Dragan Čović je nakon potpisivanja deklaracije sa domaćim strankama EPP-a, načelno poslao poruku o tome koga vidi za partnere nakon ovogodišnjih Općih izbora. Ili nije?

Vječno pragmatičan Dragan, danas je u Mostaru razgovarao sa bestiem Dodikom. Poruke poslane nakon tog razgovora, više idu u pravcu formiranja postizborne koalicije sa predsjednikom SNSD-a.

Ovo je skoro sasvim razumljivo jer se opozicione stranke manjeg bh. entiteta konstatno razjedinjavaju unutar projekcije vlastitih ambicija pa njihovo djelovanje dominantno djeluje kao borba za fotelje, više no što su stvarna alternativa omnivlasti SNSD-a.

No, to samo potvrđuje da je politika prostor pragmatičnih, matematičkih saveza nego što je nastojanje da se takva vrsta klime u BiH promijeni, čak ni uz posredstvo evropskih partnera. Neki savezi su vječni. Današnje konsultacije HDZ-a i SNSD-a samo su jedan u kontinuitetu razgovora predstavnika ovih stranaka nakon posljednjeg aprilskog.

Ovaj put je Čović institucije BiH također nazvao "zajedničkim institucijama", ponukan Dodikovom retorikom. Smatra da odnos sa SNSD-om funkcinira veoma dobro i da je namjera da tako ostane i ukoliko to okolnosti nakon izbora dozvole.

Čović i Dodik na jednakom su stajalištu. Potrebno je staviti van snage sve odluke visokog predstavnika koje je on donio. Znači li to ukidanje jedinstvene lične karte ? Znači li to ukidnje zakona o zastavi BiH? Zakona o državljanstvu? Ukidanje Suda BiH? O jedinstvenom pasošu? Granicama? CIK-u? Uprave za indirektno oporezivanje?

Cilj je osim toga nakon izbora trajno riješiti "hrvatsko pitanje". Pa, zašto stati tu? Idemo ponovno u izmjenu kompletne ustavno-pravne arhitekture, pa da dobije svako što je htio u ratu ostvariti.

Opasnost ovakvih izjava, enormna je i nije je moguće objasniti samo sektorskim pregledom jer se suštinski radi o refleksiji izostanka ideološke realizacije onih matrica političkog djelovanja koje svoju aktualizaciju nisu ostvarile '90tih.

Stoga i SNSD i HDZ jednako, koriste novonastale globalne političke prilike da insistiraju na narativima po kojima je državni Ustav seciran ulogom i ovlaštenjima visokih predstavnika čija je uloga bila i jeste implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ili su protagnosti takvih politika protiv samog Dejtona? Nije to toliko daleko od istine.

I dok je za Dodika i Čovića BiH smrvljena, podijeljena i zemlja koja je u njihovim maštanjima izgubila suverenitet, on bi po njihovim projekcijama trebao proizaći iz neke etničke, getoizirane reorganizacija kako bi se suverenitet "temeljio na narodima".

Za politike obje stranke, OHR je postao višak, sada, 2026. godine, no kako bi se svi po državu opasni ciljevi uspjeli ostvariti, htjenje je poništiti sve odluke visokih predstavnika. Kako, ostaje nejasno. Da li je moguće? Nije. Da li će se iskoristiti blokovsko neslaganje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država po brojnim pitanjima koja opterećavaju bh. društvo? Vjerovatno hoće.

Dodik Bošnjacima negira i činjenicu da su većina u BiH, te tvrdi da je važan broj političkih naroda bez obzira na demografiju.

Zbog toga je ponovio svoju raniju tvrdnju da će njegova stranka podržati izmjene Izbornog zakona i državnog Ustava kako bi se udovoljilo zahtjevima stranaka hrvatskog korpusa, sve dok se ne mijenja ustavna pozicija administrativnog dijela Rs.

Ono što u ovom opasnom političkom plesu najviše zabrinjava jeste apsolutni izostanak dugoročne odgovornosti za stabilnost zemlje. Predsjednici SNSD-a i HDZ-a bi bez ispaljenog metka, u miru, sasvim izvjesno uvjetovanjem formiranja novog saziva Vijeća ministara nakon ovogodišnjih Općih izbora, trgovali sa kompletnim sistemom, kako bi ostvarili svoje ciljeve.

Insistiranjem na retrogradnoj ideji da se suverenitet crpi isključivo iz etničkih torova, a ne iz građanskog i državnog kontinuiteta, dvojac Čović-Dodik svjesno gura Bosnu i Hercegovinu u stanje pravne anarhije i institucionalnog vakuuma, koji bi srušio sistem ukoliko bi se scrnarij odigrao prema njihovim nastojanjima.

Pokušaj brisanja trideset godina mukotrpne izgradnje državnih institucija — od jedinstvenih dokumenata do pravosuđa i poreskog sistema — nije ništa drugo do jeftini populizam s prenapuhanim ulogom.

To je hazarderska politika zasnovana na ideji "spaljene zemlje" u kojoj se stvarni problemi guraju pod tepih kako bi se prehranile nacionalne mitomanije i osigurale vječne fotelje.

Ukoliko na političkoj sceni u BiH kao izborni pobjednici ostanu stranke koje trenutno čine vlast, slijedi nam kriza kakvu do sada nismo vidjeli i koja će dovesti zemlju na koljena, a buduće izborne pobjednike pred stanje u kojem će morati donositi nemoguće odluke.