Stranke Trojke (SDP, Naša stranka i Narod i pravda) postale su svojevrsna paradigma za suspektno i kontroverzno ponašanje koje je sve češće predmet istraga pravosudnih organa. Hapšenja ministara u Kantonu Sarajevo, pa sve do saslušanja zvaničnika u Federalnoj vladi, zajednički je sadržalac djelovanja kadrova ovog političkog saveza.

Od budžetskog sunovrata do sumnjivog poslovanja, čini se da su pravosudne afere jedino što stranke Trojke zaista povezuje.

Spektakularne policijske akcije usmjerene protiv kantonalnih ministara, pretresi federalnih funkcionera, međunarodno podržani pretresi usmjereni protiv narko-kartela u čijim se prepiskama spominju visoki zvaničnici, pa sve do premijera koji u javno objavljenim porukama poziva na diskreditaciju političkih protivnika - građani su svjedočili procesima koji su iz mraka podzemlja isplivali na površinu bh. javnog života.

Ocjena da se radi o najlošijem sastavu vlasti u BiH nikako nije bez utemeljenja. Desetine hiljada ljudi postale su žrtve gubitka radnih mjesta usljed sistemskog urušavanja privrede Federacije BiH, koja se suočila s maćehinskim odnosom vladajuće strukture kojoj je jedini cilj preživjeti mandat bez većih društvenih potresa.

Kako drugačije objasniti poteze vlasti predvođene Trojkom koje djeluju bez ikakvog plana? Nude neprovodiva rješenja za krize, krive radnike što traže zarađene plaće i traže od nižih nivoa vlasti spas za one ostavljene na cjedilu. Pod pritiskom donose zakone o boračkom dodatku čiju su isplatu unaprijed fakturisali budućoj vlasti, dok povećanje penzija i socijalnih davanja finansiraju rekordnim zaduživanjima u milijardama - direktno rizikujući kolaps sistema i kašnjenje isplata.

Umjesto odgovornosti, nerealna obećanja i opravdanja.

Politički nered koji ostaje iza Trojke, ponajviše SDP-a, razlio se na kompletan sistem. Njegove posljedice neće biti lako zaustaviti bez višegodišnjeg strateškog planiranja.

Naknadna pamet

Konaković na kraju mandata čita Ustav

Služeći partikularnim interesima vlastitih kadrova, stranka koja u drugom neuspjelom pokušaju ne služi ni građanima niti državi uporno pokazuje nesposobnost da upravlja čak i administrativnim aparatom mjesne zajednice. I to se ne odnosi samo na skromne izborne rezultate njenog rukovodstva.

Bez trunke lične ili političke odgovornosti, od 2022. godine. kada je predsjednik SDP-a državnu imovinu relativizirao izrazom "neke njive" i pomogao destruktivnim silama da se instaliraju na ključne pozicije - pa sve do danas, doslovno se ništa nije promijenilo.

Nesposobnost SDP-a ogleda se i u radu njihovog člana Predsjedništva BiH, koji je za potrebe preuranjene kampanje upregnuo diplomatsku mrežu da vodi njegove privatne bitke i brani neodbranjivo. Rezultat je amaterizam koji je državu doveo u duboku krizu.

Igranje sa sistemom, njegovo lišavanje poluga moći i podanički odnos prema strankama srpskog i hrvatskog političkog korpusa radi očuvanja vlasti, pretvorili su građane u nijeme posmatrače.

BiH nikako nije "svanulo", kako je to SDP obećavao. Niti je evropska BiH pobijedila etnonacionalnu, niti su dobijeni bolji komšijski ili susjedski odnosi.

Déjà vu

Vječni plijen Zagreba i Beograda: Gdje je nestala odbrana države?

Kompletna paradigma Trojke bazirana je na konfrontaciji s političkim protivnicima. Svjesni da nikada nisu ni trebali biti vlast, odgovornost za lošu društveno-političku klimu neumorno prebacuju na druge.

Ustavnopravna i sigurnosna kriza na Dodikovom putu secesije dogodila se tokom vladavine Trojke. Gubitak međunarodnog ugleda i slabljenje institucija dogodili su se u istom periodu, kada su pravosudne, sigurnosne i finansijske poluge predate u ruke SNSD-a i HDZ-a, koji sistemski vode kampanju tihe razgradnje države.

Ublažavanje sankcija i približavanje Dodika međunarodnim partnerima, dok se predsjedavajući Predsjedništva Denis Bećirović sastaje s nižerangiranim službenicima, slika je i prilika trenutnog mandata. Tektonske geopolitičke promjene zatekle su BiH sa vanjskom politikom svedenom na saopćenja i uzaludna kucanja na zatvorena vrata.

Od lokalnog do državnog nivoa, pouka je jasna: kada vlast ne odražava volju naroda, već je proizvod nametnutih konstelacija bez ikakve zajedničke niti, jedini dobitnici su unutrašnji i vanjski neprijatelji.