Usvajanje Rezolucije o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini u Hrvatskom saboru još je jednom ogolilo poraznu istinu – kada je u pitanju miješanje u unutrašnja pitanja susjedne države, u hrvatskoj politici razlike između ljevice, desnice i centra gotovo da ne postoje. Dok se deklarativno zaklinju u suverenitet Bosne i Hercegovine, zastupnici su svojim glasovima pokazali da su im paternalizam i skupljanje jeftinih političkih bodova važniji od dobrosusjedskih odnosa i uvažavanja državnosti Bosne i Hercegovine.

U tom orkestriranom jedinstvu, jedini glas koji se usudio suprotstaviti dominaciji retrogradnih narativa bio je onaj Dalije Orešković (DOSiP). Njeno "ne" ovoj rezoluciji rijedak je primjer intelektualnog poštenja u instituciji koja sve više podsjeća na produženu ruku ideologije Domovinskog pokreta.

Maska "zaštite" krije opasne namjere

Orešković je precizno detektirala problem koji većina njenih kolega svjesno ignorira. Rezolucija, koju je inicirao Domovinski pokret uz svesrdnu podršku HDZ-a, nije dobronamjeran dokument.

Sporna rezolucija

Hrvatski sabor ozvaničio miješanje u unutrašnja pitanja BiH

Pod krinkom brige za jednakopravnost, u službeni akt Hrvatske države utkani su pojmovi poput "Herceg-Bosne" i ratnih uloga HVO-a, termini koji su u međunarodnim sudskim procesima i historijskom sjećanju neraskidivo vezani za ratne zločine i teritorijalne pretenzije prema našoj zemlji.

Dok ostatak Sabora šuti, Orešković upozorava na opasan historijski revizionizam koji Hrvatskoj može donijeti samo sramotu, a Hrvatima u Bosni i Hercegovini dodatnu izolaciju i nepovjerenje njihovih sugrađana.

Skandalozno posrtanje "zelene ljevice"

Možda najveće razočaranje, pa i svojevrsni skandal, predstavlja držanje stranke Možemo. Od formacije koja se predstavlja kao moderna, zelena ljevica, očekivalo bi se da prepozna opasnost desničarskih rezolucija. Umjesto toga, njihova zastupnica Jelena Miloš pridružila se većini.

Iako je u svom govoru pokušala balansirati, ističući da se rješenja moraju tražiti unutar institucija Bosne i Hercegovine, njena podrška dokumentu koji vrvi retorikom Domovinskog pokreta pokazuje zastrašujući nedostatak hrabrosti.

Čak je i "progresivna" ljevica kapitulirala pred strahom da ne budu proglašeni "nedovoljno velikim Hrvatima", birajući vlastiti komfor umjesto principijelne odbrane suvereniteta susjedne države.

Politička elita iz "udobnosti privilegija"

Posebno je mučna činjenica na koju je ukazala Orešković da su najglasniji zagovornici ovakvog miješanja često oni koji su u Hrvatskoj stekli enormne privilegije, pozicije i bogatstvo, dok će ceh njihovih huškačkih poruka plaćati isključivo Hrvati koji stvarno žive u Bosni i Hercegovini. Iz zagrebačkih fotelja lako je crtati nove-stare političke mape, dok se istovremeno otežava dijalog koji je ključan za opstanak i napredak države.

Ovaj sramotni čin u Hrvatskom saboru jasna je poruka Bosni i Hercegovini da u većini aktuelnih političkih predstavnika Hrvatske trenutno nema iskrene prijatelje. Bez obzira na to dolaze li s desne ili nominalno lijeve strane, većina njih dijeli isti mentalitet – uvjerenje da imaju pravo uređivati unutrašnje odnose u Bosne i Hercegovine kao da se radi o njihovoj provinciji, a ne o nezavisnoj državi.

"Unija tri republike"

San hrvatskih nacionalista: Kamo, Penava?

Činjenica da je 83 zastupnika diglo ruku za ovaj dokument, dok su ostali uglavnom ostali suzdržani ili nijemi, dokaz je da je politički Zagreb ujedinjen u lošim namjerama ili, u najboljem slučaju, u kukavičluku.

Bosna i Hercegovina je, po ko zna koji put, prepuštena sama sebi da se bori za svoj položaj i dostojanstvo, svjesna da se na "dobrosusjedsku pomoć" iz Hrvatske, u ovakvom političkom konstelacijom, ne može osloniti.

Dalija Orešković ostala je usamljena, ali je njeno glasanje protiv Rezolucije jedini čin koji čuva obraz onoj boljoj, civiliziranoj Hrvatskoj. Nažalost, ta Hrvatska trenutno nema moć odlučivanja, dok ona druga, huškačka, diktira tempo kojem se, sramotno, klanja čak i ljevica.