Vječni optimista Dragan Čović (HDZ) zakazao je za sutra hitnu sjednicu Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine sa samo dvije tačke. Radi se o tzv. "evropskim zakonima" o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću te o Sudu BiH.
Nakon što je tokom prošle redovne sjednice postalo sasvim jasno da će Čović tumačiti Poslovnik o radu Doma naroda BiH onako kako to njemu najbolje odgovara, izbjegavajući smjenu iz Kolegija i potpuno ignorirajući volju Kluba bošnjačkog naroda, ova hitna sjednica dolazi kao logičan slijed događaja. To ne čudi, jer se iznova potvrđuje teza o osovini Čović-Dodik koja je nedjelovanjem u državnom Domu naroda paralizirala, onemogućavala i uslovljavala mnoge vitalne procese.
Harvardski model pregovaranja Čoviću ipak neće pomoći da se sakrije iza evropske fasade koju dosljedno pokušava prodati.
Ništa u ponašanju predsjednika HDZ-a nije slučajno. Odavno je susret u Mostaru sa Dodikom bio isplaniran, jednako kao i zakazivanje hitne sjednice Doma naroda. Onima koji redovno prate sjednice oba doma državnog parlamenta bilo je jasno još prošle godine da Čović samo čeka svoje vrijeme na čelu Doma naroda (nakon što je tu zamijenio Kemala Ademovića) kako bi odigrao predstavu po scenariju kojeg zajednički pišu kadrovi HDZ-a i SNSD-a.
Jučerašnji susret u sjedištu HDZ-a samo je nastavak sinhroniziranog djelovanja dvije stranke partnera kroz dobro i zlo, bolest i zdravlje na bh. političkoj sceni.
Jasno je da je Čović pokušao sa Dodikom dogovoriti razmatranje dva "evropska zakona" barem u prvom čitanju kako bi se stvorio dojam da se ipak nešto radi. Time se želi postići da svi u ovoj zemlji zaborave prethodnih godinu i pol dana kada su kadrovi HDZ-a i SNSD-a redovnim uskraćivanjem kvoruma i napuštanjem sjednica onemogućavali rad Doma naroda. Posljedično, to je dovelo do neusvajanja zakona potrebnih kako bi BiH ostvarila pristup sredstvima iz evropskog Plana rasta i nastavila puževim tempom svoje kretanje ka Evropskoj uniji.
Igrokaz u državnom parlamentu rezultat je brojnih faktora, počevši od neslavne uloge Trojke (NiP, Naša stranka, SDP) koja je zarad vlasti pristala biti partner koji će HDZ-u i SNSD-u isporučiti sve važne institucije na državnom nivou, a koje su potom izgubile sposobnost da se odupru pokušajima stranačke instrumentalizacije.
Kada je Dodik otvoreno govorio da je Trojka odabrana upravo kako bi se kroz institucije rušila država, onemogućavanjem političkih procesa unutar zakonodavne i izvršne vlasti te lateralnim slabljenjem državnih agencija, bilo je sasvim jasno da su takvi procesi u toj mjeri započeti da ih nije moguće zaustaviti koristeći inače dostupne ustavne i pravne mehanizme zbog činjenice da se kontrola nad parlamentarnim procesima unutar Doma naroda nalazi u rukama SNSD-a i njegovih satelita.
HDZ redovno računa na podršku SNSD-a, iza čijeg lidera stidljivo proviruje Čović smatrajući da će se politički predstavnici Bošnjaka morati povinovati barem dijelu onoga što su zahtjevi hrvatskog korpusa ukoliko se pritisak izvrši koordinirano jer je u takvoj strategiji praktično nemoguće voditi političke borbe tog ranga jednako uspješno na dvije strane. Time bi Bošnjaci u suštini trebali popustiti pred hrvatskom politikom jer, je li, oni za razliku od SNSD-a ne traže omniautonomiju (čitaj secesiju), već na spram takve politike, zahtjevi HDZ-a i stranaka Petorke djeluju politički blago.
Traži sve da dobiješ optimum, Harvard? Menadžerski pristup životu koji demonstrira Čović, ne miješa lične odnose sa predmetom pregovora. Upravo zbog toga, važno je čuvati se Danajaca i kad darove nose.
Sistem se teško ruši vanjskim nasrtajima. Ali se svaki put uspješno ruši iznutra, kada se maligni procesi počnu odvijati unutar nekada zdravog političkog tkiva. To je sva patologija aktuelne vlasti. Po prvi put u novijoj historiji BiH, dopušteno je da se suštinski opasni procesi kapilarno prošire kroz institucionalne mehanizme.

