Predsjednik Donald Trump, barem zasad, uspješno je izbjegao jednu od politički najosjetljivijih tema svoje administracije, pitanje Epsteinovih dosjea. Iako se činilo da bi njihovo objavljivanje moglo otvoriti ozbiljna pitanja o ulozi američke političke i poslovne elite, tema je gotovo jednako brzo nestala iz fokusa javnosti koliko se i pojavila u medijskom ciklusu.
Ministarstvo pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država bilo je zakonski obavezno objaviti Epsteinove dosjee do 19. decembra 2025. godine, mjesec dana nakon što je Trump 19. novembra potpisao Zakon o transparentnosti Epsteinovih dosjea. Međutim, treću sedmicu zaredom objava kasni. Zvaničnici Ministarstva pravosuđa pred federalnim sudom tvrde da im je potrebno dodatno vrijeme za pregled više od milion dokumenata potencijalno povezanih s Epsteinovim slučajem, uz obrazloženje da je cilj zaštita žrtava.
To objašnjenje nailazi na rastući skepticizam, ne samo među političarima već i među onima koji su doživjeli Epsteinova zlostavljanja, koji tvrde da se zakon krši upravo pod izgovorom njihove zaštite.
Republikanski kongresmen Thomas Massie iz Kentuckyja jedan je od najglasnijih kritičara postupanja Ministarstva pravosuđa. Do sada je objavljeno tek oko jedan posto ukupne dokumentacije, a Massie upozorava da problem nije u količini zadržanog materijala, već u njegovom sadržaju.
Oni i dalje pokušavaju zaštititi milijardere, politički povezane ljude i prikriti umiješanost vlastitih obavještajnih službi, izjavio je Massie, sugerišući da bi potpuna objava mogla ozbiljno uzdrmati vrhove američkog establišmenta.
Zajedno s njim, demokratski kongresmen Ro Khanna iz Kalifornije zatražio je od saveznog sudije Paula Engelmayera imenovanje nezavisnog posebnog nadzornika koji bi nadgledao proces objave dosjea. Njihov zahtjev ima za cilj uklanjanje političkog uticaja iz procesa i vraćanje povjerenja javnosti.
Uprkos tvrdnjama Ministarstva pravosuđa da kašnjenje služi zaštiti žrtava, grupa od dvanaest preživjelih žena javno je odbacila takvu logiku, optužujući instituciju da istovremeno zadržava ogromne količine dokumenata i ne uspijeva adekvatno zaštititi identitete žrtava u već objavljenim materijalima.
Državna tužiteljica Pam Bondi i njen zamjenik Todd Blanche u javnim nastupima ističu da je obim dokumentacije izuzetno velik i da je od samog početka bilo jasno kako će pregled i objava trajati duže od planiranog. Ipak, ni Kongres ni preživjele ne smatraju to uvjerljivim objašnjenjem, već sve češće govore o institucionalnom odugovlačenju s ciljem zaštite politički i poslovno uticajnih pojedinaca povezanih s Jeffreyjem Epsteinom.
Lider demokratske manjine u Senatu Chuck Schumer dodatno je zaoštrio kritike, upozorivši da Ministarstvo pravosuđa nije dostavilo zakonom obavezni izvještaj Kongresu, koji mora sadržavati imena svih državnih zvaničnika i politički izloženih osoba spomenutih u dokumentima, bez redakcija.
Trump, s druge strane, nastavlja tvrditi da nema šta skrivati, nazivajući Epsteinove dosjee demokratskom prevarom. Takav stav, kako primjećuje American Conservative, dolazi u suprotnost s temeljnim porukama pokreta Make America Great Again, koji je obećavao razotkrivanje privilegovane elite i vraćanje moći običnim Amerikancima. Za dio njegove biračke baze, sporo i selektivno razotkrivanje Epsteinove mreže sve više liči na iznevjereno obećanje.
Ipak, čini se da je za Trumpovu administraciju Epstein već postao tema prošlosti. Njegovo mjesto u javnom prostoru zauzele su nove dominantne krize, od priča o hapšenju venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura, preko potencijalnih previranja u Iranu, sukoba s predsjednikom Federalnih rezervi Jeromeom Powellom, pa sve do ponovnog oživljavanja ideje o preuzimanju Grenlanda.
U takvom okruženju, dok je Epstein mrtav, milioni dokumenata se sporo obrađuju, a politički spektakl ne prestaje, pažnja javnosti se sistematski pomjera s pitanja elitne seksualne eksploatacije ka stalno novim krizama i sukobima, što, svjesno ili ne, ide u prilog onima koji bi radije da istina ostane zakopana u arhivima.
