Svijet | 19.05.2026.

Nedostižni san

Gaza bez hadža i kurbana: Smrt je brža od ispunjenja svete dužnosti

Svake godine, sve više imena s liste onih koji čekaju na red za hadž će nestati - bit će to sveta dužnost koju nisu uspjeli ispuniti za života, jer smrt stiže prije nego što im se pruži prilika

Autor:  Middle East Eye
Foto: Pixabay

Dok se hiljade muslimana pripremaju za putovanje u Saudijsku Arabiju kako bi obavili hadž, Palestinci u Gazi još jednom su lišeni prilike da ispunu jedan od pet stubova islama, budući da Izrael i dalje drži kontrolu nad graničnim prijelazom Rafah.

Iz godine u godinu, Palestincima u Gazi onemogućeno je napuštanje teritorije kako bi obavili hadž, sveto hodočašće koje je jednom u životu dužnost svakog muslimana, pod uvjetom da je fizički i finansijski sposoban.

Umjesto toga, prisiljeni su posmatrati hodočašće izdaleka. Ta se udaljenost ne mjeri miljama, već zatvorenim granicama, jer okupaciona sila stoji između Palestinaca i svetog putovanja.

Prijelaz Rafah jedina su vrata Palestincima u Gazi prema vanjskom svijetu i, iako je djelimično bivao otvoren, Izrael i dalje nameće stroga ograničenja kretanja.

Kako bi obavili hadž, koji se poklapa s obilježavanjem Kurban-bajrama, muslimani će u narednim danima putovati iz cijelog svijeta u Mekku. No, muslimani u Gazi suočavaju se sa zatvorenim granicama, raseljavanjem, glađu i teškim finansijskim iskušenjima.

Iako se hadž sada čini nemogućim za vjernike u Gazi, on je oduvijek bio težak zadatak, praćen složenim putnim aranžmanima koji koštaju hiljade dolara. Hodočasnici obično putuju autobusom do Egipta, a zatim avionom do Saudijske Arabije.

- Trebalo mi je pet godina da uštedim novac za hadž. Onda je došao rat i sav novac sam potrošila na bjekstvo od bombi i na hranu - rekla je za Middle East Eye Salwa Akila, 65-godišnja žena iz Gaze.

Borba za preživljavanje

Akila i njen suprug dobili su odobrenje za obavljanje hadža 2024. godine, nakon što su godinama zamišljali trenutak kada će stati ispred svete Kabe.

Ali rat u Gazi je sve promijenio. Sada se, poput hiljada drugih Palestinaca na opkoljenoj teritoriji koji su izgubili svoje domove u izraelskom bombardovanju, bore za goli opstanak u izbjeglištvu.

Oni koji su nekada radili na organizaciji hadža i umre u Gazi, planirajući putovanja, pružajući smjernice i pomoć tokom cijelog puta, također prolaze kroz tešku krizu. Mnogi su ostali bez izvora prihoda ili trpe ogromne finansijske gubitke.

Zaista, izraelski genocid u Gazi tokom proteklih godina pretvorio je hadž iz duhovne obaveze u sve nedostižniji san.

Prijatelj mi je nedavno poslao fotografije hodočasnika okupljenih u Mekki, koji su plakali suzama radosnicama dok su se pripremali da posjete Allahovu kuću, piše za Middle East Eye Sara Awad.

- Nadam se da će i na nas uskoro doći red - napisao je on.

Za mnoge muslimane u Gazi takve su slike dirljiv i bolan podsjetnik na ono što propuštaju. Izraelski genocidni rat iscrpio je Palestince fizički i psihički, ostavljajući ih s osjećajem bespomoćnosti jer ne mogu ispuniti svoju temeljnu vjersku dužnost.

Odlazak u Mekku je duboko duhovno putovanje obnove, odanosti i iscjeljenja. Muslimani Gaze izgubili su pristup tom izvoru snage upravo onda kada im je najpotrebniji.

Izraelski napadi, dakle, ne lišavaju Palestince samo hrane, lijekova i sigurnosti. Oni ih lišavaju i iskustava koja bi im mogla pomoći da vrate dostojanstvo, nadu i emocionalni mir nakon godina brutalnog razaranja.

Nada koja ne umire

Kako vrijeme prolazi, mnoge starije osobe koje su dugo sanjale o posjeti Mekki sada više nisu fizički sposobne za put. Neki se bore sa zdravstvenim problemima koji zahtijevaju stalnu njegu, te za njih hadž više nije siguran.

Ljudi sa strane možda ovu krizu doživljavaju manje hitnom od ekonomskog kolapsa, uništenog zdravstva ili blokade hrane. Ali za muslimane u Gazi, hadž je osnovno pravo i ključni dio našeg životnog puta.

Ne traže novac, hranu niti materijalnu pomoć, već nešto osnovnije - otvorena vrata i mogućnost sigurnog odlaska i povratka kući, kako bi ispunili sveti stub islama.

Pored toga što im je uskraćena mogućnost obavljanja hadža, muslimani u Gazi su već treću godinu zaredom lišeni i jednog od najvažnijih obreda Kurban-bajrama - prinošenja žrtve (kurbana). Ova tradicija postala je gotovo nemoguća u trenutnim uvjetima zbog strašne nestašice i zabrane uvoza stoke na teritoriju Gaze.

Zapravo, muslimani u Gazi više ne mogu u potpunosti osjetiti radost Kurban-bajrama usred rata, progona, razaranja i potpuno uništene ekonomije.

Svake godine, sve više imena s liste onih koji čekaju na red za hadž će nestati - bit će to sveta dužnost koju nisu uspjeli ispuniti za života, jer smrt stiže prije nego što im se pruži prilika.

Ipak, uprkos svim ovim izazovima, mnogi Palestinci u Gazi nastavljaju štedjeti ono malo novca što imaju, čvrsto se držeći nade da će iduće godine, ako Bog da, obaviti hadž ili umru.

Kukavičije jaje

Podvala panarabizma i nacionalizama autohtonim islamskim pokretima s kraja 19. vijeka

Umiranje u tišini

"Više ne volim jutro": Ispovijest oca koji nema čime nahraniti djecu u Gazi

Izraelski kulturocid

Borba za živu riječ: Kako djeca u Gazi spašavaju uništene biblioteke

Pragmatični reformatori

Senusije zaboravljena reformatorska sila koja je stvarala države

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh