Simbolično, upravo povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, smatrali smo da je najispravnije otići tamo gdje se domovina čuva djelima.

Zato smo se uputili u Trebinje, u grad u kojem su Bošnjaci, iako brojčano malobrojni, najpostojaniji čuvari identiteta, naslijeđa i kontinuiteta Bosne i Hercegovine.

Na kišni, hladni novembarski dan, Trebinje nas je dočekalo neobično toplo.

U ambijentu gradske tišine, bez turista, osjećali smo se kao da ulazimo u prostor u kojem se domovina brani svakim pogledom, svakim obnovljenim vakufom, svakom otvorenom džamijom i svakim povratničkim dahom. Dočekali su nas domaćinski, otvorena srca, onako kako, kako sami kažu, dočekuju svakog dobronamjernog putnika koji želi razumjeti njihovu priču.

Njihova svakodnevica je svjedočanstvo o ostajanju, o istrajnosti i o tihoj hrabrosti, koja nadilazi statistike i brojke. U Trebinju danas živi svega stotinjak Bošnjaka. Ipak, njihova prisutnost i djelovanje daleko je veće od brojčanog stanja.

"Mi nismo izgubili grunt, to govori sve"

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Trebinje hafiz Sadik ef. Fazlagić primio nas je, zajedno s predsjednikom Medžlisa Miralemom Hadžimahovićem, Farukom Tičićem i Mirsadom Barakovićem.

Uz iskrenu i smirenu otvorenost, Sadik efendija već osam godina gradi mostove, okuplja ljude i čuva ono što je tu, ali i ono što tek treba doći.

- Položaj Bošnjaka može se sagledati iz nekoliko aspekata - započinje naš razgovor efendija Fazlagić.

- Imamo deficit s bošnjačkom populacijom. Godine agresije odnijele su veliki broj naših ljudi, najviše u izvandomovinske zemlje. Danas, u Trebinju, brojimo od 100 do 110 osoba koje su ovdje 365 dana u godini. Trenutno u Trebinju imamo samo dvoje bošnjačke djece. To su moja djeca. Nema naznaka nove djece, i to je veliki problem. Ali mi ne znamo kakvi su Božiji planovi za sutra. Naše je da radimo ono što možemo danas.

Ipak, ono što ističe jeste aktivnost dijaspore u aktivnostima. Najintenzivniji period je od ramazana do oktobra, kada grad oživi.

- Ramazan je prva i najvažnija aktivnost. Tada imamo živo Trebinje, živ Medžlis. Otvorimo svih naših 11 džamija. Manifestacija Dani trebinjskih džamija posebno je važna, obilazimo svaku džamiju, okupimo ljude, organizujemo i kulturno-zabavni program. To je prilika da se naš narod zbliži, da osjeti pripadnost - navodi on.

^{Sadik ef. Fazlagić}

Posebno ističe jednu činjenicu.

- Veliki broj Trebinjaca, sigurno 95 posto njih, su zadržali svoju imovinu u Trebinju, za razliku od nekih drugih mjesta gdje se ta imovina prodavala, mijenjala. Mi u Trebinju nismo izgubili grunt.

Bošnjaci u Trebinju imaju svoj grunt, imaju svoje mjesto, svoje ime i prezime. Također Islamska zajednica ovdje ima svoje ime i prezime, veliki broj vakufa koje smo naslijedili od prije agresije, a poslije još ga i povećali. U posljednje vrijeme nastojimo da unaprijedimo vakufsku imovinu, naravno u saradnji s Vakufskom direkcijom, koja je veoma važan faktor, koja nas podržava. Muftijstvo mostarsko je također velika podrška.

Sve što radimo, radimo ne za nas, nego za one koji dolaze poslije nas, ali i zbog islama, zbog Bošnjaka, zbog identiteta, zbog emaneta koji smo preuzeli na sebe.

Jer naše je ovo što ćemo uraditi danas, a ono što će uraditi generacije poslije nas je njihovo vrijeme, i mi moramo ostaviti neki temelj, na osnovu kojeg će oni nastaviti da djeluju. Zbog toga radimo to što radimo. Sve državne institucije i strukture bi se trebale uključiti u projekte, u medžlisima s manjim brojem naših Bošnjaka - smatra efendija.

Govori i o viziji budućnosti, koja nije samo administrativni plan, nego emanet. Naime, Medžlis je trenutno jedina adresa u Trebinju, na koju se Bošnjaci mogu obratiti.

- Kao glavni imam, u perspektivi Medžlis vidim kao adresu koja će Bošnjake okupljati oko matice, oko džamije, oko Medžlisa, i na tom planu razvijati vjerski život, a onda se nadamo da će se uključiti i druge strukture i otvoriti neki drugi putevi, gdje će se Bošnjaci moći slobodno obratiti. Budućnost vidim u razvijanju vakufske imovine. Ne znamo kakav će odnos dijaspore biti za deceniju, dvije. Zato Medžlis ide u pravcu razvijanja i unapređenja vakufske imovine, koja će biti neki sigurnosni ventil u opstanku Islamske zajednice i Bošnjaka na ovom prostoru - akcentira Fazlagić.

Navodi primjer toga da imaju apartmane u Starom Gradu, kao i vakufski restoran, koji donosi korist kako Medžlisu, tako i svim Bošnjacima.

- Vakufski restoran je otvorio jedan naš džematlija, Farukov sin, koji trenutno živi i radi u Enleskoj. On se vratio ovdje s željom da otvori neki biznis i njegova namjera je bila da tim svojim primjerom, vraćajući se iz dijaspore da ovdje otvori biznis, potakne druge. Mi smo išli na to da napravimo i apartmane kao turističku atrakciju, i vakufski restoran, od kojeg ćemo i mi, i svi Bošnjaci imati koristi. To je jedini restoran s halal certifikatom u Trebinju. U tom pogledu mi vidimo našu budućnost.  Vrijedno je spomenuti i da je Medžlis Trebinje dobitnik više priznanja kao najveći prikupljač zekata u Bejtul-mal – s ponosom ističe on.

Uputio je i jasnu poruku iz Trebinja.

- Trebinje je siguran grad, naš grad, grad u BiH, i grad u koji bi svi naši Bošnjaci trebali doći bez ustručavanja, bojazni, predrasuda da je to grad nekog drugog. Ne, grunt ovdje govori u biti čiji je to grad. Naši Bošnjaci ovdje imaju grunt, mi smo ovdje vijekovima živjeli zajedno, jedni s drugima, jedni uz druge, i to se nastavilo poslije agresije, to je i danas. Živimo, radimo jedni s drugima. I mi kao Medžlis radimo s drugima, i tu nemamo nikakvih problema.

Mislim da bi svi naši Bošnjaci, posebno, tamo gdje su većina, trebali da dođu u Trebinje i osjete trebinjsku atmosferu.

Mi ovdje imamo šta ponuditi. Svima su vrata otvorena, Medžlisa posebno. Mi smo tu da sve dočekamo - poručio je Fazlagić.

Faruk Tičić je također ukazao na ulogu Islamske zajednice među trebinjskim Bošnjacima.

- Taj odnos Islamske zajednice sa Bošnjacima Trebinja je na jednom zavidnom nivou. Trebinjska dijaspora, koja je uključena od samog početka, učestvovala je u izgradnji, obnovi, svih objekata, na terenu. Stanje je trenutno na zavidnom nivou, jer prema pokazateljima koliko nas ima, ako se uzme ukupan broj ljudi koji stalno žive ovdje, a godište tih ljudi je veći od 65 godina, učinak je veliki. Ljeti je druga priča, posebno u Trebinju koje je poznato po broju sunčanih dana, dolazi dijaspora da posjeti svoje krajeve, svoje kuće - priča nam on.

I on akcentira činjenicu da su Bošnjaci zadržali svoju imovinu, što smatra izuzetno važnim.

- Kada je u pitanju povratak, to moramo razmatrati s više aspekata. I danas se zagovara proces povratka, ali, prema mom mišljenju, taj proces povratka je završen, a zbog čega i kako, ne bih ulazio. Na taj povratak se nadovezuje i broj ljudi koji se iseljava sada, iz raznih razloga. Imamo aktivnosti koje su tokom cijele godine, zahvaljujući pojedincima koji su okupljeni oko Islamske zajednice, to je tako. Jer, aktivnosti se moraju mjeriti brojem ljudi - kaže nam on.

^{Faruk Tičić}

Trebinje je u specifičnoj poziciji, dodaje, "daleko si od Sarajeva, od centra moći, daleko, u nekom segmentu, od Mostara".

- Ali smo opet tu, u centru svih zbivanja. Blizina granica s Hrvatskom i Crne Gore, upućeni smo na sva zbivanja oko nas, to se odražava. Prije svega mi smo stanovnici ovog grada, pripadamo mu, i moramo živjeti s ljudima koji žive ovdje, bez obzira na sve okolnosti. To je i naša budućnost. Moraš imati izgrađen odnos, koji, prije svega, prepoznaje tebe kao čovjeka, kao Bošnjaka, poštujući sve različitosti. Mi kao Bošnjaci, nemamo nekih posebnih problema, građani smo ovog grada, koliko se mi kao pojedinci uklapamo, to je individualno. Neću da govorim koliko smo politički aktivni, imamo političke predstavnike koji o tome treba da govore - smatra on.

Njegova osnovna poruka i težnja jeste uključivanje mlađih, koji će jednog dana zamijeniti one koji se sada predano bore i rade.

- Mladost donosi jednu svježinu, nove ideje, nove polete, bez toga ipak nema budućnosti. Broj naših ljudi je skroman, ali oni su toliki aktivisti, pozitivci, da uspijevaju da urade kao da ih je daleko više - poručuje jedan od naših sagovornika.

"Duša i srce su mi u Trebinju"

Kratko, ali snažno svjedočenje je Mirsada Barakovića.

- Dok sam radio u dijaspori, značilo mi je nešto. Sad mi ne znači ništa. Duša mi je ovdje. Ovdje sam 10, 11 mjeseci, na raspolaganju u svim aktivnostima, to mi je dužnost, obaveza. Većina ljudi u dijaspori, mišljenja su kao i ja. Na nama je da apelujemo na omladinu da ne zaborave svoja ognjišta. To smo učili od svojih prethodnika, tako moramo i mi nastaviti - naglašava Baraković.

^{Mirsad Baraković}

Predsjednik Medžlisa Miralem Hadžimahović nosi posebnu emociju prema ovom prostoru.

- Vratio sam se u Trebinje odmah nakon agresije. Imao sam priliku da idem za Ameriku dva puta, odustao sam i ni sekunde se nisam pokajao što to nisam uradio. Vratio sam se, jer, čini mi se da sam svugdje stranac ako nisam u Trebinju. Hvala vam što ste došli da ns obiđete, vidite, ovo je jedan od ljepših gradova – ističe on.  

Govori o radu Medžlisa s ponosom i skromnošću.

- Problem je u tome što nemamo puno ljudi, povratnika. Strah me je, šta kad ova generacija izumre, šta će biti s ovim gradom, hoće li se naći novi pojedinci koji će se boriti na putu na kojem se mi borimo. Meni je čast i zadovoljstvo što sam drugi mandat predsjednik Medžlisa. Medžlis smo stavili na čvrst temelj, i siguran sam da smo jedan od uspješnijih povratničkih medžlisa.

Trebinjci imaju volju da se pokažu, da učine nešto za ovaj grad, i za Bošnjake.

Mi smo zadovoljni s malo. Ne idemo u velike projekte, ali sve što radimo - radimo za naše Bošnjake. Treba pohvaliti Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, koje se pomoglo mnoge naše projekte. Mnogo je kuća, infrastrukture i objekata obnovljeno - navodi on.

^{Miralem Hadžimahović}

Iz Trebinja su nam, na kraju, poslali jasnu i plemenitu poruku da ljubav prema domovini nije samo osjećaj, nego svakodnevna obaveza, odgovornost i čast.

A mi vam, uz čestitku povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, poručujemo, posjetite Trebinje.

Napunite dušu razgovorom s Bošnjacima ovog grada, osjetite njihovu toplinu, snagu i postojanost, i doživite ljepotu naše domovine upravo tamo gdje se ona možda najtiše, ali najpostojanije čuva.