Dan džamija obilježava se danas, u znak sjećanja na dan kada je u Banjoj Luci 1993. godine minirana i srušena džamija Ferhadija, jedna od najznačajnijih džamija u našoj zemlji.
Banjalučka Ferhadija, monumentalna zadužbina Ferhat-paše Sokolovića, bila je jedna od 16 džamija srušenih u Banjoj Luci tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 7. maj je proglašen Danom džamija, kada se simbolično obilježeva rušenja Ferhadije u Banjoj Luci, ali i ostalih 613 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih objekata u vlasništvu Islamske zajednice.
Ovaj datum je i sjećanje na tragično stradanje rahmetli Murata Badića koji je ubijen 7. maja 2001. godine u Banjoj Luci na dan polaganja kamena temeljca za ponovnu izgradnju Ferhadije.
Tada je oko 4.000 srpskih nacionalista kamenovalo i tuklo oko 300 Bošnjaka koji su prisustvovali svečnosti povodom postavljanja kamen temeljca za obnovu Ferhadije. Mnogo Bošnjaka je primljeno u banjalučku bolnicu, a Cazinjanin Murat Badić je podlegao od zadobijenih povreda.
Program svečanog otvorenja obnovljene Ferhadije održan je također 7. maja 2016. godine, a obnovljene Arnaudije 7. maja 2024. godine, čime se ističe i simbolizira bolji i novi početak.
Povodom Dana džamija za Stav je govorio Avdo ef. Šišić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Čajniče.

Čajniče 1930-ih
On je podsjetio da su sličnu ili istu sudbinu kao Ferhadija doživjeli i brojni drugi vjerski objekti u našoj domovini; pa je tako i džamija Sinan-bega Boljanića u Čajniču, "na isti način minirana i srušena, a njeno kamenje, ostaci, je odvezeno u duboku i nepristupačnu riječnu klisuru u neposrednoj blizini grada, i nije bilo moguće, nikako, spasiti makar jedan njen kamen".
- Ovo kada govorimo, zasigurno nas boli, i svake godine na ovaj datum prisjećamo se golgote i stradanja koje je preživio naš narod u Bosni i Hercegovini, međutim, to treba da nam posluži kao ibret i pouka, i mi kao narod zasigurno trebamo biti ponosni na samu činjenicu da smo opstali kao narod.
Ono što bih želio iznijeti kao svoj stav, svoje mišljenje, je da upravo u činjenici da je agresor palio, razarao, rušio sistemski sve vjerske objekte, pa čak i mezarja, govori ustvari šta im je bila namjera, a namjera je bila da se počine najveća zlodjela koja je normalnom čovjeku teško i zamisliti, a kamoli isplanirati i sprovesti u djelo, a to su genocid, urbicid, kulturocid…
Samo ovo je jasan dokaz genocidne namjere, ukoliko neko uopšte postavlja pitanje da li je bilo, jer, minirati džamiju i do temelja je srušiti, da se pritom ništa pored džamije eventualno ne ošteti, pa porušene ostatke, kamenje, odvesti kamionima i tako pokušati izbrisati svaki trag postojanja džamije na tom mjestu, to je ogroman posao koji zahtijeva jasan i precizan plan, e sad sa kojim ciljem?! Zato je to dokaz genocidne namjere - naglasio je on.
Dodao je da su, pored ovoga, "još očitiji dokaz su sistemska ubijanja, silovanja, progoni…"
- Stoga, ovaj datum nas iznova boli, kao i 11. juli, kao i 30. maj, kao i 19. maj kada su Bošnjaci Čajniča svirepo ubijeni na Mostini, kao i brojni drugi datumi, jer iznova oživljava naše takoreći, rak rane. Ipak, kao narod, kao zajednica muslimana na ovim prostorima, uspjeli smo opstati i ponovno dići i oživjeti naše džamije i mesdžide.
Naš narod, naši dobri Bošnjaci, zajedno sa institucijom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, uz svoj rad i trud i ulaganje, uz pomoć donacija prijateljskih zemalja, pa donekle i državnih institucija i tako dalje, ponovno su izgradili skoro sve porušene džamije, mektebe i mesdžide, što je veliki uspjeh i veliki razlog za ponos. S druge strane, to govori upravo o ljubavi naših muslimana u Bosni prema svom dinu i svojoj domovini, prema svojoj džamiji, ono što su nam prenijeli naši dobri preci, kako smo kazali na početku - akcentirao je efendija Šišić.
Kako je objasnio, riječ džamija dolazi od arapske riječi koja označava skup, okupljanje, dakle džemat.
- To su mjesta gdje su muslimani stoljećima padali Gospodaru na sedždu i ibadet činili, ali isto tako su sva bitna pitanja, odnosno iznalaženje rješenja kretali iz džamije. Znamo da je prvi Poslanikov, a.s., korak nakon hidžre u Medinu, bio upravo izgradnja džamije; pa tako je i kasnije, stoljećima do dana današnjeg, skupina muslimana morala započinjati na isti način - osiguravanjem mjesta na kojem će se ljudi okupljati, moliti se Allahu, dž.š., učiti se propisima i ciljevima vjere i razgovarati o rješavanju problema s kojima se suočavaju. Tako je bilo i dolaskom Osmanlija na ove prostore, osnivale su se mahale, gradovi i u prvom redu se gradile džamije; takav slučaj je i sa pomenutom Sinan-begovom džamijom u Čajniču i brojnim drugim džamijama. To nam govori o važnosti džamije za život svakog muslimana kao individue, ali i zajednice, ummeta - izjavio je on.
Muslimani za džamiju koriste dva izraza: džamija i mesdžid. Džamija jezički označava mjesto okupljanja, a mesdžid pak, označava mjesto na kojem ljudi padaju na sedždu svome Gospodaru.
- U džamijama se odgajamo, učimo, ibadetimo, širimo bratsku ljubav među sobom, rješavamo problem zajednički, kur'anskim principom dogovaranja - šure.
Govoreći iz perspektive Čajniča i čajničana danas, grada koji je po popisu iz 1991. godine imao otprilike 51 posto bošnjačkog stanovištva, a danas nema nijednog Bošnjaka da živi u Čajniču stalno, džamije su, i institucija Islamske zajednice, naš Medžlis, da budem krajnje radikalan, jedina adresa za Bošnjake muslimane i jedino mjesto gdje, uglavnom s povodom, možemo da se okupimo i rješavamo zajedno neke naše poslove, projekte i probleme.
Dakle, važnost džamije kao naše "matice" na prostoru manjeg bh. ntiteta je teško riječima opisiva - upozorio je efendija.
Sinan-begova džamija u Čajniču
Na području Medžlisa Islamske zajednice Čajniče ponovno su izgrađene i otvorene obje džamije u Čajniču, Sinan-begova i Mir-Muhamedova, džamije u Batovu, Kapovom Hanu, Đakovićima, Hunkovićima i Međurječju, te mektebi na Borajnu i u Karovićima.
- Završena je i ponovna gradnja džamije u mjestu Milatkovići, džamija koja je porušena 1943. godine, njeno svečano otvorenje bi trebalo biti na ljeto ako Bog da, ove godine. Parcela na kojoj se nalazi ova džamija je bila oduzeta iz posjeda Islamske zajednice, kao i mnogi drugi vakufi, ali trudom i zalaganejm uspjeli smo je povratiti 2021. godine i onda krenuti u process ponovne gradnje džamije.
Dakle, ne izostaje briga o vakufu, jer spomenuo sam maloprije kolika je važnost svih vakufa, posebno vjerskih objekata za nas u Čajniču. Jedina džamija čiji su radovi doduše u završnoj fazi, koja još nije završena, jeste džamija u Bezujnu, čijim završetkom bi se zaokružili infrastrukturni projekti, barem kada je riječ o vjerskim objektima.
Ovog datuma, koji obilježavamo kao Dan džamija, trebamo sebe i druge podsjetiti upravo na važnost vakufa, generalno, posebno naših lijepih džamija u životu svakog od nas i u našoj svakodnevnici. Na kraju, dovu upućujem Svevišnjem Allahu da nam se smiluje i pomogne nam da nosimo baklju islama na ovim prostorima do Kijametskoga dana; da još ojača našu međusobnu bratsku ljubav i ljubav prema našem topraku i našim džamijama - poručio je u razgovoru za Stav Avdo ef. Šišić.



