Najnoviji izvještaj koji pripremaju demokrate u panelu za Evropu Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma SAD-a, a o kojem izvještava američki portal Semafor, jasno pokazuje da Balkan, a posebno Bosna i Hercegovina, opet dolaze u fokus Washingtona, ali ovaj put kao poprište žestokog međustranačkog sukoba.
Izvještaj koji predvodi kongresmen Bill Keating iz Massachusettsa postavlja temelje za rigorozan parlamentarni nadzor nad politikom administracije Donalda Trumpa prema regiji, ukoliko demokrate osvoje većinu. U središtu kontroverze nalaze se dva ključna pitanja, a to su višemilionski ugovor za izgradnju Južne plinske interkonekcije i ublažavanje pristupa prema Miloradu Dodiku.
Prema navodima iz izvještaja, Keating i demokratski zakonodavci problematiziraju pritisak koji je Trumpova administracija navodno vršila na vlasti u Bosni i Hercegovini kako bi strateški projekt Južne plinske interkonekcije, vrijedan oko 1,16 milijardi dolara, dodijelile kompaniji AAFS Infrastructure & Energy.
Riječ je o firmi u vlasništvu Josepha Flynna, brata bivšeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Mikea Flynna, te Jesseja Binnalla. U izvještaju se naglašava da ovaj dvojac nema nikakvog prethodnog iskustva u energetskom sektoru niti u regiji, te da je kompanija osnovana svega četiri dana nakon što su američki i domaći zvaničnici razgovarali o mogućnosti da američka firma gradi plinovod.
Keating je u pismu upućenom državnom sekretaru Marcu Rubiu još u aprilu upozorio da dodjela posla neiskusnoj firmi ugrožava samu realizaciju plinovoda, naglasivši da lične i političke veze čelnika AAFS-a s Trumpovom administracijom predstavljaju "nepravedan sukob interesa" i pokušaj profitiranja "na štetu naroda Bosne i Hercegovine".
S druge strane, iz State Departmenta su odgovorili tvrdnjom da je izbor američkog investitora i dodjela koncesije bio suveren izbor zvaničnika Federacije Bosne i Hercegovine, što demokrate u svom izvještaju opovrgavaju, tvrdeći da se Bijela kuća direktno zalagala da AAFS bude jedini koncesionar.
Sam suvlasnik AAFS-a Jesse Binnall odbacio je optužbe, ističući da su vlasti u Sarajevu prve kontaktirale njihovu firmu, nakon čega je uslijedila standardna koordinacija s profesionalcima iz američke ambasade, s obzirom na to da je plinovod od strateškog značaja za energetsku nezavisnost regije.
Druga tačka spora tiče se politike prema entitetu Republika Srpska i njenom doskorašnjem predsjedniku Miloradu Dodiku. Izvještaj se bavi odlukama o ukidanju, odnosno preispitivanju sankcija Dodiku, uprkos tome što su zakonodavci iz obje stranke ranije apelirali na Bijelu kuću da zadrži čvrst kurs zbog postupaka koji destabiliziraju regiju. Kako navodi Semafor, vlasti RS-a su od početka drugog Trumpovog mandata uložile najmanje devet miliona dolara u lobističke napore kako bi pridobile naklonost njegove administracije.
Iako na prvi pogled rasprava o Južnoj interkonekciji i sankcijama zvaničnicima iz RS-a djeluje kao principijelna briga Washingtona za stabilnost Zapadnog Balkana, u pozadini se odvija dobro poznata predstava u kojoj je Bosna i Hercegovina postala tek još jedna moneta za potkusurivanje u nemilosrdnom ratu između demokrata i dijela republikanaca poznatih kao MAGA.
Za demokrate, priča o plinovodu u Bosni i Hercegovini i poslovanju brata Mikea Flynna savršen je narativ za dokazivanje navodnog nepotizma, pogodovanja i klijentelizma unutar Trumpovog kruga. S druge strane, republikanska administracija nastupa u svom prepoznatljivom, transakcijskom maniru, gdje se strateški infrastrukturni projekti i lobistički milioni posmatraju primarno kroz prizmu poslovnih prilika i sklapanja dogovora, često ignorirajući krhku političku ravnotežu na terenu.
Ovakva dinamika šalje opasnu poruku građanima Bosne i Hercegovine. Pitanja od ključnog geopolitičkog i egzistencijalnog značaja u Washingtonu čini se da ne dobijaju pažnju zbog stvarne brige za interese Bosne i Hercegovine, već onda kada mogu poslužiti kao municija u predizbornim saslušanjima i stranačkim obračunima na Capitol Hillu. Kada se velike sile i njihove partije prepiru preko leđa manjih država, lokalni akteri obično završe kao taoci tuđih unutrašnjopolitičkih ili međustranačkih igara.


