Aktuelni predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović otišao je u Kanadu gledati nastup bh. reprezentacije. Tačka.

Svi drugi verbalni konstrukti i PR narativi nikome ništa ne znače, jednako kao što je za građane Bosne i Hercegovine rezultat silnih Bećirovićevih posjeta svakoj dostupnoj tački na planeti jedna velika nula.

Nula političkih poena za Bećirovića i ovaj put. Nakon što je obmanjivao javnost, čelnike NATO saveza te pokušavao evropske zvaničnike iskoristiti za vlastitu kampanju u pokušaju da osigura još jedan mandat u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, sada bismo svi kolektivno trebali biti maksimalno uzbuđeni jer je predsjedavajući Predsjedništva ostvario još jedan dječački san - gledao utakmicu nogometne reprezentacije u Kanadi. Pored toga, draže mu je bilo posjetiti Nijagarine vodopade, no o tome drugi put.

Rezultat Bećirovićevog skupog izleta jesu desetine fotografija s navijačima, bh. dijasporom u Kanadi i dva "radna" ručka. Ukoliko to ne donese boljitak svim građanima ove zemlje, misterija je šta će.

Tako je Bećirović razgovarao s generalnom guvernerkom Kanade Louise Arbour. i dok je Bećirović to predstavio kao prijateljski, duboko značajan susret, Arbour je isti susret predstavila jednom rečenicom na kraju saopćenja naslova "Generalna guvernerka će prisustvovati utakmici Bosne i Hercegovine i Kanade u Torontu". To svakako nije obeshrabrilo Bećirovića da o istom susretu izda dugo saopćenje koje pokriva sve njemu važne teme, od izbora novog visokog predstavnika pa do euroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine.

Također, Bećirović je ručao s ministrom finansija i nacionalnih prihoda Kanade Francois-Philippeom Champagneom, iako njihove funkcije nisu direktno kompatibilne, niti rezultat takvog susreta postoji. Ali, eto, Bećirović je gledao utakmicu o trošku države, fino ručao, sve dok veliki broj njegovih sunarodnjaka živi na granici siromaštva i ekonomske prilike im nisu baš naklonjene jer je SDP-ova uzdanica omogućila da Bosna i Hercegovina ima najnesposobniju vlast ikada koja dominantno operira na principu blokada.

Zvaničnici Kanade zapravo su "ulovljeni" na terenu i raspored susreta apsolutno je prilagođen Bećirovićevom privatnom, navijačkom kalendaru, a nikako važnim državničkim poslovima jer Bećirović nije državnik, već populista kojem se osladilo da najmanje ukupnog vremena na funkciji provodi u vlastitoj državi. Iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine nemoguće je dobiti informacije o tome koliko je novca Bećirović potrošio na silna putovanja, kako bi javnost mogla uporediti putovanja s konkretnim rezultatima "posjeta". No, možda i nije potrebno takve podatke, budući da stvarnost sama crta mapu puta Bećirovićeve propale politike.

Razgovori s Champagneom o "obnovljivim izvorima energije, novim tehnologijama, metaloprerađivačkom sektoru i hibridnim prijetnjama" predstavljaju klasičan šablon kada se za pokazati nema nikakav konkretan sporazum ili investiciju.

Ozbiljni razgovori sa zemljom članicom G7 ne dogovaraju se na ad-hoc radnim ručkovima u Torontu bez višemjesečne pripreme ekspertskih timova i državnih ministarstava, ali Bećirović i dalje želi da svi više vjeruju njegovim tvrdnjama nego stvarnosti.

Osim toga, zlobnici bi mogli tvrditi i da Bećirović vodi funkcionersku kampanju upućenoj dijaspori kao biračkom tijelu. Spajanje ugodnog s korisnim, fotografisanje s dijasporom, gledanje utakmice reprezentacije i formalni ručak sa zvaničnicima nikako nije interes građana, već dio kampanje. Ambasada Bosne i Hercegovine u Kanadi je 8. juna obavijestila građane da je "za vrijeme posjete Bećirović izrazio želju da se susretne s građanima Bosne i Hercegovine koji žive u Kanadi" te da će održati predavanje i odgovarati na pitanja prisutnih. Dakle, Bećirović je sam sebi organizirao susret s bh. dijasporom, te niko nije izrazio želju da organizira bilo kakav događaj u njegovu čast, već su građani koji žive u Kanadi pozvani na susret s njim.

Da posjeta ne bi izgledala kao skupi turistički izlet, njegov kabinet je također iskoristio činjenicu da je Louise Arbour nedavno preuzela funkciju i da je kanadski ministar finansija bio dostupan. Rezultat toga su samo dva rutinska saopćenja, nekoliko fotografija i deklarativna podrška kakvu Kanada pruža Bosni i Hercegovini već trideset godina. Premalo za "državničku posjetu", a sasvim dovoljno za PR kampanju. Upravo onako kako smo od Bećirovića i navikli.