Ključni element modernizacije zračnih snaga BiH jeste nabavka bespilotnih letjelica (UAV) tipa Bayraktar TB2, sistema srednjeg dometa i velike autonomije leta (MALE) koji je globalno prepoznat. Međutim, precizan status ovog aranžmana ostaje nedefinisan zbog hronološke nedosljednosti u medijskim izvještajima.

Prema analizi dostupnih izvora, informacije o procesu nabavke variraju. Portal Defence-Industry.com je izvijestio da je Bosna i Hercegovina "u pregovorima" za akviziciju TB2 dronova. Gotovo istovremeno, portal Millimudafa.com navodi da je BiH dostigla "finalnu fazu" pregovora, te da se potpisivanje ugovora očekuje krajem maja. Treći izvor, Armyrecognition.com otišao je korak dalje, tvrdeći da je Bosna i Hercegovina već "naručila" TB2 dronove od Turske.

Ova diskrepancija u izvještavanju ukazuje na proces koji se brzo razvija, ali čiji formalno-pravni status još nije javno transparentno komuniciran od strane nadležnih institucija. Bez obzira na tačan datum potpisivanja ugovora, svi izvori konvergiraju u ocjeni da je smjer kretanja jasan: akvizicija i operativna integracija ovih sistema u Oružane snage BiH (OSBiH).

Pored nabavke, saradnja sa Turskom uključuje i značajan donacijski paket. Zvanična Ankara se obavezala donirati dva sistema Bayraktar TB2, uz manji broj Mini Bayraktar TB jedinica. U paketu se nalaze i protivdronovski sistemi (C-UAS) tipa "Kangal". Izvori navode da je realizacija ove donacije trenutno uslovljena okončanjem administrativnih procedura, što sugeriše da su birokratski koraci još uvijek u toku prije nego što oprema bude transferisana i operativna.

Ono što program nabavke dronova u BiH izdvaja jeste eksplicitno naglašavanje njegove dvostruke, civilno-vojne namjene. Prema dokumentaciji, nabavljene i donirane letjelice predviđene su za upotrebu u misijama odgovora na katastrofe, operacijama potrage i spašavanja (SAR), zračnom izviđanju i evakuaciji. Ova strateška odluka direktno adresira specifične rizike sa kojima se Bosna i Hercegovina suočava, uključujući periodične poplave, šumske požare i kompleksan planinski teren koji otežava djelovanje hitnih službi.

Potencijalna primjena u civilnom sektoru uključuje:

Usmjeravanje pomoći i procjena štete na infrastrukturi.

Potraga za nestalim osobama u udaljenim i nepristupačnim područjima.

Praćenje vodostaja rijeka, klizišta i urbanih požara u realnom vremenu.

Integracija ovih kapaciteta pod komandu Oružanih snaga BiH osigurava centralizovano upravljanje, što bi trebalo olakšati koordinaciju sa civilnim agencijama, poput tijela za civilnu zaštitu. Međutim, uspjeh ove integracije ovisit će o uspostavljanju jasnih međuinstitucionalnih protokola, standardnih operativnih procedura i zajedničkih vježbi, o čemu za sada nema javno dostupnih informacija.

Analiza dostupnih podataka ne potvrđuje postojanje domaće proizvodnje ili značajnijih istraživačko-razvojnih programa za bespilotne letjelice u Bosni i Hercegovini. Nisu identificirani ni okviri za industrijsku saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama ili drugim državama, osim Turske.

Ova činjenica implicira potpunu ovisnost o stranim partnerima za nabavku, obuku, rezervne dijelove i održavanje. Iako je ovo legitiman model za brzo sticanje sposobnosti, on srednjoročno otvara pitanja održivosti sistema, otpornosti lanca snabdijevanja i razvoja lokalne ekspertize. Uspostavljanje kapaciteta za održavanje, popravke i remont (MRO) ili licencirano sklapanje moglo bi u budućnosti smanjiti ovu ovisnost, ali trenutno nema naznaka da su takvi koraci pokrenuti.

Odluka BiH da investira u bespilotne letjelice mora se posmatrati u širem geopolitičkom kontekstu Zapadnog Balkana, gdje je u toku ubrzani ciklus vojne modernizacije. Susjedna Srbija je nabavila borbene dronove kineske proizvodnje, dok Hrvatska modernizuje svoju borbenu avijaciju. U takvom okruženju, nabavka sistema TB2 za BiH predstavlja strateški potez sa ciljem smanjenja postojećeg tehnološkog i operativnog jaza.

Analitičari navode da ovaj potez služi za jačanje sposobnosti nadzora državnih granica i teritorije, ali i kao signal namjere da se modernizacija provodi unutar partnerskih okvira. Saradnja sa Turskom, članicom NATO-a, također se može tumačiti kao pragmatičan izbor, s obzirom na to da turski izvozni aranžmani često uključuju kompletne pakete obuke i podrške prilagođene potrebama partnera.

Iako ne postoje direktni bilateralni programi nabavke dronova sa SAD-om, buduće operacije će se morati uskladiti sa NATO standardima za integraciju u zračni prostor, sigurnost i interoperabilnost, što indirektno oblikuje doktrinu i obuku unutar OSBiH.

Uvođenje MALE bespilotnih letjelica u zračni prostor Bosne i Hercegovine nameće niz regulatornih i operativnih izazova. Neophodno je uspostaviti jasan pravni okvir za upravljanje letovima, dekonflikciju sa civilnom avijacijom, zaštitu prikupljenih podataka i transparentnost prema javnosti.

Ključni izazovi koji stoje pred institucijama BiH su:

 Osiguravanje kontinuiranog protoka obučenog osoblja – pilota, analitičara i tehničara – ključno je za dugoročnu efikasnost.

Bez jasnih pravila za civilno-vojnu upotrebu, operacije mogu biti usporene ili izložene pravnim i političkim kontroverzama.

 Oslanjanje na jednog partnera za ključnu vojnu sposobnost nosi inherentne rizike u pogledu nabavke rezervnih dijelova i budućih nadogradnji.

Donacija sistema "Kangal" je početni korak, ali razvoj slojevite odbrane od rastuće prijetnje malih dronova zahtijevat će kontinuirano ulaganje i prilagođavanje.

U kratkoročnom periodu, očekuje se formalizacija ugovora o nabavci i okončanje administrativnih procedura za donaciju. Nakon isporuke, fokus će biti na obuci osoblja i početnoj operativnoj evaluaciji. Uspjeh cjelokupnog programa neće zavisiti samo od nabavljene tehnologije, već od sposobnosti državnih institucija da izgrade robustan ekosistem upravljanja, obuke i održavanja koji može podržati i vojne i civilne misije.A.A