Predstavnici Bošnjaka koji žive u entitetu Republika Srpska, sa svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, prvi put su se putem formalne komunikacije obratili Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija i generalnom sekretaru UN-a.

U komunikaciji se ukazuje na sistemska i tekuća kršenja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Ustava Bosne i Hercegovine, relevantnih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza u oblasti ljudskih prava.

Zvanična komunikacija

Pismo je dostavljeno Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine radi prosljeđivanja Stalnom predstavništvu Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama u New Yorku, povodom rasprave Vijeća sigurnosti UN-a o stanju u Bosni i Hercegovini, zakazane za 12. maj 2026. godine.

- Ovo je odgovor na laži koje se plasiraju iz Republike Srpske. Laži koje imaju za cilj da iskrive sliku, jer situacija je obrnuta. Ovdje su Bošnjaci ugroženi, mi živimo diskriminaciju, ovdje se pred našim očima, kao narodu koji je preživio genocid i zločine, sistemski veličaju ratni zločinci - kazao je za Stav potpredsjednik RS-a Ćamil Duraković.

Pored Durakovića, formalnu komunikaciju ka UN-u potpisuju zastupnik u Zastupničkom domu BiH Edin Ramić, zastupnici iz reda bošnjačkog naroda u Narodnoj skupštini RS-a Ramiz Salkić, Amir Hurtić i Mirsad Duratović te delegati iz reda bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a Armin Hamzić, Smail Mešić, Alija Tabaković, Adil Osmanović i Dževad Mahmutović.

Lažima na istinu

Izvještaj Vlade RS-a poslan UN-u: Škrabotina u kojoj se blokada naziva mirom

Potpisnici pozivaju Vijeće sigurnosti UN-a da pozove visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta da, u okviru mandata iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma i Bonskih ovlasti, poduzme mjere kojima bi se osigurala stvarna ustavna ravnopravnost konstitutivnih naroda u RS-u, otklonili diskriminatorni propisi i prakse u oblastima obrazovanja, policije i javne uprave, uvele afirmativne mjere zapošljavanja i inkluzivna budžetska politika te uklonile odluke i odredbe koje su suprotne presudama međunarodnih sudova.

- Mi smo s vremenom dozvolili da jedini glas koji dolazi iz ovog entiteta je glas Srba, iako bi ovdje i drugi narodi trebali živjeti ravnopravno. Mi samo želimo da se čuje istina, a ko želi da se uvjeri u to, može vrlo lako preko svojih ambasada i predstavnika - kaže Duraković.

Poziv na djelovanje

Potpisnici pozivaju Vijeće sigurnosti UN-a da pozove visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta da, u okviru mandata iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma i Bonskih ovlasti, poduzme mjere kojima bi se osigurala stvarna ustavna ravnopravnost konstitutivnih naroda u RS-u, otklonili diskriminatorni propisi i prakse u oblastima obrazovanja, policije i javne uprave, uvele afirmativne mjere zapošljavanja i inkluzivna budžetska politika, te uklonile odluke i odredbe koje su suprotne presudama međunarodnih sudova.

Zabrinjavajuća šutnja

Tiho mijenjanje ustavnog poretka BiH: Nova Dodikova kancelarija korak ka "državi" RS

Naglašavaju da su navedene mjere neophodni preduvjeti za stvarnu provedbu Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, koji, i više od trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ostaje suštinski neproveden u Republici Srpskoj.

- Važno je predstavnici Bošnjaka govore i prenesu stanje onako kako jeste. Dobro bi bilo da su Bošnjaci proteklih 15 godina slali ovakve zajedničke stavove, a ne da su relativizirali ono što radi Dodik i ono na šta su ukazivali pojedini predstavnici Bošnjaka iz RS-a. Ovo je dobra stvar i dobro bi bilo da i u budućnosti, na jedinstven način, ukazujemo na probleme s kojima se sureću oni koji su nas birali. Mi bi trebali imati ista prava, ali u suštini nemamo iste mogućnosti i status kakav imaju Srbi u RS-u - kažao je za Stav Ramiz Salkić, zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a.

Zajednički istup predstavnika Bošnjaka iz RS-a prema Vijeću sigurnosti UN-a predstavlja značajan presedan jer prvi put pokušava internacionalizirati pitanje položaja Bošnjaka u tom entitetu kroz institucionalni, a ne stranački okvir.

Time se jasno pokazuje da ova problematika ne pripada dnevnopolitičkim sukobima, već da se radi o diskriminaciji povratnika i zapravo sistemskog potiskivanja Bošnjaka iz javnog života RS-a. Posebno je indikativno što se u pismu insistira na oblastima obrazovanja, policije i javne uprave, jer upravo tu postoji najveći jaz između formalnih mogućnosti i stvarnog položaja Bošnjaka na terenu.