Milorad Dodik i Dragana Čović danas su se sastali u Banjoj Luci i to samo po sebi nije nikakva posebna vijest. Ponovili su po ko zna koji put da će se partnerstvo SNSD-a i HDZ-a nastaviti i nakon izbora.
Oni su decenijama su na istoj političkoj liniji - kontinuirano slabljenje države Bosne i Hercegovine i u konačnici njena podjela, jedan potpuno transparentno, drugi prikriveno.
Istina, s vremena na vrijeme, kao što je to bilo u martu ove godine, “zaiskri” na relaciji Dodik i Čović zbog postrojavanja pripadnika HVO-a u Derventu, ali je to predstava za one baš najnaivnije.
Baš kao što je to i sapunica na hrvatskoj granici gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića, kojeg mnogi smatraju favoritom Beograda za Dodikovog nasljednika kao (ne)formalnog predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta RS.
I da se preduhitre oni iz hrvatskog i srpskog političkog korpusa koji bi uprli prstom u političke blizance i optužili ih, svako iz svog tabora, da nisu “ adekvatno odgovorili onom četniku, odnosno ustaši”.
Dodiku i Čoviću mora se priznati da su pravi politički lisci, koji već decenijama uspjevaju da vladaju entitetom RS, odnosno kantonima s hrvatskom većinom.
I tu treba stati. Oni nisu kapaciteta da osmisle matricu kojom bi BiH odveli u podjelu. Decenijama unazad te uloge su napisane, samo su se oni tu našli.
Velikodržavni projekti Srbije i Hrvatske na štetu BiH nastali su mnogo prije Dodika i Čovića, koji kao i njihovi prethodnici, igraju epizodne uloge izvršilaca radova.
Sporazum Dragiše Cvetkovića i Vladka Mačeka iz 1939. godine, plan Ante Pavelića i Milana Stojadinovića (1954.), “samit” u Karađorđevu marta 1991. Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana te dogovor Radovana Karadžića i Mate Bobana iz maja 1992. imali su dva zajednička elementa.
Bili su to sastanci neprijatelja koji su se prilično lako i brzo mogli dogovoriti samo u vezi jedne stvari – nestanka Bosne i Hercegovine.
Njihovim “svijetlim”stazama sada kroče Dodik i Čović, ali ukoliko na sreću države BiH, ne ostvare vjekovne i stoljetne želje, naslijedit će ih neko drugi. I nastaviti gdje su stali.



