Tekući sukob u Gazi ušao je u novu fazu nakon 7. oktobra 2023. godine. Nakon toga, izraelske vojne operacije velikih razmjera i teško bombardiranje Gaze gurnuli su regiju u tešku humanitarnu krizu.
Dogovor o prvoj fazi
Međutim, postignut je značajan napredak jer su Izrael i Hamas postigli dogovor o prvoj fazi sveobuhvatnog sporazuma o prekidu vatre, pod vodstvom američkog predsjednika Donalda Trumpa i uz ključne posredničke napore Turske, Egipta i Katara. Ovaj razvoj događaja, iako izuzetno značajan, također odražava diplomatsku oluju iza kulisa.
Ipak, svijet je svjedočio brojnim slučajevima u kojima je Izrael ciljao civile čak i tokom prethodnih perioda prekida vatre ili humanitarne pauze. Stoga, ostaje neizvjesno da li ovaj novi proces može dovesti do pravednog i trajnog mira. Ipak, ne treba zanemariti da je napravljen ključni korak ka postizanju takvog mira. U ovoj fazi, plan od 20 tačaka koji je najavila Trumpova administracija ne samo da je pozicionirao Tursku kao vidljivog posrednika, već je i pokazao obnovljeni proces izgradnje povjerenja u međunarodnoj diplomatiji.
Turska u procesu prekida vatre
Angažman Turske odražava ne samo njeno historijsko naslijeđe, već i državnu filozofiju usmjerenu na humanitarne principe. Historijski gledano, nakon što je Osmansko carstvo uspostavilo suverenitet nad regijom 1517. godine, teritorije Palestine uživale su dugotrajnu klimu mira i prosperiteta. Vijekovima su zajednice različitih vjera i etničkih grupa koegzistirale u okviru stabilnosti, vjerske slobode i ekonomske sigurnosti.
Međutim, nakon Balfourove deklaracije iz 1917. godine, zapadna intervencija na Bliskom istoku poremetila je ovu ravnotežu, označavajući početak stoljeća neprekidnog sukoba, okupacije i patnje. Ovaj historijski prekid i dalje je temelj vještačkih granica i kontinuirane nestabilnosti današnjeg Bliskog istoka, kao i trajne borbe za palestinsku državnost. Princip Balfourove deklaracije o davanju jevrejskom narodu "nacionalnog doma" i dalje služi kao ideološka osnova za regionalni razdor i asimetriju.
Poseban značaj
U ovom trenutku, turski pristup usmjeren na historiju i humanitarnost dobija poseban značaj. Turska priznavanje Palestine kao države ne smatra samo diplomatskim pitanjem, već i historijskom odgovornošću i moralnom obavezom. Iz tog razloga, od eskalacije nasilja u Gazi nakon 7. oktobra 2023. godine, Ankara tragediju tretira ne samo kao humanitarnu krizu, već i kao test moralne legitimnosti međunarodnog poretka. U tom okviru, Turska je predložila uspostavljanje garantnog mehanizma kako bi se osigurala održivost prekida vatre i institucionalizirala odgovornost međunarodne zajednice. Diplomatski, Ankara je vodila intenzivnu kampanju kako bi skrenula globalnu pažnju na humanitarnu katastrofu u Gazi, istovremeno pozivajući zapadne aktere da preduzmu konkretne akcije.
Ovi napori su dali opipljive rezultate. Priznavanje Države Palestine od strane Španije i Irske ojačalo je diplomatsku priču Turske unutar Evrope. Nakon toga, priznanje Palestine od strane nekoliko zapadnih aktera, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Kanade, u Ujedinjenim nacijama označilo je veoma značajnu diplomatsku prekretnicu. Povećanje broja država članica UN-a koje su priznale Palestinu na 157 tokom 80. Generalne skupštine predstavljalo je kulminaciju ovog diplomatskog zamaha. Ova evolucija pokazuje da Turska, iako često djeluje iza kulisa, ostaje jedan od najaktivnijih i najutjecajnijih aktera unutar međunarodnog sistema.
Ubrzo nakon toga, sastanak između predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i američkog predsjednika Donalda Trumpa signalizirao je pojavu novog okvira za konsenzus u vezi s pitanjem Gaze. Slike Erdogana i Trumpa kako sjede zajedno u Generalnoj skupštini UN-a široko su protumačene kao dokaz da je postignut određeni nivo razumijevanja, ili barem početni koraci ka konsenzusu, u vezi s Gazom.
Gaza – centralna tačka
Druga faza aktivnog diplomatskog angažmana Turske odvijala se tokom sastanka Erdoğana i Trumpa u Bijeloj kući, gdje je Gaza bila centralna tačka dnevnog reda. Kasnije je postalo jasno da je plan o prekidu vatre od 20 tačaka, koji je naknadno najavio Washington, oblikovan oko oblasti sporazuma postignutih između dvojice lidera. Iako 20 članova plana možda neće odmah osigurati trajni mir ili puni palestinski suverenitet, njegov fazni okvir usmjeren na postizanje trenutnog prekida vatre predstavlja značajno diplomatsko dostignuće.
Tokom ovog procesa, Turska je pedantno izgradila mrežu zakulisne diplomatije, gradeći utjecaj i na terenu i za pregovaračkim stolom kroz višeslojnu strategiju posredovanja. Kasnije, tokom razgovora održanih u Sharm el-Sheikhu, Egipat, Turska je preuzela ulogu treće strane posrednika, osiguravajući kontinuitet komunikacije između strana. Doprinos Ankare bio je ključan u omogućavanju Hamasu da učestvuje u pregovaračkom procesu i u održavanju direktnog kontakta između strana. Istovremeno, inicijative Egipta i Katara odigrale su ključnu ulogu u ubrzavanju procesa i olakšavanju uspostavljanja humanitarnih koridora unutar Gaze. Od 10. oktobra 2025. godine, obilježavajući drugu godišnjicu sukoba, Hamas i Izrael su postigli djelimični dogovor o nekoliko ključnih pitanja. Ustali su od pregovaračkog stola sa sporazumom o prekidu vatre. Međutim, prekid vatre ostaje krhak i neizvjestan.
U tom okviru, Turska je pozdravila novi sporazum o prekidu vatre i najavila da će pažljivo pratiti njegovu strogu primjenu. Ova deklaracija stvorila je atmosferu i napetosti i opreznog optimizma u cijeloj regiji. Međutim, Izrael je nastavio ciljati Gazu i napadati civilna područja čak i tokom posljednjih trenutaka prije stupanja na snagu prekida vatre.
Mir, garancija, nadzor
Nakon stupanja na snagu prekida vatre, stotine hiljada raseljenih Palestinaca počele su se vraćati u svoje teško razorene domove i naselja. Ipak, humanitarna kriza u Gazi ostaje duboka: više od 80 posto infrastrukture je uništeno, a više od 67.000 Palestinaca je izgubilo živote, uključujući više od 20.000 djece, što je najsrceparajuća dimenzija tragedije. Regiji su sada potrebne desetine milijardi dolara za obnovu.
Naknadne faze sporazuma uključuju vrlo složena i neizvjesna pitanja kao što su razoružanje Hamasa, raspoređivanje međunarodnih stabilizacijskih snaga i formiranje tehnokratske administracije za Gazu. Ozbiljne sumnje u pogledu trajnosti sporazuma i dalje postoje, jer izraelska historija nepoštivanja sporazuma i duboko nepovjerenje između stranaka ostaju značajne prepreke. Erdogan je pozvao Izrael da ispuni svoje obaveze, naglašavajući hitnost preduzimanja humanitarnih koraka prije zime, preseljenja civila raseljenih u šatorskim kampovima i ubrzanja obnove osnovne infrastrukture.
U ovoj fazi, Turska se pojavila ne samo kao posrednik, već i kao jedan od glavnih arhitekata novog mehanizma garancija. Diplomatska inicijativa i humanitarni angažman Ankare predstavljaju ključne elemente koji osiguravaju da se prekid vatre može efikasno održati na terenu.
S provedbom sporazuma o prekidu vatre, izraelska vojska ostala je pozicionirana duž takozvane "žute linije", koja pokriva približno 53-55 posto teritorije Gaze. Ova linija je označena kao "sigurnosna tampon zona" tokom preliminarnih dogovora postignutih ljeta 2024. godine uz učešće SAD-a, Egipta i Turske. U ovoj fazi, utjecaj i uloga Turske u tri glavna stuba sporazuma postali su sve očigledniji. Prvi od ovih stubova je sigurnosna garancija, koja uključuje praćenje prekida vatre i prijavljivanje potencijalnih kršenja. Drugi je humanitarna pomoć i koordinacija međunarodne humanitarne pomoći. Konačno, nadzor tehničke provedbe razmjene zatvorenika i povlačenja trupa je od suštinskog značaja.
Uzeti zajedno, ovi elementi otkrivaju očiglednu potrebu za uspostavljanjem međunarodnih mirovnih snaga kako bi se osigurala trajna stabilnost u regiji. Iako okvir od 20 tačaka ne definira eksplicitno takav mehanizam, očigledno je da je sui generis struktura, prilagođena civilnim realnostima regije, neophodna.
Ključni akter za Palestinu
Historija pokazuje da su tradicionalne mirovne misije UN-a i NATO-a često generirale nestabilnost i krhkost, a ne održivu sigurnost. Slučajevi Afganistana, Libana i posebno Bosne i Hercegovine, gdje genocid u Srebrenici ostaje trajna rana u kolektivnom sjećanju, služe kao oštar podsjetnik na ove nedostatke. Iz tog razloga vjerujem da će duboko poznavanje regije od strane Turske i njen diplomatski pristup usmjeren na čovjeka igrati ključnu ulogu u oblikovanju efikasnijeg mirovnog mehanizma.
Međutim, ovo se mora odvijati kroz koordiniran i inkluzivan okvir, koji uključuje druge ključne aktere u okviru robusnog civilnog garantnog sistema. U tom kontekstu, učešće institucija kao što su Tursko predsjedništvo za upravljanje katastrofama i vanrednim situacijama (AFAD), Turski Crveni polumjesec i druge humanitarne organizacije sposobne za djelovanje na terenu bit će od ključne važnosti, ne samo za provedbu humanitarnih mjera i osiguranje sigurnosti, već i za olakšavanje obnove i izgradnju održivih struktura upravljanja u Gazi. Civilni naglasak u naporima posredovanja je od velikog značaja.
Izraelski napadi na sedam različitih regionalnih aktera u protekle dvije godine proizlaze iz njegove strategije projekcije moći. U suštini, Izrael održava svoj utjecaj reproducirajući nestabilnost kao trajnu "sferu prijetnje" unutar regije. Međutim, ovaj obrazac projekcije moći poremećen je uključivanjem Turske za pregovarački stol o prekidu vatre. Višeslojna uloga Turske u procesu u Gazi, posebno kroz njenu inicijativu garantne diplomatije, stvorila je efekat uravnoteženja koji mijenja strukturnu poziciju Izraela unutar sistema.
Nesumnjivo, ključni izazov za Tursku je održavanje "humanitarnog liderstva bez stranačke pripadnosti". Ipak, njeno učešće u pregovorima o prekidu vatre pokazalo je sposobnost Ankare da preoblikuje ravnotežu snaga na način koji mir čini dostižnim. Ono što sada preostaje jeste efikasna implementacija ovog sistema u nastajanju, kako na terenu tako i za pregovaračkim stolom, kako bi se diplomatija prevela u održivu stabilnost.
