Jučerašnje izdanje emisije "Plenum" na Federalnoj televiziji, kojom rukovodi SDP-ovac Bakir Hadžiomerović, nije bilo neutralan medijski prostor, nego politički strukturiran ambijent s jasno postavljenom dramaturgijom. Emisija je trebala poslužiti kao kontrolirani okvir za saniranje političke štete i preusmjeravanje odgovornosti u trenutku pojačanog pritiska na ministra saobraćaja Kantona Sarajevo Adnana Štetu.

Sudionici su bili pažljivo odabrani – pseudonezavisni intelektualac Enver Kazaz i predsjednik Kantonalne organizacije SDA Sarajevo Faruk Kapidžić. Pozvan je bio i premijer u ostavci Nihad Uk, koji je mudro izbjegao dolazak.

Koncept emisije bio je jasan – personalizirati problem, fokus zadržati na premijeru Nihadu Uku, a sistemsku i dugogodišnju odgovornost amortizirati sa SDA.

 Uk je trebao ostati centralna meta, politički amortizer iza kojeg bi se stabilizirao narativ o "kontinuitetu rada" i navodnim "rezultatima ministarstva".

Ulogu analitičkog egzekutora dobio je Enver Kazaz. Međutim, umjesto odmjerene akademske distance, gledatelji su dobili otvoreno političko svrstavanje. Redali su se, do sada u javnom prostoru neviđeni, hvalospjevi ministru Šteti, kritike su potpuno relativizirane, a odgovornost gotovo mehanički prebacivana.

No, emisija je samo dodatno kompromitirala ne samo ministra, nego i samog "egzekutora" narativa.

Umjesto da polemički fokus zadrži na Uku i Našoj Stranci, kako je to bilo i zamišljeno, Kapidžić je odbio prihvatiti zadani okvir i raspravu prebacio na suštinsko pitanje dugogodišnje koncentracije moći i odgovornosti ministra Štete.

Naveo je konkretne i politički teške primjere – netransparentne i nedovoljno objašnjene ugovore u resoru saobraćaja, ugovore o reklamiranju na tramvajima s firmom iz Banje Luke, kao i pitanje obrazovnih kvalifikacija ministra, tj. kupovine diplome na Sokocu.

U jednom od ključnih trenutaka emisije Kapidžić je direktno pozvao Kazaza na akademsku odgovornost. Postavio je sasvim logično pitanje: kako profesor Univerziteta u Sarajevu može, bez ikakve rezerve, toliko braniti i hvaliti ministra koji od obrazovanja ima diplomu "stečenu" na Visokoj školi za ugostiteljsku djelatnost na Sokocu i postdiplomski studij s tzv. PIM-a - s kojeg se diplome masovno poništavaju?

Time je rasprava izašla iz zone klasičnog političkog prepucavanja i ušla u zonu kredibiliteta.

To je bio prijelomni momenat emisije. Kada profesor javnog univerziteta stane u otvorenu političku odbranu izvršne vlasti, pa čak i njihovih kupljenih diplome, pitanje više nije samo političko, nego i etičko.

Kapidžićeva intervencija otvorila je dodatni front – ne samo da li je ministar odgovoran, nego i da li je analitička podrška zasnovana na principima ili na političkoj bliskosti koju, istini za volju, dodatno potvrđuje i Kazazovo imenovanje u nadzorni odbor drugog javnog servisa TVSA.

Kapidžićeva centralna teza ostala je konzistentna i jasno artikulirana – korupcija je izvor svih problema u sistemu. Po njegovom stavu, bilo je korupcije i ranije, ali ona je kulminirala u mandatu Trojke, a tramvajska nesreća nije izolirani incident, nego simptom modela upravljanja. U tom okviru, Uk je bio tek figura iza koje su se pokušali sakriti Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine i Narod i Pravda.

Završna politička poruka bila je nedvosmislena – na kantonalnom nivou nema prostora za koaliciju SDA sa SDP-om i NiP-om. Time je zatvorena svaka špekulacija o mogućem političkom pregrupiranju, iako je očigledna namjera kreatora emisije bila i testiranje mogućnosti tzv. crveno-zelene koalicije.

Umjesto da stabilizira ministra, emisija je proširila sumnju. Umjesto da neutralizira kritiku, otvorila je pitanja političkog kontinuiteta, netransparentnih ugovora i akademske odgovornosti javnih intelektualaca. A umjesto da odškrine vrata crveno-zelenoj koaliciji, "Plenum" ih je zatvorio – jasnim i politički artikuliranim stavom Kapidžića.

Ako je cilj bio spašavanje "vojnika Štete", rezultat je bio suprotan – kompromitacija je postala šira od prvobitne, a rasprava se pomjerila s jedne nesreće na model vlasti i kredibilitet onih koji ga javno brane. A egzekutor je postao kolateralna šteta Štetine odbrane.