Postoji nešto duboko nepošteno u skupu koji sebe naziva "Ujedinite Kraljevstvo", a istovremeno daje platformu retorici koja britanskim muslimanima govori da ne pripadaju i ismijava odjeću muslimanskih žena.

Događaji ovog vikenda u Londonu nisu bili samo uvredljivi, niti samo još jedna ružna epizoda u našoj već zatrovanoj javnoj debati. Oni su bili upozorenje na opasan smjer u kojem idu dijelovi naše politike i medijske kulture.

Kada se islamofobija prikriva kao patriotizam, a o cijelim zajednicama se govori kao da su prijetnja koju treba ukloniti, ograničiti ili poraziti, više ne svjedočimo snažnom političkom neslaganju.

Izbjegavanje suštine

Skandal na Otoku: I dok Velika Britanija ne uspijeva čak ni imenovati islamofobiju, muslimani se suočavaju s neviđenim nivoom opasnosti

Svjedočimo namjernoj dehumanizaciji miliona sugrađana - put koji je historija pokazala vodi samo u tamu, piše Middle East Eye.Nedavni izvještaj Runnymede Trusta dokumentira rastuću islamofobiju u Velikoj Britaniji posljednjih godina, što se manifestiralo u ljetnim neredima 2024.

Osim toga, istraživanje za istraživanjem istaklo je problem, a izvještaj prošle godine otkrio je da je svaka treća muslimanka iz prve ruke iskusila islamofobiju ili rasizam dok je putovala javnim prevozom.

Britanski muslimani, koji čine više od šest posto ukupnog stanovništva, nisu gosti u ovoj zemlji. Ovo je naš dom.

Predajemo u njenim školama, tražimo njegu u njenim bolnicama, služimo u njenim javnim institucijama, vodimo njene poslove, volontiramo u njenim zajednicama i ovdje odgajamo svoje porodice. Dijelimo britanske tjeskobe, nade, frustracije i budućnost.

Tvrditi drugačije nije samo netolerantno; to je laganje o samom Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ali budimo jasni: obična osoba zabrinuta zbog troškova života, roditelj zabrinut zbog obrazovanja svog djeteta, pacijent koji predugo čeka na medicinski tretman, Britanci koji osjećaju da ih politika više ne sluša - to nisu naši neprijatelji. Mnogi od ovih strahova dijele se u svim zajednicama.

Islamofobija na Otoku

Za mnoge muslimane Velika Britanija je postala neprijateljski dom

Muslimanske porodice se također bore s računima, stanovanjem, brigom o djeci, javnim uslugama i osjećajem nesigurnosti u vezi s budućnošću. Čekamo u redovima u istim bolnicama, šaljemo svoju djecu u iste škole, živimo na istim ulicama i suočavamo se s istim pritiscima.

Tragedija je u tome što ove vrlo stvarne brige koriste kao oružje ljudi bez ozbiljnih rješenja. Ne nude vjerodostojne odgovore za rješavanje problema Nacionalne zdravstvene službe, izgradnju kuća, smanjenje računa za energiju, poboljšanje škola, povećanje plata ili vraćanje povjerenja u politiku.

Umjesto toga, oni predstavljaju žrtvenog jarca. Oni preusmjeravaju ljutnju, koja bi trebala biti usmjerena na propale sisteme, prema manjinama. Govore ljudima da je problem njihov susjed, a ne politički izbori i ekonomski neuspjesi koji su mnoge ostavili s osjećajem napuštenosti.

Tvrde da djeluju u ime patriotizma. U stvarnosti, sabotiraju zemlju koju tvrde da brane.

Snaga nacije ne mjeri se time koliko glasno može isključiti druge, već snagom njenog društvenog tkiva: povjerenjem između susjeda, dostojanstvom koje se pruža svakom građaninu i sposobnošću različitih zajednica da se zajedno drže u teškim vremenima.

Uznemireni građani

Britanska policija istražuje "islamofobični zločin iz mržnje" nakon vandaliziranja 85 muslimanskih grobova

To je važno, jer se Britanija već suočava s ozbiljnim izazovima. Javne službe su pod pritiskom. Mnoge zajednice se osjećaju ignorisano. Povjerenje u institucije je nisko. Svijet oko nas postaje nestabilniji.

U takvom trenutku, podjela nije nešto što si možemo priuštiti. Zemlja podijeljena iznutra mnogo je manje sposobna suočiti se s pritiscima koji dolaze izvana.

Zato politički lideri, mediji i javne vlasti moraju prestati tretirati islamofobiju kao sporednu brigu. Ako bi ekvivalentan jezik bio usmjeren na bilo koju drugu manjinsku zajednicu, to bi s pravom izazvalo ogorčenje, istragu i posljedice. Britanski muslimani imaju pravo na istu zaštitu, dostojanstvo i priznanje.

Zakon se mora primjenjivati ​​jednako. Javna osuda mora biti dosljedna. I moramo prestati predstavljati mržnju kao „kontroverzu“ ili „slobodu govora“, kada se ona svodi na ocrnjivanje cijele vjerske zajednice.

Ali odgovor ne može biti isključivo pravni ili institucionalni. Mora biti i građanski. Potrebna nam je bolja priča o Britaniji od one koju nude oni koji profitiraju od podjela. Državljanstvo nikada ne smije biti uvjetno.

GLOBALNI PROBLEM

VELIKO EVROPSKO ISTRAŽIVANJE: Kako je normalizirana islamofobija

Činjenica da se muslimansko dijete osjeća sigurno i cijenjeno u Britaniji ne čini nikoga drugog manje Britancem. Džamija koja služi svojoj lokalnoj zajednici ne slabi zemlju. Raznolikost, kada se gradi na međusobnom poštovanju i zajedničkom građanstvu, nije prijetnja nacionalnoj koheziji. Ona je dio britanske životne stvarnosti.

Naš zadatak nije da odbacimo svakog anksioznog građanina kao mržnjom ispunjenog ili rasističkog, niti da se pretvaramo da problemi Britanije nisu stvarni. Naš zadatak je da odvojimo istinsku javnu zabrinutost od onih koji je iskorištavaju.

Moramo razgovarati o strahovima ljudi bez podsticanja predrasuda i graditi zajednički cilj oko onoga što je zaista važno: pristojne javne usluge, sigurne zajednice, sigurna budućnost i zemlja u kojoj se niko ne tretira kao stranac u vlastitom domu.

Britanski muslimani su spremni da budu dio tog rada, kao što smo oduvijek bili.

Protivimo se mržnji usmjerenoj prema bilo kojoj zajednici, ne samo zato što je pogrešna, već zato što vjerujemo u jaču Britaniju: onu u kojoj ljudi nisu manipulisani da se boje svojih susjeda, gdje neslaganje ne postaje dehumanizacija i gdje jedinstvo znači više od mahanja zastavama dok se razdvajaju zajednice.

Ekstremna desnica nudi podjele i naziva ih snagom. Mi moramo ponuditi nešto bolje: solidarnost, dostojanstvo i zajedničku budućnost, piše u autorskom tekstu Mustafa al-Dabbagh.