Crvene zgrade triju nuklearnih reaktora Olkiluoto savršeno se uklapaju u crveno-žuti jesenski krajolik na zapadnoj obali Finske. Kao da su oduvijek tamo stajale. Najmlađi reaktor Olkiluoto 3 pušten je u pogon 2023. godine.
Time je Finska mogla sebi priuštiti da svoj uvoz ruskih energenata svede gotovo na nulu. Do početka 2022. uvoz iz Rusije je činio skoro polovinu finskog energetskog uvoza. Promjena je za zemlju postala neizbježna nakon početka ruskog napada na Ukrajinu. Ipak, Finska se što se tiče energetske politike još nije u potpunosti odvojila od Rusije.
- Do februara 2022. gajili smo nadu da su vremena kada zemlje proširuju svoje teritorije i napadaju druge države prošla, te da možemo živjeti u miru i trgovati jedni s drugima. No, tada smo vidjeli da to nije slučaj i da, nažalost, moramo osigurati vlastiti suverenitet, i kada je riječ o energiji. Ne možemo ovisiti o partneru koji nam je neprijateljski nastrojen - rekla je za DW Sari Multala, finska ministrica za klimu i okoliš.
Tako je Finska 2023. pristupila NATO-u nakon što je dugo čuvala svoju neutralnost. Rusija je prekinula isporuke električne energije, vjerovatno i zato što Helsinki nije htio plaćati u rubljima.
A tadašnja finska vlada odlučila je "što je brže moguće" osloboditi se ruske energije. Finska je tada uvozila prije svega struju, naftu i plin iz Rusije, s kojom dijeli granicu dugu više od 1.300 kilometara.
Nafta, na koju je 2019. otpadalo 19 posto potrošnje energije u Finskoj, od tada dolazi, između ostalog, iz Norveške, Velike Britanije i SAD-a. Kod prirodnog plina, koji je činio samo pet posto potrošnje, prešlo se na ukapljeni prirodni plin (LNG). Državna kompanija Gasgrid Finland pustila je u pogon plutajući LNG terminal u luci Inga. A proizvodnji električne energije sada doprinosi i Olkiluoto 3.
Nuklearna energija je prošle godine pokrivala 39 posto potrošnje električne energije, za razliku od 28 posto prije tri godine. Sa snagom od 1.600 megavata Olkiluoto 3 jedan je od najvećih nuklearnih reaktora na svijetu. No, njegova izgradnja koštala je 11 milijardi eura, otprilike tri puta više nego što je bilo planirano.
Trebalo je 18 godina da se dovrši, umjesto prvobitno predviđene četiri godine. Zbog eksplozije troškova, operator TVO odustao je od planova za četvrti reaktor na toj lokaciji. Ipak, za Juha Poikolu, PR menadžera kompanije, trud se isplatio.
- Zahvaljujući tome cijene električne energije su pale. Osim toga, stvorili smo 5.000 direktnih i indirektnih radnih mjesta - objašnjava on.
U jednom je pogledu Finska još ovisna o Rusiji. Finsko energetsko poduzeće Fortum uvozi uran za svoja dva reaktora iz Rusije i još nije uspjelo naći adekvatnu zamjenu.
Operator elektrane TVO ne isključuje mogućnost da bi jednog dana u Finskoj mogli biti izgrađeni dodatni nuklearni reaktori. U prilog tome ide i izgradnja novog odlagališta nuklearnog otpada, kaže Pasi Tuohimaa, šef komunikacija u kompaniji Posiva, koja vodi takozvani projekt Onkalo.
No, nuklearna energija je samo dio priče. I obnovljivi izvori električne energije pomogli su kod smanjenja uvoza ruskih energenata. Prošle godine kopnene vjetroelektrane činile su 24 posto proizvodnje električne energije - u usporedbi sa 14 posto 2022. godine.
Za Velija-Pekku Tynkkyenena, profesora ruskih ekoloških studija na Univerzitetu u Helsinkiju, ključ je u pravoj mješavini.
- Uz nuklearnu energiju imamo hidroenergiju, biomasu i vjetroenergiju. Sve to čini našu otpornost - naglašava on za DW.
Anni Mikkonen, izvršna direktorica industrijskog udruženja Renewables Finland, kao pozitivno ističe da je za izgradnju vjetroelektrane potrebno svega nekoliko godina.
- Možemo udvostručiti kapacitet kopnenog vjetroenergetskog sektora unutar 10 godina - rekla je za DW.
Dodatna energija mogla bi se potom izvoziti u druge europske zemlje. Tako bi se i one mogle učiniti nezavisnim o ruskim energentima, dodaje Mikkonen.
