, što se do danas nije ostvarilo.

Direktni napadi na iranske nuklearne objekte u junu 2025. navodno su "potpuno uništili" program, kako je tvrdio predsjednik Donald Trump, ali procjene američke obavještajne zajednice pokazale su samo privremeni zastoj. Iran je nastavio razvijati nuklearne i balističke kapacitete, a IRGC ostaje centralni element njegove sigurnosne doktrine. Balistički testovi pokazuju nastavak jačanja vojnih sposobnosti, što sugerira da sankcije nisu smanjile iransku agresivnost.

Vječiti cilj

Zašto Zapad nikada neće prihvatiti iranski suverenitet koji decenijama potkopavaju SAD, Izrael, CIA i Mossad

Iako sankcije nisu ostvarile nuklearni ili politički cilj, one su dovele do značajnog ekonomskog kolapsa. Javne izjave američkih dužnosnika, uključujući ministra finanSija Scotta Bessenta, potvrđuju da je svrha sankcija bila oslabiti iransku ekonomiju i prisiliti zemlju na ovisnost o alternativnim, neformalnim mehanizmima za trgovinu i financije.

Pored ekonomskog pritiska, strani utjecaji uključuju i podršku demonstracijama u Iranu. Izraelski i američki izvori navode da su strane službe poticale demonstracije i pomagale organizaciju protesta, dok su izvještaji o broju žrtava ostali nepouzdani. Ipak, nesporno je da sankcije decenijama ograničavaju pristup Irana globalnom bankarskom sistemu i otežavaju život stanovništvu.

Sankcije su proizvele ekonomsku destabilizaciju i društvenu napetost, ali nisu primorale Iran da odustane od nuklearnog programa ili smanji regionalni utjecaj. Iako se ekonomski učinci koriste kao politički instrument, primarni geopolitički cilj ostaje neostvaren.