Da li je saga o 38. kongresu CHP-a održanom od 4. do 5. novembra 2023, odlukom 42. Građanskog suda u Ankari prošlog petka, 24. oktobra, najzad završena? U još jednom blago rečeno neočekivanom obrtu sud je na strogo proceduralnim osnovama, o kojima će kasnije biti riječi, odbacio slučaj.
Podsećanja radi, radi se o kongresu na kome je poslije 13 godina na čelu partije smijenjen Kemal Kılıcdaroglu, a na njegovo mjesto došao Ozgur Ozel (od mnogih viđen kao marioneta bivšeg gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua).
Kongres je izazvao revolt stare garde CHP-a zbog beskrupulozne kupovine delegata. Mito se dijelilo u obliku keša (u dolarima i po noćnim klubovima), računara, mobilnih telefona, zapošljavanja za rođake, pa čak i kriptovalute. Sve to je dobro dokumentovano i zapravo nije upitno.
Do suda je došlo kada je grupa tužitelja, predvođenih bivšim gradonačelnikom Hataya Lutfuom Savasom (nepotrebno reći svi iz redova CHP-a) uložila žalbu 42. Građanskom sudu u Ankari. Prije 24. oktobra sud je u dva navrata odlagao bilo kakvu odluku. To je bilo neobično i nejasno, naročito poslkednji put 15. septembra, s obzirom da je u slučaju takođe sumnjivog CHP kongresa provincije Istanbul 45.
Građanski sud u Istanbulu 2. septembra donio je odluku o suspenziji predsjednika i rukovodstvo izabrano na tom kongresu i imenovao privremeni izvršni odbor (slučajevi su identični poput jednojačanih blizanaca).
Sud u Ankari je imao pet opcija: 1. odgađanje saslušanja uz privremenu smjenu sadašnjeg rukovodstva CHP-a; 2. zaključenje slučaja i donošenje presude o "apsolutnoj ništavosti" kongresa (čime bi se automatski prethodno rukovodstvo ponovo uspostavilo); 3. imenovanje upravnog odbora; 4. odbacivanje slučaja na osnovu toga što je rukovodstvo CHP-a dosljedno tvrdilo da odluka trebala biti u ovom smjeru; 5. odgađanje saslušanja za kasniji datum.
Jasno je da su prve tri politički zapaljive, pogotovo imajući u vidu agresivnost Ozgura Ozela i klike oko njega, događaja u Istanbulu u vezi odluke suda koju oni "ne priznaju" o postavljanju privremene uprave, a naročito vijesti (prije 15. septembra) o pripremama za "odbranu" sjedišta stranke u Ankari u slučaju da se kongres poništi, koja je podrazumjevala kupovinu stotine poljskih kreveta, gas maski i provijanta za slučaj duge "opsade".
Međutim, to su stvari koje ne bi trebalo da se tiču suda. Njegovo je da se drži zakona. I tu dolazimo do zanimljivog "rješenja". Sud je odbacio slučaj zato što je naprasno ustanovio da tužitelji zapravo nemaju pravo i ovlaštenje za podnošenje tužbe protiv CHP.
Kako? Pa zato što nisu članovi CHP-a. Kako nisu, neki od njih su bili delegati na tom kongresu? Pa jednostavno, u međuvremenu to rukovodstvo protiv koga se žale, koje je došlo na čelo partije sumnjivim (zapravo potpuno korumpiranim) kongresom ih je izbacilo iz iste.
Pravo i pravda nisu jedno, to je jasno. Međutim, ova odluka je fakat iznenadila veliku većinu, jer u krajnjoj liniji otvara više pitanja. Kao prvo kako to da 45. Građanski sud u Istanbulu nije došao do istog "rješenja"? Ponavljam, slučajevi su identični. Šta će biti sa krivičnim postupkom, koji se paralelno vodi pred krivičnim sudom, u kome je među optuženima i Ozgur Ozel zbog davanja mita?
Ali Karahasanoglu, novinar Yeni Akita, jedan od rijetkih koji je napisao svoju reakciju na ovu sudsku odluku postavlja (retorička) pitanja sudiji:
- U svojoj obrazloženoj odluci, najvjerovatnije ćete napisati da ste odbacili slučaj izbjegavajući problem, navodeći da su navodi u slučaju nedokazani.
Dakle, hoćete li reći: U noćnom klubu nije bilo razmjene novca.
Hoćete li moći reći: Definitivno sam utvrdio da su navodi da su milioni dolara razmijenjeni na mjenjačnici i podijeljeni delegatima lažni.
Hoćete li moći u svoju odluku uključiti da na konvenciji CHP nije bilo prevarantskih aktivnosti, da delegatima nije obećan novac i da nije snimljeno glasanje dato putem obećanja o mobilnim telefonima? Sumnjam.
Novinar Hurriyeta, Nedim Sener je na Ekol TV napravio malo nezgrapnu analogiju: Postoji ubica. Ubio je, ali postoje svjedoci. Svjedoci pred sudom kažu ovo je ubica, ubica zatim ubije i njih, pa sud dođe do zaključka da pošto ne postoje svjedoci to nije ubica. Nema svjedoka ubistva.
Advokat Ertugrul Akar je na programu TGRT televizije bio vrlo oštar:
- Potpuna farsa. Pravni masakr, sramotna odluka. Sada je odluka donesena, ali nažalost, moral koji bi trebao biti temelj turskog pravnog sistema je uništen. Problem s turskim pravnim sistemom je moral. Od ovog trenutka, problem s turskom politikom je moral.
On također zahtijeva odgovor na pitanje o različitim odlukama sudova u Ankari i Istanbulu. Međutim, to su rijetki glasovi negodovanja odlukom, ako izuzmemo staru gardu CHP-a doduše sada već mahom izbačenu iz partije.
Većina, koja jeste bila iznenađena, kao da je jedva dočekala da se stavi tačka na u suštini unutarstranačku kavgu koju prema riječima potpredsjednika Turske Cevdeta Yılmaza CHP pokušava projicirati na cijelo društvo. Društvo se umorilo od toga.
S druge strane, odgovor na pitanje sa početka teksta nije obavezno potvrdan.
- Nije gotovo, ušlo je u složeniji proces. Postoji apelacioni sud i Vrhovni sud, a ova odluka koju držim u rukama je potpuna farsa - kaže Ertugrul Akar.
- Ako se predmet uputi žalbenom sudu, žalbeni sud može odbiti tužbene zahtjeve tužioca po meritumu ili, postupajući kao Okružni sud, odobriti ili djelimično odobriti tužbene zahtjeve. Također je moguće zatražiti da se odluka poništi zbog nepotpunog preispitivanja i da se donese nova odluka nakon preispitivanja nedostajućih tačaka. U ovom drugom slučaju, predmet će biti ponovo suđen - kaže advokat Ali Kemal Atçeken za Hurriyet.
Lamentirajući nad sudbinom partije kojoj su na čelu bile historijske fikure poput Ataturka, Ismet paše i Ecevita, Abdulkadir Selvi u Hurriyetu opisuje degeneraciju CHP-a.
CHP je mnogo toga vidio i iskusio, ali ovo je prvi put da se suočava s optužbama za korupciju, mito i krađu. Šta se, dakle, promijenilo u CHP-u? Zašto je CHP dospio u ovu situaciju?
Zato što Ekrem Imamoglu tada nije postojao. Ekrem Imamoglu nije imao toliki utjecaj na stranku. Jedan čovjek je došao i promijenio sve kodekse CHP-a. Uništio je njihove moralne vrijednosti. Uspostavio je "ekosistem" mita i korupcije, postavljajući pitanja na kraju:
- Hej, članovi CHP-a, je li ovo normalno? Da li Ataturkov CHP mora platiti cijenu čovjeka koji je pokušao sve kupiti novcem i dizajnirao CHP svojom finansijskom moći?
To je bilo prije nego što je objavljeno da je pokrenuta istraga po optužbi za "špijunažu" u kojoj je Imamoglu (opet) centralna ličnost. Mito, korupcija, ukradeni kongres, sve to blijedi pred ovom vrlo ozbiljnom optužbom, ali o tom potom.
