Često nazivan "državom u državi", Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) duboko je konzervativna organizacija koja decenijama podržava iranski establišment i koja je usmjeravala veći dio njegovog odgovora na napade SAD-a i Izraela ove godine.
Zamišljena kao zaštitnica iranske revolucije, Garda broji stotine hiljada pripadnika koji funkcioniraju odvojeno od regularne iranske vojske.
Također nije birana na izborima i djeluje uz izabrane iranske zvaničnike pod vrhovnom vlašću vrhovnog vođe Mojtabe Khameneija.
IRGC su u martu 1979. godine osnovali komandanti konzervativnih milicija koje su prethodnog mjeseca pomogle u svrgavanju šaha Reze Pahlavija, podržavanog od Zapada.
Poznata na perzijskom kao Pasdaran ("čuvari") ili Sepah ("armija/legija"), osnovana je s ciljem da zaštiti novi politički poredak i uspostavi ravnotežu u odnosu na iransku vojsku, koja je zadržala veze sa svrgnutom monarhijom i za koju su mnogi strahovali da bi mogla izvesti vojni udar.
IRGC je marginalizirao ljevičarske frakcije koje su pomogle u svrgavanju šaha, a kojima se ideološki protivio i smatrao ih bliskim SSSR-u.
Danas Garda ima pet glavnih rodova, a to su kopnena vojska, zrakoplovstvo (avijaciju), mornarica, elitno krilo za prekomorske operacije pod nazivom Snage Kuds (Quds Force, u značenju "Snage Jerusalema") i dobrovoljačka paravojna formacija pod nazivom Basij (u značenju "mobilizacija").
Procjenjuje se da raspolaže s više od 150.000 aktivnih pripadnika, uz dobrovoljce Basija koji služe kao honorarna rezerva, a čiji se broj procjenjuje na između 100.000 i milion. Poređenja radi, zvanična iranska vojska, u zemlji poznata kao Arteš (Artesh), broji oko 600.000 vojnika.
IRGC također kontrolira iranske balističke projektile, koje je koristio za napade na Izrael, a zadužen je i za sigurnost granica i očuvanje nuklearnih postrojenja u zemlji.
Kakva je unutrašnja uloga IRGC-a?
Osim svoje vojne funkcije, Garda je utkana u sve sfere života u Iranu – od privrede i politike do obrazovanja, pa čak i sporta.
Mnogi veterani IRGC-a obavljaju visoke funkcije u vladi i parlamentu te mogu presuditi o uspjehu ili neuspjehu nečije prijave za posao ili poslovnog poduhvata.
Putem Basija, korpus raspolaže civilnim dobrovoljcima u gradskim četvrtima, školama i na univerzitetima, koji služe za promoviranje konzervativnih vjerskih vrijednosti. Kritičari ove snage nazivaju "moralnom policijom".
Dobrovoljci Basija također su se obračunavali s pripadnicima političke opozicije i gušili javne demonstracije, poput studentskih protesta 1999, Zelenog pokreta 2009. i protesta 2024-2025. godine, tokom kojih su ubijene hiljade civila.
Međutim, IRGC pruža i socijalne usluge (npr. nakon prirodnih katastrofa) te osigurava radna mjesta za stotine hiljada ljudi u ruralnim područjima, čime pridobija lojalnost u pojedinim segmentima stanovništva.
Kao ekonomska sila, IRGC drži stotine državnih ugovora, od kojih su mnogi dodijeljeni u vrijeme predsjednika Mahmouda Ahmadinejada od 2005. do 2013. godine.
Zahvaljujući tome razvio je monopol nad različitim industrijama i trenutno ostvaruje otprilike 50 posto prihoda iranskog naftnog sektora.
Thomas Juneau, profesor na Postdiplomskim studijama javnih i međunarodnih poslova Univerziteta u Ottawi, izjavio je za Middle East Eye da poslovni interesi korpusa "omogućavaju IRGC-u i njegovim simpatizerima da profitiraju, raspolažu velikim novčanim sredstvima kojima mogu kupiti lojalnost drugih i neutralizirati konkurentske poslovne interese.
- U tom smislu, IRGC ima lični interes za opstanak Islamske Republike i njene klijentelističke mreže, kao i instrumente za zaštitu tog opstanka.
Šta IRGC radi izvan Irana?
Preko Snaga Kuds, IRGC već decenijama finansira i snabdijeva mrežu regionalnih grupacija koje Teheran naziva svojom "Osovinom otpora".
Ona obuhvata Hamas u okupiranoj Palestini, Hezbollah u Libanu, frakcije krovne organizacije Hašd al-Šabi (Hashd al-Shaabi – Narodna mobilizacija) u Iraku, te pokret Ansar Allah u Jemenu, poznatiji kao Huti.
Podrška Palestini dugo je temelj djelovanja IRGC-a, a svaka od ovih grupa nastojala je suzbiti izraelski, američki i saudijski utjecaj u regiji.
Hamas je vodio nekoliko ratova s Izraelom i pokrenuo napade 7. oktobra 2023; Hezbollah se bori protiv Izraela još od 1980-ih, dok su Huti izvodili napade dronovima na Izrael i blokirali pomorske rute u Crvenom moru.
Uprkos tome, svaka od ovih grupa zadržava određeni stepen autonomije u odnosu na Teheran, koji je, naprimjer, negirao direktnu umiješanost u napad Hamasa 7. oktobra – tvrdnju koju su podržale i američke obavještajne službe.
IRGC je također podržavao Bashara al-Assada u Siriji prije i tokom građanskog rata, u kojem su ubijene stotine hiljada ljudi, a milioni bili prisiljeni napustiti svoje domove.
Assadova Sirija je decenijama služila i kao koridor za dopremanje iranskog naoružanja Hezbollahu u Libanu, sve do njegovog pada u decembru 2024. godine.
Kako je IRGC postao tako moćan?
Jedan od prvih primarnih zadataka Garde nakon revolucije 1979. bilo je suzbijanje oružanih pobuna kurdskih i drugih manjinskih etničkih zajednica.
U periodu od 1980. do 1988. godine, tokom Iransko-iračkog rata, u rovovskim borbama, na minskim poljima i usljed upotrebe hemijskog oružja stradale su desetine hiljada ljudi.
Sina Azodi, docent za bliskoistočnu politiku na Elliott školi međunarodnih poslova Univerziteta George Washington, istakao je za Middle East Eye da je taj sukob bio presudan za formiranje Garde:
- Aktuelno iransko političko rukovodstvo činili su dobrovoljci iz Iransko-iračkog rata koji su, s minimalnom obukom, izlazili na prve linije fronta naoružani tek jurišnim puškama.
Pogled na svijet koji njeguje IRGC, navodi on, oblikovan je sjećanjem na međunarodnu podršku Iraku pod Saddamom Husseinom, s kojom se Iran tada suočio.
- Njihov način razmišljanja proizašao je iz tih trauma i osjećaja imperativa da Iran mora stajati na vlastitim nogama kako bi odbranio zemlju.
Nakon rata, IRGC-u je povjerena obnova zemlje, a njegov utjecaj je značajno porastao pod novim vrhovnim vođom Alijem Khameneijem, razvijajući i obavještajni aparat koji danas parira Ministarstvu obavještajnih poslova.
Veliki dio međunarodne mreže IRGC-a izgradio je Qassem Soleimani, komandant Snaga Kuds od 1998. do atentata koji su na njega izvele SAD 2020. godine, a koji je smatran drugom najmoćnijom figurom u Iranu nakon Khameneija.
Njegovo ubistvo duboko je potreslo IRGC. Pet dana kasnije, oborili su ukrajinski putnički avion neposredno nakon polijetanja s glavnog teheranskog aerodroma, usmrtivši 176 osoba. Kasnije su uputili izvinjenje, pravdajući potez time što su putnički avion zamijenili za vojni cilj.
Koje su mjere preduzete protiv ove grupe?
Većina regionalnih vlada s arapskom većinom i veći dio Zapada, gdje je IRGC već dugo pod sankcijama, smatraju ga direktnim protivnikom.
Brojne države otišle su i korak dalje, proglašavajući IRGC terorističkom organizacijom, čime komunikacija, trgovina ili izražavanje podrške njemu ili njegovim ograncima predstavlja krivično djelo.
SAD su prve zabranile Snage Kuds 2007. godine, a kompletan IRGC su proglasile terorističkom organizacijom 2019, tokom prve administracije predsjednika Donalda Trumpa.
Pojedini zvaničnici Pentagona i CIA-e iza zatvorenih vrata su se protivili Trumpovom potezu, smatrajući ga diplomatski neuobičajenim jer se zabranjuju zvanične institucije drugih država. SAD su tokom Bidenove administracije čak razmatrale uklanjanje IRGC-a s te liste.
Ipak, i druge zemlje su ubrzo slijedile taj potez. Kanada je stavila IRGC na crnu listu 2024. godine, a Evropska unija u januaru 2026. godine, nakon masovnih ubistava iranskih demonstranata.
Odluku Evropske unije, koju je predvodila Italija uz podršku Francuske i Španije, prihvatile su i evropske zemlje van bloka. Velika Britanija zabranila je Revolucionarnu gardu u julu pod pritiskom SAD-a, višegodišnjeg lobiranja proizraelskih i iranskih dijaspornih grupa, te napada na jevrejske institucije u Londonu koje je britanska vlada dovela u vezu s IRGC-om.
Ukupno su 23 države, ne računajući 27 članica EU, označile IRGC terorističkom organizacijom, među kojima su Argentina, Australija, Bahrein, Kanada, Izrael, Saudijska Arabija i Ukrajina.
Iako više od stotinu drugih država nije sankcioniralo IRGC, njegove veze sa svijetom drastično su ograničene sekundarnim sankcijama SAD-a, koje kažnjavaju svaku kompaniju koja posluje s bilo kojim entitetom povezanim s IRGC-om.
Ove mjere navele su Iran i IRGC da učvrste odnose s američkim rivalima koji su na sličan način isključeni iz finansijskog sistema pod dominacijom SAD-a ili posjeduju dovoljnu ekonomsku snagu da izdrže potencijalnu odmazdu Washingtona.
IRGC je prodavao oružje Rusiji tokom invazije na Ukrajinu i isporučivao gorivo hunti u Mjanmaru tokom tamošnjeg građanskog rata. Iran većinu svoje sirove nafte prodaje Kini preko tzv. "flote iz sjenke", osmišljene za zaobilaženje američkih sankcija.
Ko su ključne ličnosti IRGC-a?
Mnogi vodeći kadrovi IRGC-a likvidirani su u napadima SAD-a i Izraela posljednjih godina. Ključ opstanka bila je strategija sukcesije. Juneau napominje da "već dugo posjeduju razrađene planove za krizne situacije kako bi promptno zamijenili ubijene komandante".
Najviši čin u formaciji jeste vrhovni komandant – jedna od rijetkih pozicija u IRGC-u koju direktno imenuje vrhovni vođa. Ahmad Vahidi, bivši iranski ministar odbrane, preuzeo je tu dužnost nakon što je njegov prethodnik Mohammed Pakpour ubijen u izraelskom napadu u martu. Pakpour je prethodno naslijedio Hosseina Salamija, kojeg je Izrael ubio u ratnim dejstvima u junu 2025. godine.
Esmail Qaani predvodi Snage Kuds od Soleimanijevog ubistva 2020. godine. Hossein Taeb, vjerski autoritet i bivši šef obavještajne službe, aktuelni je vođa Basija nakon što je Izrael u martu ubio Gholamrezu Soleimanija (koji nije u srodstvu s Qassemom).
Među ostalim visokim zvaničnicima koje je Izrael eliminirao nalaze se Alireza Tangsiri, komandant mornarice IRGC-a (26. marta), te Majid Khademi, šef obavještajnog krila IRGC-a (6. aprila).
Izraelski zračni napadi bili su usmjereni i na umjerenije političke figure, uključujući Alija Larijanija, pragmatičnog političara koji je bio na čelu iranskog Vijeća za nacionalnu sigurnost sve do likvidacije 17. marta. Vijeće danas predvodi Mohammad Bagher Zolghadr, dugogodišnji tvrdolinijaš IRGC-a.
Koliko je rat naštetio IRGC-u?
Juneau navodi da je "s jedne strane IRGC, kao i drugi temelji Islamske Republike, pretrpio teške udarce od SAD-a i Izraela tokom rata".
- Ukoliko jednostavno prebrojimo napade, oštećena ili uništena vojna postrojenja, brodove ili avione, možemo zaključiti da je IRGC značajno oslabljen - ocjenjuje on.
Ipak, Garda se "decenijama pripremala za ovakav rat", dodaje.
- SAD i Izrael uništili su značajan dio projektila i dronova IRGC-a, ali ove snage i dalje posjeduju više nego dovoljno kapaciteta da nastave ugrožavati plovidbu u Hormuškom moreuzu.
Zbog toga Juneau smatra da IRGC nije ni blizu priznanja poraza, pri čemu mnogi tvrdolinijaši vjeruju da imaju stratešku prednost i ne vide razlog za kompromise.
- Izlazak iz rata za IRGC podrazumijeva konsolidaciju i institucionalizaciju geopolitičkih uspjeha. Konkretno, cilj im je uspostavljanje novog poretka u Perzijskom zalivu kojim bi de facto mogli staviti veto na cjelokupan pomorski saobraćaj.





