U ubjeđenju da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva ustavotvorac je Bosnu i Hercegovinu definirao kao demokratsku državu koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Demokratija je sistem vladavine koji definiraju i legitimiraju izbori. Glavni cilj je osigurati smjenjivost vlasti.

Demokratija je neprekidan, evolutivan proces, stalna borba za unaprjeđenje ili očuvanje standarda i praksi na kojima počiva. Opasnosti kojima je izložena vrebaju posvuda, posebno od vlastoljubivosti. Demokratska volja većine se može pretvoriti u tiraniju nad manjinama i kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Tiranija većine je tiranija kao i svaka druga. Čuo sam zastupnike koji misle da parlament može sve osim da rodi dijete. U tim kvazidemokratama "čuči" opasan potencijal. Winstonu Churchillu se pripisuje dosjetka da je "najbolji argument protiv demokratije petominutni razgovor sa prosječnim glasačem", ali nema dokaza da je to ikada izgovorio. Čije god je djelo, ova misao navodi na promišljanje o demokratskoj zrelosti društva odnosno onog dijela koje konzumira biračko pravo.

Neće dokle hoće

Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine propisuje da izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici u obavljanju javnih funkcija moraju postupati zakonito, nepristrasno, časno, te se pridržavati principa odgovornosti, poštenja, savjesnosti, otvorenosti i vjerodostojnosti. Oni su politički odgovorni za obavljanje javnih funkcija prema organu ili građanima koji su ih imenovali ili izabrali. Ne bi smjeli ugroziti povjerenje i pouzdanje građana. Sve je lijepo sročeno, ali… Birači bi na izborima trebali kažnjavati prevare, korupciju, nepotizam, klijentelizam itd.

Društvo koje želi ozdravljenje mora smoći snage da otklanja uzroke bolesti. Kad se dokaže da neki izabrani ili imenovani funkcioneri drsko i uporno lažu ili manipuliraju treba im pokazati da neće dokle hoće. U razvijenim demokratijama ostavke političara se podrazumijevaju i znače preuzimanje odgovornosti. Kod nas su ostavke izuzetak, a ne standard. Ako oni, uprkos svemu, budu opet izabrani onda je to fenomen koji govori o jadnom stanju društvene svijesti i niskom stepenu demokratske zrelosti.

Orasi u svim džepovima

Klijentelizam je oblik političke korupcije, potkupljivanja ili pogodovanja koja nisu izražena u parama. Politički moćnici neprekidno ga usavršavaju, jer im pomaže da se održe na vlasti. Pružaju se određene pogodnosti drugim ljudima u zamjenu za njihovu podršku, protivusluge ili ‘odanost’. Vlast i klijentelizam se međusobno hrane. Primjer očigledne prevare je kada kandidat na izborima osvoji mandat, a onda ga ne prihvati nego ga, po ranijem unutarstranačkom dogovoru, prepusti svome stranačkom kolegi/nici. Sva obećanja data biračima, programi i vizije izrečeni u izbornoj kampanji bili su obične laži i prevare.

Zašto je neko učestvovao u izborima ako je otpočetka znao da neće preuzeti mandat?! O kakvoj se časti, odgovornosti i savjesti kandidata može raditi kad su mu "džepovi puni oraha"? To nije normalno i društveno prihvatljivo ponašanje. Radi se o političkoj korupciji odnosno klijentelizmu zloupotrebom "popularnosti" sa ciljem prevare birača da bi se pogodovalo drugom stranačkom kandidatu kojemu će prepustiti mandat. Na taj način će se političkoj partiji osigurati još jedan mandat, a zamjenskom kandidatu unosan izvor prihoda tokom četverogodišnjeg perioda. Obmana nije džaba, ali je teško dokazati "pošto su bile ruke"? Zato su mediji, psi čuvari demokratije (watchdogs) iznimno važni. Ni Krivični zakon BiH koji je inkriminirao koruptivna krivična djela, ni Izborni zakon BiH, ni Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH kao i drugi zakoni nisu sankcionirali ovu klijentelističku prevaru birača.

Birači ne koriste moć

Birači imaju moć da kazne političku korupciju, posebno političare koji godinama izvode iste prevare. Nažalost, dešava se da birači iznova glasaju za njih? Omogućavaju političarima koji ih svjesno, drsko i potcjenjivački obmanjuju da prođu nekažnjeno. Zašto neki građani svojevoljno pristaju na laži? Zabilježeni su slučajevi potkupljivanja birača u rasponu od kila kafe do 100 KM. No fenomen je složeniji i može se opisati kao demokratska nezrelost. Ona je izlječiva, ali treba vremena. Mudraci misle da narod zaslužuje vlast koju ima?

Prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine svaki izabrani kandidat poslije objavljivanja zvaničnih rezultata izbora mora potpisati izjavu o prihvatanju mandata čime mu četverogodišnji mandat počinje teći. Ako ga ne prihvati sljedeći sa liste kandidata "upada" na njegovo mjesto. Odgovarajućim izmjenama Izbornog zakona, propisivanjem kazni ili uvođenjem ograničenja za naredni ciklus kandidiranja mogu se spriječiti prevare sa poklanjanjem mandata.

Skupljači stranačkih dresova

Drugi fenomen koji degradira demokratiju su tzv. preletači. Termin se odomaćio i opisuje političara koji je izabranu ili imenovanu funkcionersku poziciju stekao kao kanditat jedne stranke, a onda je tokom mandata promijenio stranku. Razni su motivi preletača: želja za više moći, privilegija i novca, karijerizam i ambicija, povrijeđena sujeta, personalni sukobi, zavist... Pobrojani motivi se skoro nikada javno ne iznose. Pažnja javnosti se uvijek preusmjerava i maskira navodnim ideološkim sukobima, "principjelnim" neslaganjima, nepomirljivim konceptima i ko-zna-sve-kakvim razmimoilaženjima... Maštoviti su, nema šta. Kako ovaj čin promjene stranačkog dresa, uglavnom uzrokovan ličnim interesima i praćen zakulisnim dogovorima korespondira sa povjerenjem i pouzdanjem građana? O kakvoj se to odgovornosti u obavljanju javne funkcije radi? Skupljači stranačkih dresova su beskrupulozni.

Mandat pripada preletaču

Izborni zakon BiH u članu 1.9 propisuje

(1) Mandat pripada izabranom nosiocu mandata, a ne političkoj stranci, koaliciji ili listi nezavisnih kandidata koja ga je predložila na kandidatskoj listi. Mandat ne može prestati osim u zakonom predviđenim slučajevima.

(2) Ukoliko izabrani nosilac mandata, u toku trajanja mandata, istupi iz političke stranke, koalicije ili liste nezavisnih kandidata koja je učestvovala na izborima i na čijoj je kandidatskoj listi bio izabrani nosilac mandata, postaje samostalni vijećnik/odbornik, odnosno poslanik/zastupnik.

U postojećem zakonodavstvu nema kazne za preletače. Stranke obično reagiraju jalovim moraliziranjem. Javno prozivaju prebjega iz svojih redova da im vrati mandat koji je osvojio na njihovoj listi. Sjećate li se nekoga ko je bio moralan i vratio mandat? Ja ne znam za takav slučaj. Političke stranke s pravom negoduju, jer su u svoje kandidate na izbornim listama uložile vlastiti brend i mnogo novca u organiziranje kampanje.

Preletaču mogu staviti samo "soli na rep". Objektivno postoje dva oprečna interesa: prvi je lični interes izabranog kandidata kojem pripada mandat, a time i sloboda preleta u drugo jato. Drugi je interes političke stranke da ga zadrži, jer je investirala u njegov izbor, a odlaskom (p)ostaje brojčano slabija. Posebno su osjetljivi slučajevi kada se "preletanjem" izvrši promjena parlamentarne većine. To je "nacrtana" korupcija i izrugivanje inteligenciji građana.

Prelet i kazna

Parlamentarci bi mogli riješiti ovaj problem, a da pritom ne naštete demokratiji. Izbornim zakonom BiH treba ograničiti pravo kandidiranja onome koji je kao izabrani nosilac mandata, u toku trajanja mandata, istupio iz političke stranke, na način da se u prvom narednom mandatu on može kandidirati samo kao nezavisni kandidat, ali ne i kao kandidat bilo koje političke stranke.

To se logički nadovezuje na član 1.9. stav 2 koji kaže da će onaj ko istupi iz političke stranke/koalicije postati samostalni zastupnik. Kandidatu se ne uskraćuje pravo da bude biran. Može biti biran kao nezavisni kandidat što je neka vrsta sankcije za njegovu političku prevrtljivost, nevjerodostojnost i favoriziranje ličnog interesa. Neka se za novi mandat sam izbori.