Aktuelni ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković (NiP) od dolaska na ničim zasluženu funkciju ponavlja kako će objaviti kompromitirajuće podatke o svojim političkim suparnicima te o istima obavijestiti čak i nadležna tužilaštva u BiH. To se nikada nije dogodilo niti je ijedan takav slučaj doživio pravosudni epilog, evo, skoro četiri godine mandata.

No, suočen sa gnjevom javnosti zbog činjenice da su on i njegov kolega iz Trojke Denis Bećirović (SDP) proputovali svijet kao da su na čelu nepostojećeg ministarstva turizma i dječačkih snova, Konaković ni manje ni više targetira bivšu državnu minsitricu vanjskih poslova Biseru Turković.

- Gospođa Turković je upravu kada kaže da se efikasnost diplomatije ne mjeri brojem putovanja niti troškovima. Time se zapravo pokazuje odnos prema javnom, državnom, povjerenom novcu. Kada koristite VIP salone i plaćate četiri, pet hiljada maraka po putovanju. Letite samo biznis klasom. Ostajete na putovanjima sedam do 14 dana, idete na Bali i na Maldive, to nije pitanje efikasnosti diplomatije, to je pitanje odnosa prema državnom novcu. Prosjek od 1.700 KM jednog putovanja koje imamo mi i 8.500 KM kojeg ima gospođa Turković je zapravo pokazatelj omjera u ovoj temi. Efikasnost diplomatije je zapravo nešto sasvim drugo - kazao je Konaković u veoma zvaničnom kapacitetu videom na Facebook-u.

Idemo redom.

Bivša ministrica zaista jeste upravu kada kaže da se efikasnost diplomatije ne mjeri brojem putovanja niti troškovima. Jer se efikasnost diplomatije mjeri rezultatima tih posjeta koje direktno osjete građani.

Korištenje VIP salona nesmotrena je omaška Konakovića koji je na tren zaboravio da njegov kolega Bećirović upravo na takve tretmane troši stotine hiljada KM, sve dok njih dvojica u vlastitoj zemlji skoro imaju status migranta koliko su vremena proveli van nje.

Konaković je za tri godine putovao 174 puta, Bećirović niko ne zna koliko. Osim 26 puta u Sjedinjene Američke Države. Jednom u Kanadu da gleda utakmicu. Jednom u Egipat niko ne zna iz kojih razloga. Svakako na sve evente u organizaciji institucija Evropske unije. Desetak puta neuspješno u sjedište NATO-a gdje je proganjao generalnog sekretara. Da svi imaju vremena kao Bećirović vjerovatno bi se spisak njegovih putovanja mogao sastaviti samo na osnovu fotografija sa društvenih mreža, no nemaju svi luksuz nerada.

Tako su prosječno provodeći po manje od 5 dana na tlu Bosne i Hercegovine tokom tri godine na koje se Konaković referira, građanima iz inostranstva donijeli ukidanje sankcija Dodiku, povlađivanje zvaničnom Zagrebu, blokade na evropskom putu, uništavanje odnosa sa međunarodnim partnerima u EU i NATO-u, samo da nabrojimo neke.

A evo šta Konaković misli da diplomatija jeste, a to je svakako izostanak bilo kakvog napretka ili rezultata za državu i društvo, no shvatamo. Diplomatija nije predmet na DIF-u.

- Diplomatija je ovo uslovno otvaranje pregovora sa Briselom, jednostavan zadatak kojeg zaustavlja Dodik, Moskva i njegovi sljedbenici. Diplomatija je postepena integracije u evropsko tržište koje je jedna otvorena priča i sada je do nas. Diplomatija je kada učestvujete aktivno u razgovorima oko dolaska novog visokog predstavnika, oko statusa OHR-a. Nije diplomatija kada ga izaberu i donesu vam ga upakovane kao što su Schmidta, Inzka -.

Sada, dakle, isti onaj Schmidt koji je omogućio suspenzijom Ustava da stranke Trojke (NiP, Naša stranka, SDP) postanu vlast u Federaciji BiH, ne valja i nametnut je. Ta, upravo je on građanima ove zemlje potpunim obesmišljavanjem demokratskog procesa upakovane donio Trojku.

Također, tokom svojevrsnog diplomatskog rata na relaciji EU- Washington, Konaković sebe smatra dovoljno značajnim faktorom jer tobože neko s njim razgovara, da će, eto, međunarodni zvaničnici uvažiti njegovo mišljenje, ako ga uopće ima, pri donošenju odluka na nivou interesnih blokova mnogo većih igrača.

Dalje, "diplomatija je postepena integracije u evropsko tržište koje je jedna otvorena priča". Rezultat dakle ne postoji, samo je na nivou deklarativne opredijeljenosti kao što je bio slučaj i ranije, ali eto i to je uspjeh jer, Konaković. Sve gdje je on, mora biti uspjeh, ego ili lego.

Bećirović i Konaković bi u EU, ali eto, ne da im Dodik. Njihov partner u vlasti Dodik. Isti onaj prvobitno reformirani Dodik.

Suludi narativi koje proizvode lideri Trojke kao da su namijenjeni trogodišnjacima, lišeni ikakve unutrašnje strukturalne logike, ne zavrjeđuju da ih se nazove ni "šarenim lažama".