Kada je Rusija napala Ukrajinu u februaru 2022. godine, FIFA je reagirala u roku od četiri dana. Suspendirala je sve ruske reprezentacije i klubove iz međunarodnih takmičenja, izdala saopćenje o solidarnosti i poručila da je "fudbal ovdje potpuno ujedinjen". Brzina je bila izvanredna. Poruka je bila jasna. Sport, rekla je FIFA svijetu, ima savjest. Ta savjest, ispostavilo se, ima svoje uvjete.
Više od dvije godine nakon početka rata u Gazi, u kojem je ubijeno preko 72.000 Palestinaca, većinom civila, FIFA još uvijek nije suspendirala Izrael ni iz jednog takmičenja. Umjesto toga, izrekla je kaznu od 190.000 dolara zbog rasističkih prekršaja, naredila da se na tri domaće utakmice istakne transparent, te svijetu poručila da je status Zapadne obale "neriješeno i veoma složeno pitanje prema međunarodnom javnom pravu". Ovo nije neutralnost. Ovo je izbor maskiran u neutralnost.
Međunarodni sud pravde proglasio je izraelsku okupaciju palestinske teritorije nezakonitom. Istražna komisija Ujedinjenih nacija zaključila je da Izrael čini genocid. Deseci stručnjaka za međunarodno pravo potvrdili su da izraelska naselja na Zapadnoj obali krše Četvrtu ženevsku konvenciju i više rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a. Najmanje šest izraelskih fudbalskih klubova sa sjedištem u tim ilegalnim naseljima nastavlja se takmičiti u izraelskim ligama, što je direktno kršenje FIFA-inog člana 64.2, koji navodi da klubovi ne smiju igrati na teritoriji druge članice bez njenog odobrenja.
FIFA sve ovo zna. Provela je vlastitu istragu. A onda nije poduzela ništa, jer je odlučila da je situacija "previše kompleksna".
Ruska invazija na Ukrajinu za FIFA-u nije bila kompleksna. Južnoafrički režim aparthejda nije bio previše složen da bi međunarodna sportska tijela djelovala protiv njega prije nekoliko decenija. Jugoslavija je sankcionirana tokom ratova na Balkanu. Ali palestinska zemlja, palestinski životi i palestinski fudbal, očigledno, predstavljaju složenost s kojom se FIFA ne može ili ne želi nositi.
Razlog te kompleksnosti nije pravne prirode. Politički je. Domaćin Svjetskog prvenstva 2026. godine su SAD, ista ona zemlja čiji je State Department izjavio da će "apsolutno raditi na tome da se u potpunosti zaustavi svaki pokušaj zabrane izraelskoj fudbalskoj reprezentaciji da učestvuje na Svjetskom prvenstvu". Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino izgradio je blizak lični odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, otvorivši ispostavu FIFA-e u Trump Toweru na Manhattanu i uručivši Trumpu posebno kreiranu nagradu za mir na ceremoniji žrijebanja za Svjetsko prvenstvo. To nisu postupci neutralnog upravnog tijela. To su postupci organizacije koja je odabrala stranu.
Kritičari će reći da je miješanje sporta i politike pogrešno. Ali FIFA je već pomiješala sport i politiku onog trenutka kada je djelovala protiv Rusije, a odbila djelovati protiv Izraela. Miješanje se već dogodilo. Jedino je pitanje čijoj politici FIFA odlučuje služiti.
Turska je bila prva članica UEFA-e koja je javno pozvala na suspenziju Izraela iz svih fudbalskih takmičenja. Fudbalski savez Turske uputio je taj poziv drugim nacionalnim savezima i to je bio ispravan potez. Pedeset profesionalnih sportista iz cijelog svijeta također je potpisalo otvoreno pismo tvrdeći da sport ne može šutjeti dok se civili masovno ubijaju. Fudbalski savez Norveške donirao je profit od utakmice protiv Izraela za pomoć Gazi. To nisu radikalni stavovi, već moralno dosljedni postupci.
Ono što je FIFA dala Palestini je zastava. Ono što je dala Ukrajini je solidarnost, piše Daily Sabah.
Fudbalski savez Palestine podnio je tužbu 2024. godine slijedeći propisane FIFA-ine procedure, strpljivo čekao i dobio presudu koja je ignorirala Međunarodni sud pravde, prekršila FIFA-in statut i zaštitila upravo one klubove koji se nalaze na otetoj zemlji. Amnesty International je ovu odluku nazvao sramotnom. I bila je.
Fudbal ne mora riješiti sukob na Bliskom istoku. Ali ne smije ni nagrađivati one koji krše međunarodno pravo. FIFA ima izbor. Trenutno donosi pogrešan.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh