Bosna i Hercegovina primljena je 2. juna 1993. godine u članstvo UNESCO-a.
Ova UN oraganizacija je osnovan 1946. godine, a osnovni cilj je da doprinese miru i sigurnosti kroz podržavanje kolaboracije među nacijama kroz obrazovanje, nauku i kulturu kao metod pospješivanja univerzalnog poštovanja pravde, zakona, ljudskih prava i osnovnih ljudskih sloboda.
Od 1972. godine kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas je na UNESCO Listu svjetske baštine upisano otprilike hiljadu dobara.
U skladu sa ovom konvencijom, upisana dobra predstavljaju dio svjetske baštine sa izuzetnom univerzalnom vrijednošću.
Stari most u Mostaru prvi je upisan na Listu UNESCO-a i na njoj se nalazi od 2005. godine.
Most na Neretvi u Mostaru sagrađen je između 1557. i 1566. godine, a djelo je osmanlijskog graditelja Hajrudina.
Dana 9. novembra 1993. srušen je u jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Obnovljen je 2004. godine.
Nakon Starog mosta, na UNESCO-ovu Listu je uvršten i Most Mehmed-paše Sokolovića, most na rijeci Drini, u Višegradu koji predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture nastale u razdoblju od 15. do 19. vijeka u Bosni i Hercegovini.
Most preko Drine u Višegradu predstavlja remek djelo mostogradnje. Sagrađen je u vremenu od 1571. do 1577. godine po želji i naredbi Mehmed-paše Sokolovića.
Na samitu UNESCO-a u Istanbulu 15. jula 2016. godine donesena je odluka o upisu stećaka na Listu svjetske kulturne baštine. Na listi se nalazi ukupno 30 nekropola, od kojih se 22 nalaze na teritoriju Bosne i Hercegovine, po tri na području Srbije i Crne Gore i dvije na teritoriju Hrvatske. Proces pripremanja dokumenata za upis na UNESCO listu trajao je šest godina, a počeo je u Sarajevu 2009. godine, potpisivanjem pisma namjere o zajedničkoj nominaciji između Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
Na Listu je zatim uvrštena i Prašuma Janj kod Šipova u okviru proširenja lokaliteta svjetske baštine UNESCO-a "Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope".
Bosna i Hercegovina ponosno se može pohvaliti i prošlogodišnjim priznanjem, pećina Vjetrenica službeno je uvrštena na Listu UNESCO-a.
Ovo je bila kruna dugogodišnjih napora svih koji su prepoznali univerzalnu vrijednost ovog dragulja. Ovom odlukom, Vjetrenica je postala prvi samostalni prirodni fenomen iz Bosne i Hercegovine koji je uvršten na svjetski popis zaštićenih spomenika.
Vjetrenica je najveća i najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode od 1950. godine.
Ime je dobila po snažnom strujanju zraka na samom ulazu. Kao jedna od najdužih pećina u Bosni i Hercegovini, sa svojim specifičnim podzemnim tokovima i jezerima, Vjetrenica predstavlja dragocjeno stanište velikom broju endemskih vrsta.
Pored toga, na tentativnoj listi dobara koje zemlja može nominovati u narednom periodu, se nalazi još osam dobara iz Bosne i Hercegovine.
Tentativna ili privremena lista predstavlja inventar dobara koja se nalaze na teritoriji države, a ona ih smatra pogodnim za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
Države članice u svoje Tentativne liste uključuju ona dobra koja smatraju kulturnom i/ili prirodnom baštinom od izuzetne univerzalne vrijednosti i koja namjeravaju da nominuju tokom narednih godina. Nominacije za Listu svjetske baštine se ne razmatraju ukoliko se nominovano dobro već ne nalazi na Tentativnoj listi države.
Osim zaštite kulturnih i prirodnih bogatstava, uvršatvanje na listu UNESCO-a privlači turiste iz cijeloga svijeta; ono što je na UNESCO-ovoj listi sigurno vrijedi vidjeti, a to nije zanemariva činjenica i trebala bi biti podstrek da još kulturnih i prirodnih dobara kandidujemo za Listu svjetske baštine UNESCO-a.
