Vlada Republike Srpske pokrenula je inicijativu za izmjenu Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kako bi se ukinula odredba o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, koju je 2021. godine nametnuo visoki predstavnik Valentin Inzko. Ministar pravde RS-a Goran Selak obrazložio je ovaj potez činjenicom da entitetski zakoni ne prepoznaju takvo krivično djelo, te je, uz osvrt na dosadašnju sudsku praksu, najavio održavanje okruglog stola i posebnu sjednicu Narodne skupštine RS-a posvećenu ovom pitanju.

Ovakve težnje jasno ukazuju na namjeru vlasti u manjem bh. entitetu da institucionaliziraju negiranje vlastitih presuđenih zločina, čime se nastoji legalizirati revizionizam i izbrisati historijska odgovornost. Kroz nastojanje da se uklone zakonske sankcije za poricanje genocida, oni ne samo da prkose međunarodnom pravu i sudski utvrđenim činjenicama, nego na taj način svoje žrtve još jednom ubijaju, ovaj put na simboličkoj ravni, oduzimajući im pravo na istinu i trajno narušavajući dostojanstvo onih koji su preživjeli strahote rata.

Potvrđena optužnica

PRORADILO TUŽILAŠTVO: Vojin Pavlović optužen zbog "odobravanja i opravdavanja genocida"

U državi u kojoj se rane iz prošlosti još uvijek solju posipaju svakodnevnim negiranjem zločina, vijest o presudi Vojinu Pavloviću trebala je biti historijska prekretnica. Prvi put je neko osuđen (tri i po godine zatvora) zbog slavljenja ratnih zločinaca i sramotnog veličanja genocida. Ipak, umjesto da postane opomena, ovaj slučaj se pretvara u još jedan mučan dokaz o sterilnosti i nemoći bh. pravosuđa.

Dok žrtve genocida decenijama čekaju na mrvice pravde, Sud Bosne i Hercegovine je već dva puta pokazao zavidnu "empatiju" prema osuđeniku Pavloviću. Kao razlogu su naveli njegovo narušeno zdravstveno stanje.

Presuda kao "mrtvo slovo na papiru"

Vojin Pavlović, čovjek koji je bez srama u Bratuncu lijepio plakate Ratka Mladića i slavio 11. juli kao "dan oslobođenja Srebrenice", danas nije iza rešetaka. On je na slobodi, čeka operacije i dostavlja medicinsku dokumentaciju, dok Sud Bosne i Hercegovine pedantno odgađa njegovo suočavanje s kaznom.

Pavlović je bio dovoljno zdrav da godinama organizira skupove, širi mržnju i prkosi civilizacijskim normama, ali je odjednom previše bolestan da bi odslužio ono što mu je zakon odredio. Njegov advokat hladnokrvno poručuje da je on "cijelo vrijeme suđenja bio na bolovanju". Jasno je da pravosuđe ne šalje baš najbolju poruku javnosti kada dopušta da se kazna za najteže uvrede dostojanstva žrtava pretvori u beskonačnu birokratsku igru odgađanja.

Iz Suda Bosne i Hercegovine poručuju kako "ispunjavaju obaveze blagovremeno i u skladu sa zakonom", podsjećajući da osuđena lica imaju svoja prava. I tu leži srž problema. Bh. pravosudni sistem postavljen je tako da maksimalno štiti procesna prava onih koji su sijali mržnju, dok su prava preživjelih žrtava na satisfakciju i pravdu svedena na fusnotu.

Zakon o izvršenju krivičnih sankcija, kako objašnjavaju pravnici, omogućava odgode bez jasnog limita. U praksi, to znači da svako ko ima dovoljno upornog advokata i "obilnu medicinsku dokumentaciju" može godinama ismijavati sudsku presudu. Za žrtve koje su, prema riječima Murata Tahirovića, "na jedvite jade" dočekale ovu presudu, svaki novi dan Pavlovićeve slobode je nova uvreda i dokaz da je Inzkov zakon, bez odlučnog suda, samo "tigar od papira".

Opasni presedan

Ako Vojin Pavlović, nakon ovakvih dokazanih nedjela, nastavi izbjegavati zatvor, bh. pravosuđe će i zvanično kapitulirati pred negatorima genocida. Kakav je smisao donositi presude ako one nemaju svoj epilog u kazneno-popravnim zavodima? Svrha kažnjavanja nije samo retribucija, već i generalna prevencija, poruka društvu da se slavljenje koljača neće tolerirati.

Trenutna poruka koju šalje Sud Bosne i Hercegovine je dijametralna: "Možete vrijeđati žrtve, možete slaviti zločince, a ako vas i osudimo, uvijek se možete pozvati na 'bolovanje' i čekati da presuda padne u zaborav."

Brojne kontroverze

Dodik i novi predmet, Mijović opet tužiteljica: Rušenje države u Tužilaštvu BiH

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić poziva Sud da ima na umu osjećaje preživjelih. Međutim, čini se da su u sudskim prostorijama paragrafi o "pravu osuđenika na odgodu" mnogo glasniji od vapaja majki Srebrenice. Pravda koja kasni, kažu, isto je što i nepravda. U slučaju Vojina Pavlovića, bh. pravosuđe opasno balansira na ivici da postane saučesnik u relativizaciji zločina, pretvarajući sudnicu u teatar apsurda u kojem su zločinci bolesnici, a žrtve ponovno meta ismijavanja.

Poražavajuća statistika

Dosadašnja praksa Tužilaštva Bosne i Hercegovine pokazuje poražavajuću statistiku. Kako se navodi, od preko stotinu krivičnih prijava koje su podnijeli građani i udruženja zbog negiranja genocida i veličanja zločinaca, više od 60 je odbačeno. Razlozi za odbacivanje ovih prijava često se graniče s apsurdom, poput tvrdnji da se lik Ratka Mladića na muralima "ne prepoznaje" ili da spomen-ploče ne predstavljaju krivično djelo jer su postavljene prije pravosnažnih presuda.

Ovakav pristup, koji rezultira masovnim odbacivanjem dokaza, služi kao pravni paravan za političku zaštitu i direktno vrijeđa žrtve, dok tek dvije podignute optužnice potvrđuju da sistemsko procesuiranje ovih pojava ne postoji.

Posebno je alarmantno što se prijave protiv nosilaca političke moći, prvenstveno Milorada Dodika i njegovih saradnika, odbacuju gotovo po automatizmu uprkos javno dokumentiranim izjavama. Dok se procesuiraju samo marginalni akteri bez značajnog utjecaja, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine izbjegava sukob s centrima moći, pretvarajući zakonske odredbe u selektivan i neefikasan instrument. Dodatnu težinu ovom problemu daje potpuna pasivnost policijskih i sigurnosnih agencija koje nisu podnijele niti jednu prijavu, čime se šalje poruka da je veličanje zločinaca u Bosni i Hercegovini faktički dozvoljeno i institucionalno podnošljivo.