Festival bajke, njegovo jedanaesto izdanje, otvorio je vrata za sve posjetioce 6. novembra. Sve do 21. novembra 2025. godine, Gračanica, Olovo i Sarajevo bit će poprište magije, slaveći bajke Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta. Ovogodišnji festival stavlja u fokus kreativnost, pozivajući posjetioce da probude sopstvenu imaginaciju.
U ovom duhu, razgovarali smo sa Željkom Lemez, direktoricom Festivala bajke, koja nam je otkrila specifičnosti ovogodišnjeg izdanja. Od gostovanja čuvene dubrovačke pripovjedačice Jasne Held, preko predstavljanja knjige o svetkovinama u waldorfskim vrtićima, do transformativnih radionica i pripovjedačkih predstava Marine Đorđević, program je bogat i raznolik. Poseban pečat dat će i online uključenje pripovjedačica palestinsko-hrvatskog, palestinskog i libanskog porijekla, koje će podijeliti priče i basne, dajući glas hrabrim, jakim ženama i doprinoseći očuvanju palestinske kulture.
Željka Lemez ne krije da su izazovi u organizaciji sve veći, posebno imajući u vidu trajanje od petnaest dana i tri grada domaćina. Ipak, ističe da je ovaj festival, zahvaljujući malom timu, prerastao u respektabilnu internacionalnu kulturnu manifestaciju. Kao članica FEST-a (Federation for European Storytelling), Udruženje Bajka uspostavilo je mrežu evropskih partnerstava, a dugoročni cilj je razvoj modela kulture prilagođenih potrebama djece, mladih i odraslih, uz promociju nematerijalne kulturne baštine.
- Prije svega želim naglasiti da je s nama i ove godine Jasna Held, pripovjedačica iz Dubrovnika, s "Pričama transformacije - Vitez Zelenkapa i drugim bajkama", koja će za odraslu publiku pripovijedati u subotu, 15. novembra 2025. godine, u 19 sati u CKM-u, u Jelićevoj.
U srijedu, 12. novembra, u 18 sati u Društvenom centru Općine Centar, Muhameda Kantardžića 3, zajedno s autoricom Dianom Mehremić Prišuta predstavili smo i preporučili knjigu "Svetkovine tijekom godine i kako se slave u waldorfskom dječijem vrtiću" i njihovu ulogu u životu čovjeka. "Kroz svetkovine se ljudi izravno povezuju s prirodom i njenim promjenama. Svake godine je to čovjeku nanovo prigoda za novim doživljajima prirode", kako kaže naša gošća iz Zagreba Mehremić Prišuta. Kroz svetkovine, igru, pjesmu, priču, kod pojedinca se razvija ljudskost i razumijevanje prirodnih pojava koje utječu na lični razvoj, ali i razvoj čovječanstva. Imali smo i kreativnu radionicu "Bajka, lutka i Ja – Transformativna moć lutke i bajke u mentalnom zdravlju, odgoju i razvoju", koja kombinira metode i alate primijenjenih umjetnosti starih zanata i uvide terapeutske podrške rastu i razvoju. Tu su i pripovjedačke predstave Marine Đorđević, koje izvodi uz zvuke violine.

Ona najavljuje da će im se posljednjeg dana festivala, tj. 21. novembra u 18 sati, pridružiti putem Zooma pripovjedačica palestinsko-hrvatskog porijekla, koja živi i djeluje u Kanadi, Sarah Abusharar, te njene kolegice Fidaa Ataya iz Palestine i Sara Kasir iz Libana. One će ispričati kratke palestinske priče i basne, ali i lične priče.
- Svjesni smo da je ovaj razgovor tako malo, da može biti samo gest i ništa više, a ujedno se radujemo da zajedno s Fidaaom Atayja iz Palestine i Sarom Kasir iz Libana možemo dati svoj glas i pomoći ovim hrabrim, jakim ženama u njihovim nastojanjima da organiziraju trenutke normalnog života, organizirajući festivale bajke, ali i dati svoj skromni doprinos očuvanju palestinske kulture.
Bajka kao priča koja je nadživjela vrijeme
Kada je riječ o izazovnosti organiziranja jednog ovakvog festivala, posebno ako uzmemo u obzir da traje petnaest dana i da se organizira u tri različita grada, Željka Lemez priznaje da su izazovi sve veći, ali podvlači da je to "duga priča" i da ta priča samo može pokvariti svečanu festivalsku atmosferu.
- Festival je zahvaljujući našem malom timu prerastao u respektabilnu internacionalnu kulturno-umjetničku manifestaciju od značaja za Sarajevo i cijelu Bosnu i Hercegovinu, kao i region. Dobijanjem statusa članice FEST-a (Federation for European Storytelling) 2018. godine, uspostavili smo mrežu novih evropskih partnerstava. Dugoročno, Festival ima za cilj da doprinese razvijanju modela kulture koji su prilagođeni potrebama djece, mladih i odraslih, promovirajući nematerijalnu kulturnu baštinu.
Propratni program "Putujuća bajka" od osnutka jedna je od ključnih karakteristika Festivala. Ne održava se samo u kulturnim ustanovama glavnog grada, već dolazi do djece i odvija se u njihovim sredinama s ciljem decentralizacije kulture. Stoga smo ove godine u Gračanici, Olovu i Sarajevu. U decembru putujemo i u Zenicu. David Brierley, waldorfski profesor iz Osla, o našem radu je rekao: "Niste svjesni koliko života ovim dotičete i mijenjate." Stoga, sve poteškoće na koje nailazimo oko organizacije ne sprečavaju nas da dođemo do 11. izdanja.
Želja Željke Lemez i njenih saradnika jeste da svaki grad u Bosni i Hercegovini ima svoj festival bajke zato što, naglašava, njihove male trupe pripovjedača ne mogu obići svako mjesto.
- Stoga su edukativni sadržaji Festivala, prije svega seminar "Umijeće pripovijedanja" Jasne Held, "Duhovna pozadina bajke" Snježanke Jadrijević, kao i naše kreativne radionice značajan rasadnik znanja i vještina potrebnih za razvoj Teatra pripovijedanja. Po uzoru na naš festival, Splićani i Sinjani su osnovali svoj tako da je ove godine upriličen sedmi FEBAST, što pokušavamo s partnerskim organizacijama napraviti i u Beogradu. Prvo smo s putujućim bajkama stigli u Goražde, a zatim u Gračanicu i Olovo, vođeni njihovim zanimanjem. Pored našeg Sarajeva, ovo su postale festivalske destinacije. Vjerujemo da smo začeli proces osnivanja festivala poput našeg i u ova četiri grada. Pozivamo sve s ovog našeg govornog područja da postanu dio bajke i "Bajke".
U potki, u fokusu rada Željke Lemez i njenih partnera, jesu bajka, narodna bajka, ali i stari zanati, nematerijalna kulturna baština, od kojih su stvorili platformu za rad s djecom i s odraslima, sa stručnjacima, porodicom, ali i marginaliziranim skupinama.
- Moguće je oko bajke i drevnih vještina ravnopravno okupiti i djecu i stare, i umjetnike i roditelje, sve one koji rade s djecom, studente i, najdelikatnije, mlade ljude. Naš ovogodišnji festival ide pod sloganom "Bajka je priča koja je nadživjela vrijeme" i, kao kolektivna kreacija puna arhetipskih slika, potrebnija nam je danas više nego ikada. U savremenom trenutku, kada se cijeli život odvija pred ekranom, društvene, emotivne, prijateljske i ljubavne poruke razmjenujemo putem telefona, sve je manje susreta, gledamo se posredstvom društvenih mreža, odlazimo na koncerte i gledamo ih kroz kamere. Nasuprot tome, mi razvijamo Teatar pripovijedanja i organiziramo Festival bajke. Direktni kontakt koji pruža pripovijedanje bajki, živa riječ koja teče između pripovjedača i slušaoca, kreativni je proces koji se istovremeno dešava u onome koji priča, koji donosi arhetipske slike, i u nama koji te slike sebi svojstveno stvaramo u glavama, u svojoj mašti, i time postajemo učesnici. Isto je i s kreativnim radionicama za uprizorenje bajki, u kojima potičemo učesnike, posjetioce, da sami postanu producenti kulturnih sadržaja, a ne samo konzumenti već završenih i potpuno oblikovanih. Vjerujemo da je sačuvati i potaći imaginaciju za mlade ljude uvjet opstanka, a naš osnovni zadatak i etička obaveza.
Opasnost svođenja bajke na priču bez značenja
Jedno od logičnih pitanja koje se samo nametnulo jeste pitanje izbjegavanja banalizacije bajke. Željka Lemez kaže da se u općoj komercijalizaciji događa i to da je bajka, narodna bajka, svedena na priču bez značenja.
- Od suštinske snage i prvobitne uloge bajke nije puno ostalo kroz njenu ekranizaciju i savremenu prezentaciju. Nasuprot tome, kroz pripovijedanje, živu riječ i scenske igre lutkama, koje smo uobličili u Festival bajke, oživljavamo izvorne narodne bajke, velika umjetnička djela, koja su plod kolektivne kreativnosti i nesumnjivo posjeduju višeslojno bogatstvo i dubinu. Kroz festivalske sadržaje mogu se svi uvjeriti u snagu i značaj bajki te čari pripovjedačkog teatra, što dalje doprinosi njihovoj zaštiti kao oblika nematerijalne kulturne baštine, a to i jeste jedan o naših ciljeva.
Poznato je da Udruženje Bajka organizira i mini predstave te da potpisuje produkciju i animiranih filmova za djecu. Naša sagovornica objašnjava zašto se odlučila i na ove medije.
- "Vuneno pozorištance" je malo pozorište bajki namijenjeno za djecu od tri do sedam godina, njihove roditelje ili odgajatelje. Tu imamo pripovijedanje narodnih bajki uz pokretne slike, lutke od prirodnih materijala i malu svilenu scenu, što pomaže vizualizaciji priče. Jednostavnost scenskih lutaka, radnje, pokreta "Vunenog pozorištanca", nadahnjuje djecu da sami prave svoje malo pozorište bajki, a nakon svake radionice ponesu i vlastoručno napravljen proizvod. Kako je rekla Merima Kondić, inače profesor pedagogije i waldorfski odgajatelj, član "Bajke", s obzirom na to da živimo u svijetu tehnologije koja ima veliku ulogu u životima nas i naše djece, korisno je učiniti nešto kako bismo makar malo ublažili utiske kojima su ona preplavljena te njihovom svijetu prilagodili sadržaje koji im se bez njihovog odobrenja serviraju. Iz ovog razloga odraslima, koji kreiraju okruženje u kojem raste i razvija se malo dijete, pripada odgovornost da za najmlađe izaberu nešto što će odgovarati dječjem unutarnjem svijetu i njihovim spoznajnim strukturama, a to je naše "Vuneno pozorištance".
Nastojeći da privuku mlade ljude, inspirirani „Vunenim pozorištancem“, oni su posegnuli za korištenjem novih tehnologija, fotografiji i žanru koji im je blizak, animiranom filmu u stop motion tehnici, kao platformi za promociju kulturne baštine, istovremeno stimulirajući djecu na kreativnost, razvoj mašte.
- Producirali smo dva animirana filma, uprizorenja bosanskih narodnih bajki "Zlatna jabuka" i "Dilber djevojka", kao i šest omladinskih filmova temeljenih na nematerijalnoj kulturnoj baštini u okviru projekta za mlade "Kulturna baština kroz prizmu modernih tehnologija". Vjerujemo da su ovi filmovi produžena ruka Festivala bajke i Teatra pripovijedanja. Zbog toga smo u našim digitaliziranim uprizorenjima pokušali to i sačuvati i ne gledamo ih samo kao film, već kao poticaj i inspiraciju, kao izvor s kojeg učimo bajke, izradu lutaka, scenografije, upoznajemo duhovnu pozadinu koja je duboko promišljena i utkana u izrazu boja, pentatonske muzike s muzičkih instrumenata, ne želeći da to bude samo "kompromis" s tehnologijom i prilagođavanje svijetu u kojem živimo.
Na samom kraju, Željka Lemez otkriva da im je želja pokrenuti i ljetni festival koji će biti namijenjen turistima, obogaćen dodatnim programom koji slavi zaboravljene stare zanate kroz radionice. Kako kaže, to bi predstavljao prirodan razvoj Festivala bajke.
- Želimo dati doprinos razvoju kreativnih industrija i obogaćivanju turističke ponude u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, a nadamo se i održivosti Udruženja "Bajka" jer su organizacije civinog društva na koljenima. Najdalje smo otišli s aktivnostima inspiriranim bogatom historijom kovanja novca u Bosni i Hercegovini i kovačkim zanatom, kao i izradom memorijalnih novčića u svijetu poznatoj kao Penny press. Okupili smo umjetnički i inženjerski tim, uložili smo u razvoj mašina i alata, kao i grafika. Okupili smo umjetnike koji će voditi radionice i dizajnirati slike, historičare i pripovjedače koji će sve potkrijepiti pričama, kao što "Bajka" radi od samog osnutka. Cilj nam je da postanemo dio globalne Penny press porodice, ali i da ponudimo kolekcionarima diljem svijeta zanimljive nove kolekcije iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Sanjam i radim na tome da nam se mladi ljudi pridruže i nastave ovo što smo mi iz sjemena začeli i razvili.

