Istupi Predraga Kojovića te banaliziranje ključnih političkih pitanja u našoj zemlji ponovno otvaraju pitanja političkih kompromisa, pravne nesigurnosti i stvarnih motiva iza ključnih odluka koje je potrebno donijeti u Bosni i Hercegovini.
Kojović, državni zastupnik Naše stranke i nekada njen prvi čovjek, govorio je za TVSA o projektu Južne plinske interkonekcije ističući kako smatra da je za Sjedinjene Američke Države to prije svega politički projekat o kojem su dobili saglasnost velikog broja političkih subjekata u Bosni i Hercegovini. U pauzi začešljavanja kose, Kojović je govorio i o državnoj imovini Bosne i Hercegovine banalizirajući problematiku koja bi u suštini mogla zakočiti projekat Južne plinske interkonekcije neriješenim pitanjima i pravnom nesigurnošću u koju ulazi investitor.
Smatra da će građani profitirati od projekta Južne interkonekcije mogućnošću da se dotok plina u Bosnu i Hercegovinu diverzificira, te da država ne ovisi u suštini samo od ruskog plina.
Iako su ranije isticali kako je upravo Naša stranka aktivno učestvovala u samoj izradi izmjena Zakona o Južnoj interkonekciji, Kojović je podanički hvalio predsjednicu te stranke Sabine Ćudić koja je nadovno uložila veliki napor kako bi se zadržala uloga BH Gasa u projektu, iako upravo tekst zakona predstavlja neviđen pravni presedan te ga stučnjaci kritikuju ističući brojne propuste. Upitan za komentar potencijalnog rješenja državne imovine Bosne i Hercegovine, Kojović je rekao:
- Meni je drago jer čini mi se da se stvara jedan koncezus, jedno shvatanje koje do sad nismo imali da će se to pitanje rješavati u državnom parlamentu. Kakav će biti sam sadržaj tog zakona, ja zaista ne bih ulazio u spekulacije.
Modeli koji postoje u zemljama Evropske unije i u okruženju unutar sebe također imaju ugrađenu stavku restitucije, a koja je jedan od uvjeta ulaska u EU. Dakle, radi se o povratku imovine nasljednicima onih od kojih je ona oduzeta pravnim nasiljem za vrijeme prethodnih društvenih sistema te državna imovina predstavlja jedinstvenu bazu imovine iz koje je moguće nadoknaditi štetu stvarnim vlasnicima, a radi se o milijadama KM restitucionog duga. No, ne iznenađuje da to iz Naše stranke ne znaju.
- Zaista mislim da bi trebalo da premijeri entiteta i Distrikta Brčko počnu razmišljati na objektivan način. Pazite, ja znam da u Federaciji, vjerovatno je ista situacija u Republici Srpskoj, mi imamo devet milijardi KM potencijalnih investicija koji se ne smiju upustiti u projekte jer nije riješeno pitanje državne imovine. To ide do tog apsurda da, treba se raditi nulta trasferzala pored Parlamenta i tamo zbog nekih dvadeset kvadrata koji su državna imovina taj projekat stoji već desetak godina.
Apsurdne situacije u vezi sa državnom imovinom ne bi bile takve da Kojevićevi koalicioni partneri HDZ i SNSD ne negiraju samu državnost Bosnu i Hercegovine pokušavajući na onim dijelovima zemlje pod kontrolom njihove vlasti sebi priskrbiti korist koja se mjeri u desetinama, pa i stotinama miliona KM.
Zbog činjenice da se među strankama koje učestvuju u radu parlamenta Bosne i Hercegovine može čuti kako će aktuelna koalicija na državnom nivou koju čini Naša stranka, Narod i pravda sa SDP-om, HDZ-om i SNSD-om morati doći do rješenja za državnu imovninu zbog investicija u državni energetski sektor, Kojović je naglasio da otprilike, kakvo god bude rješenje, na one koje to usvoje će se gledati kao na izdajnike.
- Hajte da ne izdajemo, da vidimo koji je to model. Ali to mora biti neki realističan model koji postoji u drugim zemljama. Vrlo je rijetko da neki nivo vlasti posjeduje i ima potpuno vlasništvo nad svakim pedljom teritorije - istakao je.
Sa dvije rečenice iznad, Kojović negira presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji je, kada bi se one pokušale razumjeti onako kako su doslovno napisane, baš govori o državnom vlasništvu na svakom pedlju teritorije Bosne i Hercegovine, pa je krajnje zabrinjavajuće da će neko ko se rijetko oglašava u javnom prostoru imati priliku podržati eventualno donšenje zakona o državnoj imovini.
Zastupniku Kojoviću, kao i njegovoj stranci je više važno da se ne bave tako teškom i obimnom tematikom državne imovine nego da shvate da se kada je riječ o tom pitanju nikada ne radi o investicijama već o pokušaju konačnog rastakanja Bosne i Hercegovine oduzimanjem njene imovine što, da bude jasno, žele oba njena entiteta kao niže administrativne jedinice jer predstavlja, između ostaloga i način kako ekonomski prodajom resursa mogu preživjeti finansijske dubioze u kojima se nalaze.



