Američki Kongres trebao bi usvojiti Zakon o nacionalnoj odbrani (NDAA) za 2027. godinu - zakon koji se "obavezno usvaja" i koji određuje vojne troškove i ocrtava obrambene politike za fiskalnu godinu.
Sa više od 3.000 stranica, ovaj masivni zakon o finansiranju rijetko se pomno ispituje i usvaja se uz malo ili nimalo protivljenja. Ove godine, Trumpova administracija tražila je historijskih 1,5 biliona dolara ukupnih obrambenih troškova.
U predstojećem NDAA-i nalazi se prijedlog od velikih posljedica za stvaranje trajnih struktura koje bi spojile vojske Sjedinjenih Država i Izraela. Mjera, Član 219 (u Predstavničkom domu) i Član 1217 (u Senatu), pod nazivom "Inicijativa za saradnju u odbrambenoj tehnologiji Sjedinjenih Država i Izraela", briše granice između konvencionalne saradnje između saveznika, piše Palestine Chronicle.
Član 219 bi zahtijevao od američkog ministra odbrane da imenuje jednog "izvršnog agenta" za sinhronizaciju kooperativnih vojnih i obrambenih napora između dvije zemlje. Odredba uključuje bilateralnu integraciju vojnog planiranja, razmjene obavještajnih podataka, tehnološkog razvoja, sistema nabavke i strateških operacija.
Da je zakon potpisan, Kongres bi u suštini prepustio autonomiju nacije stranoj sili. Izrael je decenijama uspješno osigurao svoj utjecaj unutar vladinih, ekonomskih i medijskih institucija SAD-a. Zakonodavni napori za integraciju vojnog sektora, kako je predloženo, upotpunili bi i legalizirali njihov utjecaj.
Napore za spajanje dvije vojske predvodio je izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koalicija američkih zakonodavaca i izraelskih zagovaračkih grupa, poput moćnog lobija, Američko-izraelskog komiteta za javne poslove (AIPAC).
Suočene sa slabljenjem javne podrške, proizraelske grupe pokušavaju institucionalizirati nepovratno američko-izraelsko vojno-industrijsko spajanje. Zakopavajući ovaj savez duboko u birokratiju Pentagona, oni imaju za cilj zaobići kongresni nadzor i američke birače.
Izrael i njegovi omogućavatelji - čije su ideje formulirale zakon - diskretno su pomjerali odnos od pokroviteljstva i/ili partnerstva prema asimetričnijoj strukturi osmišljenoj da Izrael učini "nezamjenjivom državom" i da iskoristi američku moć za postizanje cionističkih ekspanzionističkih ciljeva.
Na primjer, kongresmen Marlin Stutzman (R-IN) i premijer Netanyahu sastali su se 27. maja 2026. u Jerusalemu kako bi razgovarali o tranziciji američko-izraelskog odbrambenog saveza. Sedmicu nakon sastanka, Stutzman je predstavio rezoluciju Predstavničkog doma o preoblikovanju odnosa.
Najotkriveniji je specifičan jezik koji je Netanyahu koristio u svom pismu zahvalnosti (1. juna 2026.) upućenom kongresmenu. Nakon što je primio Stutzmanovu inicijativu, Netanyahu mu se zahvalio što ju je proslijedio i nazvao strategiju "mojim planom“.
Kasnije u pismu, on ju je nazvao "našim planom“. Osim toga, Netanyahu je precizirao da želi integraciju, kao i nastavak američke vojne pomoći (3,8 milijardi dolara godišnje), predlažući "povlačenje“ umjesto trenutnog prekida finansiranja. Netanyahu je napisao:
- Bilo mi je drago primiti vaš prijedlog rezolucije Kongresa kojom se podržava moj plan da se okvir za američko-izraelsku odbrambenu saradnju promijeni od pomoći ka partnerstvu...
Ohrabren sam vašom entuzijastičnom podrškom našem planu da razvijemo novi Memorandum o razumijevanju sa vladom Sjedinjenih Američkih Država koji će povlačiti američku finansijsku pomoć tokom sljedeće decenije i zamijeniti je onim što nazivate "novim okvirom zajedničke odbrambene saradnje, zajedničkog razvoja, koprodukcije i uzajamnih ulaganja u oblasti koje uključuju naprednu raketnu odbranu, bespilotne sisteme umjetne inteligencije, sajber sigurnost i vojne platforme sljedeće generacije ".
Nakon što je 3. juna 2026. godine predstavio zakon o restrukturiranju, H. Res. 1339, Stutzman je objavio sljedeću izjavu:
- Iznad svega, Sjedinjene Američke Države i Izrael stoje zajedno protiv totalitarizma i za slobodu. Vezani smo zajedničkim zapadnim vrijednostima koje su izgradile obje naše nacije. Sve dok su te vrijednosti ugrožene, branit ćemo ih rame uz rame.
Uzvišena retorika kongresmena o "zajedničkim zapadnim vrijednostima" prikriva sumornu stvarnost: obje nacije dijele nasilnu historiju kolonijalizma i genocida koja traje i do danas.
Stutzmanova rezolucija je također pohvalila Izrael zbog njegovih "zajedničkih vojnih operacija protiv Irana“, ignorišući činjenicu da je u "operaciji" od 28. februara 2026. ubijeno najmanje 3.468 civila, uključujući 120 školske djece u Minabu, ubijenih prvog dana ilegalnog, ničim izazvanog američko-izraelskog rata protiv Irana.
Odlučni branilac Izraela, AIPAC, također je bio ključan u unapređenju zakona. U saopćenju za javnost od 5. juna 2026. godine, lobi je pohvalio Odbor za oružane snage Predstavničkog doma zbog uključivanja pro-izraelskih odredbi u NDAA.
Trenutni pritisak ka kooperativnoj militarizaciji i integraciji odbrane postavlja fundamentalna pitanja: koji geopolitički i ekonomski faktori ga pokreću?
Skoro jedan vijek, energetski resursi Bliskog istoka bili su ključni za američku hegemoniju i ekonomsku nadmoć. Od 1990-ih, Washington je nastojao učvrstiti svoju kontrolu nad regijom ujedinjavanjem svoja dva glavna geopolitička stuba: Izraela i zaljevskih monarhija.
Američke administracije su pokušale to učiniti kroz implementaciju raznih sporazuma i programa normalizacije, poput Oslo sporazuma iz 1990. i Abrahamovog sporazuma iz 2020.
Washingtonska agenda normalizacije i širi globalni balans moći poremećeni su ustankom predvođenim Hamasom u oktobru 2023. i dugotrajnim genocidnim ratom Izraela u Gazi.
Osim toga, zajednički ratovi SAD-a i Izraela protiv Irana iz juna 2025. i februara 2026. dodatno su oslabili američku hegemoniju na Bliskom istoku i globalno.
Ovi izuzetno važni ključni događaji katalizirali su globalni Jug i ubrzali utjecaj Kine kao alternativne velike sile, istovremeno ubrzavajući pad Amerike. Preostali dobri odnosi koji su postojali između Kine, Rusije i Sjedinjenih Država iscrpljeni su trenutnim realnostima.
Washington, ogrezao u zastarjeloj politici velikih sila, kategorizirao je Kinu kao primarnog protivnika kojeg treba oslabiti, a ne angažovati. Nesposobni da slome Iran vojnom silom, Washington i Tel Aviv se bore da ožive svoju urušavajuću regionalnu hegemoniju.
U očajničkom pokušaju da sačuvaju dominaciju, rade na produbljivanju svog strateškog vojnog pakta. SAD i Izrael dijele komplementarne strateške ciljeve.
Washington koristi ovaj odnos kako bi održao svoj regionalni i globalni položaj, dok Izrael - sidro za projektovanje američke moći na Bliskom istoku - koristi ga za postizanje svojih cionističkih ekspanzionističkih planova.
Sinhronizacijom svojih vojnih i obavještajnih mreža, SAD i Izrael nastoje eliminirati regionalne izazivače i preokrenuti pad američke moći.
To što predložena rezolucija daje stranoj vladi neviđen pristup i učešće, skrivena je u ogromnom zakonu o potrošnji i nije otvoreno raspravljana je alarmantno i govori o izuzetnom utjecaju Izraela unutar američkog političkog sistema.
Postoje brojni razlozi, pored gubitka američke nezavisnosti, za odbacivanje ovog nerazumnog obaveznog spajanja.
Ono zaobilazi ustavnu odgovornost, zaobilazi zakonodavnu debatu o vanjskoj politici i pomoći, dovodi u opasnost nezavisno donošenje odluka, stvara ovisnost o izraelskoj tehnologiji i prenosi napredne američke tehnologije stranom režimu.
Najkritičnije je to što će pravno obavezati Sjedinjene Države kao saučesnika u izraelskim ratnim zločinima i njihovom službenom odobravanju ilegalnog prisvajanja zemlje i širenja "naselja" u okupiranoj Palestini.
U suštini, ako NDAA iz 2027. godine bude usvojen u sadašnjem obliku, Sjedinjene Države će zvanično dati svoj imprimatur aparthejdu i genocidu. Nakon 250 godina, to će podići veo s onoga što je nacija postala i s budućnosti koju zamišlja.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh