Gošća novog izdanja Stav podcasta "U prvom licu" bila je prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić, profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Profesorica Fejzić-Čengić je, između ostalog, ukazala da nam u vremenu ubrzanih informacija i fragmentarnih narativa, nedostaje ljekovita, brižno birana riječ u medijskom prostoru.

- Postalo je skoro uobičajno da imate demolirajući aspekt govora kao najuzvišenijeg svojstva ljudskih bića, kao vrhunsku vještinu, mogućnost da djelujete na ljude. Riječ je najubojitije moguće oružje koje imamo. Olovka je uvijek oružje, važno je kako je okrenete. Vi i napisano i izgovoreno možete upotrijebiti. Nekad ružna riječ završi s koncentracionim logorima ili ubistvenosti, evo ratovi, genocid u Gazi, Ukrajina, to potvrđuje svaki čas. Ima jedna zahuktala mašina, ona melje, pretvara nas u prah. To je filozofska misao, kada ljudi ne mogu da razumiju da su i sami sutra meso za tu mašinu, koja će ih pretvoriti u prah. To je posebno važna komponenta koju u pravilu svi ljudi sa zrelošću dožive. Ali, utjecaj ružne riječi na mlade generacije je jako važna, a sve manje se vodi računa o tome - objasnila je ona. 

Također, upozorila je da smo danas zaboravili slušati, i sebe i druge. 

- Moderno doba je puno buke i brzine, ne dopušta ni pauzu, apsolutno smo civilizacija koja više nema elementarne strpljivosti smirenosti, a kamoli da se o tome što se netom čulo osamimo i potražimo značenje. Za dobro slušanje, otkrivaju se značenja. Uši smo zapostavili. Ako ne slušamo dobre stvari, naravno da ćemo slušati buku, zvuk granata, svega onoga što bi eventualno rasponi modernosti mogli da donesu. Tad zapravo nastaje zaglušujuće doba i kada se razgovara tek kad padnu žrtve, kao što će se sigurno razgovarati i nakon genocia u Gazi, kao što se razgovaralo nakon genocida u Srebrenici. Ali, dok se ne sjedne za sto, dok ne dođe do faze razgovora, slušanja, ljudski rod se troši i sam kreira jednu težu sliku povijesti - kazala je ona.

Svjedočimo ozbiljnoj moralnoj krizi u društvu, što se ogleda i u govoru, i u medijima, i u svakodnevnim interakcijama. Profesorica je govorila i o tome u kojoj mjeri mediji mogu pomoći u moralnoj rehabilitaciji zajednice.

Savremene devijacije u našem društvu, napomenula je ona, možemo posmatrati i kao odjeke postratne i postgenocidne traume.

S obzirom na to da je nedavno obilježena godišnjica rođenja njenog supruga, rahmetli Hasana Čengića, ovom prilikom prisjetili smo se i njegovog velikog djela.

- On je bio harizmatična ličnost, s tim se rodite, to je Božija datost, to nema svako. Harizmatičnost nužno ide ka liderstvu. On je bio lider, od kućnog ambijenta, prijateljskog, u razredu, do velikih događajnosti koje su ga okruživale. Neminovno se nametnuo kao osoba koja je dala puno od sebe. U metodu rada više je davao nego što je primao. To je ono što danas mladima ne možete reći - puno daji, nekad će se vratiti. On je jako puno davao svakoj dimenziji. Davao je svoj san, hranu, iscrpljenost, svaki komfor, nikada mu nije smetalo. Vojnik ispunjenih obećanja, to ga je stalno pratilo - navela je profesorica Fejzić-Čengić.

Cijeli razgovor gledajte na našem YouTube kanalu.