Objavljene su vijesti o 48 izraelskih pasoša u hotelu Hills u Sarajevu, koji su "navodno" bačeni u hotelsku kantu za smeće na recepciji, a onda odvučeni na smeljište. Ni par sati poslije javio se Milorad Dodik i zaredao sa svojim tradicionalnim podlostima protiv ove države. Njegov stranački član, predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina Nedeljko Elek "pozvao je izraelske turiste, kojima su u hotelu u Sarajevu izgubljeni pasoši, da dođu i besplatno borave na Jahorini dok ne dobiju dokumenta." Pošto se radi o Palestincima, koji imaju pasoše Izraela, trebali bi iskoristiti ovu darežljivu ponudu i prihvatiti gostoprimstvo.  

Danas se opet valja prisjetiti: Milorad Dodik je bio demokrata kojeg je Sarajevo jedva dočekalo. Kad se pojavio dobio je podršku i aplauze sa ove strane. U Sarajevu je dočekivan u noćnim satima i sa brojnim ovdašnjim novinarima i političarima se terevenčilo po restoranima do ranih sati. Prijateljstva i povjerenje su sklopljena i trajala dok nije pustio sidro iz fotelje premijera RS-a. Sa nekima traju i do danas.

Sjećate li se kad su se Siladžić i Dodik javno sukobili? Bošnjaci su horski tražili smjene: Neka idu i Dodik i Silajdžić! Građanski, neutralni, ni tamo ni ovamo Bošnjaci gurnuli su u vatru Silajdžića, bajagi da skinu Dodika. Strani namjesnici su iskoristili priliku i izbacili Silajdžića iz politike. Ali, za strane namjesnike ključne su bile bošnjačke masovne želje i zahtjevi, kojima je udovoljeno. Silajdžić je otjeran iz politike, a niko se od Bošnjaka nije ni nasekirao. Jedini sam nakon njegove pojave u politici pisao protiv Dodika pa sam od stranih diplomata i domaćih političara i kolega označen kao politička neznalica.

Sljedećih četvrt stoljeća Dodik je izmučio ovu zemlju referendumima, secesijama, prijetnjama njenim nestankom, vrijeđanjima vjerskih osjećanja muslimana... 

To sa Siladžićem je tragikomično pokazalo kakve smo pameti.

Nikakva repriza nije nas ničemu naučila, niti će.

Dodik u dvojcu sa kormilarom Čovićem ima zadatak da direktno napada i na sve načine pokuša poniziti bošnjački narod i državu BiH. Niko mu direktno ne odgovara, samo desetine domaćih medija prenose njegove brutalne poruke, bez selekcije i kontrole, pa je čudo da do sada niko nije podnio krivičnu prijavu za izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora, netrpeljivosti i diskriminacije.

Prije nekoliko mjeseci je na entitetskom TV kanalu RTRS Bošnjake nazvao konvertitima i "podaničkim narodom". Ponovio je to ove semice: "Bošnjaci su podanički narod. Oni stalno traže nekog da im bude tutor."

Dakle, to kaže Milorad Dodik, čovjek koji na lobiranje troši silne milione dolara i eura. I to su uglavnom milioni njegovih Srba kojima pokušava reketirati i otkupiti svoj politički život. Dakle, on svjetske šefove plaća budžetskim parama svojih podanika. Ti koje on zove tutorima su njega i njegovu vladu stavili na crnu listu i u vrijeme dok je plaćao danak. Nije mu uzalud predsjednički budžet 57 miliona KM, veći od gotovo svih općina u RS-u.

Koliko je Dodik principijelan i dostojanstven, to mogu posvjedočiti oni koji su ga gledali kako na koljenima moli bošnjačke zastupnike u Skupštini RS-a 1998. godine kad ga se biralo za premijera RS-a.  Tad je, to u RS znaju, dojahao na tenkovima. On danas ponižava bošnjački narod i vjeru islam na najbritalniji način, premda mu je jedan sveštenik SPC-a poručio da se nauči prekstiti. Snimljen je kako samo dodirne čelo i pokaže niz probavni trakt prema onoj muškoj stvari.

Nažalost, sve njegovo prolazi, jer se tačno i pažljivo prenose njegovi verbalni ispadi. U isto vrijeme je nacionalno i vjerski tolerantan kad se uplati 100 miliona maraka za kumovu zgradu.

Javnost, posebno u bošnjačkom dijelu Federacije, mora biti obaviještena sa sto medijskih strana da Dodiku ne valja država Bosna i Hercegovina, da mu je najbolja Srbija, kad poziva na secesije i referendume. Ne valjaju mu Bošnjaci, ismijava islam, ne valja mu CIK, a valja kad mu prizna da je predsjednik nakon niza neregularnosti i protesta opozicije u RS-u. Ne valjaju mu Oružane snage pa Srbe oficire i vojnike pozove da napuste radna mjesta. Ne valja mu Sud BiH ali ga korsti za otkup presude, ne valja mu Ustavni sud ali mu se službeno požali... Stalno agituje za najgore zločine Izraela u Gazi i osuđuje Palestince. Ovaj put je požurio, zezno se i stao u palestinsku odbranu. Čovjek za haos i razvlačenje pameti.

Trojka se ne sjeća da su je kao muslimansku reprezentaciju izabrali, po njihovom priznanju, Dodik i Čović, i da tu njihov koalicioni kapacitet nije igrao nikakvu ulogu. Trojka je uložila ogromnu želju za foteljama, bez obzira na cijenu. Dok sada rafalaju po Dodiku ne spominju hvalospjeve koje su mu upućivali uoči formiranja vlasti u ovome mandatu.

Orban i Vučić grozničavo brane Dodika, politički, čak i policijski. Milanović i Plenković se zaklinju i brane Dodikovo lik i nedjelo. Tako je on već godinama politički živ. Čak i kad silom istjera ministricu vanjskih poslova Njemačke iz svog atara, to njegovi hrvatski prijatelji izglade u Briselu.

Za posjetioce je nevidljivo sjedište firme Viaduct u Portorožu. Nije slučajno u tom primorskom gradiću u Sloveniji svoje nekretnine imao Milorad Dodik, gdje se često sastajao sa političkim vrhom Slovenije, Zoranom Jankovićem, gradonačelnikom Ljubljane, Borisom Popovićem, nekada županom Kopra... Zijad Bećirović, direktor Instituta za balkanske i bliskoistočne studije u Ljubljani (IFIMES), kaže da je Slovenija, nažalost, postala "oaza sumnjive prestonice Milorada Dodika i njegovih tajkuna". Dodik se indirektno povezuje sa ovom kriminalnom epopejom. Hoće li neko progovoriti gdje je i na koga uplaćen iznos na Kanalske otoke u La Manšu? Pljačkaš neće predugo uživati u svojoj pljački. Pitanje je šta će uraditi Tužilaštvo Slovenije u ovom slučaju koji je najgora pljačka BiH? U Bosni Bošnjaci aplaudiraju Sloveniji zbog stava prema Gazi, a niko ne postavlja pitanje o mafijaškoj pljački ove države od fiktivne slovenačke firme.

Bez obzira na sve, veliki galamdžija Mile Dodik je sebe doveo do sudbine igračke koja će radi vlastitog spasa prinijeti sve moguće žrtve na svoj politički oltar opstanka. On već dvadeset godina ništa ne radi osim što huška, što njegovom prijatelju Čoviću itetkako odgovara. Svako njihovo zajedničko negiranje države i otimanje njenih funkcija, svako huškanje kratkoročno služi za stvaranje haosa u kojem se lakše grabe vlastiti interesi i pljačkaju vrijednosti ove BiH. Dugoročno to njihovo negiranje države ima za cilj njen nestanak. Ali, neće to još dugo moći.   

Dodik je, očito, bitna pojava za srpski i hrvatski velikodržavni projekat. Zato ga odano brane Milanović i Plenković, a štiti Čović. Zato oni za građansku Bosnu i Hercegovinu govore evropskim islamofobima da je to podvala za islamsku državu? Praktično, sa više strana se Bošnjacima samo nudi segregacija, diskriminacija ili nestanak.

Šta očekivati od Dodika i Čovića ako su izabrali "nametnute" za partnere. Ništa osim nametanja svojih interesa i ciljeva.

Nažalost, bošnjačko najiskreno građansko su Dodik i Čović pretvorili u udicu na koju su se upecali i dobri i zlonamjerni. Dodik kasnije govori da je "Trojka bila samo izvođač radova" za njega i Čovića, što nije daleko od istine.

 Ako se Čović i Dodik evo tri godine predstavljaju kao zastupnici nacionalnih i velikodžravnih interesa, kakva je razlika između trećih, Trojke ili SDA-DF-a? Formalno nikakva, suštinski gubitnička. Ono što su uradile strane diplomate nije bilo u korist BiH. Napravili su nam u Dejtonu sistem potpune etničke ovisnositi, a serviraju nam 30 godina građansko, kao jedino rješenje, bajagi iz najboljih namjera. Kad su trebali pomoći "građanima", svojim pulenima koje su nametnuli u vlasti, odjednom su nestali sa scene. Kako danas, tako i 2001. u vrijeme Alijnase za promjene, a onda i od 2010. do 2015. u vrijeme vladavine SDP-a. Obični ljudi ne mogu dokučiti sa kakvim kompliciranim dejtonskim etno sistemom se valja boriti pa šupljiraju i redovno glasaju po svojim lijepim željama.

Trojka nije prestala govoriti o toleranciji i kompromomisima. Kakve su Dodik i Čović napravili kompromise prema ovoj strani? Za ove tri godine njihove vlasti tome do sada nismo svjedočili.

Tolerancija u političkom djelovanju i golemim i brojnim ustupcima Trojke, pretvorila se u toleranciju prema nacionalističkim i antidržavnim ispadima Dodika i Čovićeve kamarile.    

Dodik na jednoj strani dobrim parama lobira u SAD, a na drugoj odano trči u zagrljaj Vladimira Putina. Pljuje i psuje Sjedinjene Američke Države, javno i brutalno a šalje hvalospjeve Rusiji. Tužno je bilo gledati i slušati Dodika dok bezobzirno vrijeđa američkog ambasadora Michaela Murphyja, a ovaj mu iz nekog razloga ne odgovara. To što je njegovu presudu Suda BiH čak i Rusija stavila na dnevni red Vijeća sigurnosti  UN-a trebalo bi biti dovoljno za SAD i EU. Ali ne odgovaraju nate išarete. Valjda je u vanjskoj politici najvažnija islamofobija.    

Christian Schwartz Shiling je u svojim memoarima zabilježio da je želio eliminirati Dodika iz političkog života BiH. A onda su mu iz Američke ambasade poručili da ga ne dira. Razlog: Dodik je tu da ukine Republiku Srpsku. Ovih dana kad mu je u igri zabrana bavljenja politikom sljedećih šest godina, drži najvatrenije govore protiv Bosne i Bošnjaka, kao i ovaj zadnji u kojem se zabrinuo za prava turista Palestinaca, koji su ostali bez pasoša.

Došao je na tenkovima NATO-a. Uzalud se godinama nadamo da će i otići na njima.