Ovog proljeća jedna od važnih londonskih aukcijskih kuća Sotheby's će predstaviti "Pripremanje kafe", davno izgubljenu sliku Osmana Hamdi Beya, vjerovatno najcjenjenije ličnosti u kanonu osmanskog slikarstva.

Dvadeset devetog aprila, u sklopu dugoočekivane prodaje djela orijentalne umjetnosti, aukcijska kuća će predstaviti "Pripremanje kafe", koja je procijenjena na oko 1,5 miliona funti (oko dva miliona dolara ili 1,7 miliona eura).

Kompozicija "Priprema kafe" iz 1881. godine ponovo se pojavila nakon više od jednog stoljeća u privatnim evropskim kolekcijama. Donedavno je bila poznata samo po crno-bijeloj fotografiji koju su iste godine snimili poznati fotografi Pascal Sebah i Policarpe Joaillier.

- Ovo je vrlo neočekivano ponovno otkriće - objašnjava Claude Piening, viši međunarodni stručnjak za evropske slike u Sotheby'su.

Kafa, centralni motiv bliskoistočnog života, postaje kapija za širi kulturni dijalog (Foto: AA)

Naveo je da mu je nedavno prišao jedan čovjek, kojeg dugo poznaje, i ponudio mu ovu sliku.

- Nedavno ju je kupio od nekog drugog ko ju je kupio prije nekoliko godina, od porodice - evropske porodice - u čijem je posjedu bila skoro 75 godina, sigurno od 1930. godine - pojasnio je Piening.

Slika je oko 1910. godine bila u vlasništvu princa Sadiqa Yadigarova, kolekcionara umjetnina iz Gruzije, a zatim je prešla u vlasništvo njegovog sina, a nako toga je bila u vlasništvu kolekcionara iz Beča.

Od tada se nalazila u drugoj austrijskoj privatnoj kolekciji do nedavnog pojavljivanja.

Smješten u unutrašnjost bogato popločanom, kolonadnom – možda zamišljenom haremskom kompleksu u istanbulskoj palati Topkapi – prikazuje dvije mlade žene koje pripremaju kafu.

Postavka je izmišljena, ali izgrađena je s izuzetnom pažnjom za detalje. Kafa, centralni motiv bliskoistočnog života, postaje kapija za širi kulturni dijalog.

- Mislim da je divno imati to kao centralni motiv slike. Slika prikazuje vrč za kafu sa zarfovima, koji su držači za čaše. To je očito suštinski turska - ili da kažem, otomanska - karakteristika slike - napominje Piening.

Predmeti unutar slike dodaju slojeve kulturnog simbolizma i materijalnog bogatstva: stolnjak od baršuna i metalnih niti koji podupire lonac za kafu i zarfove, mamelučka mjedena zdjela, kineske porculanske vaze, vezeni ručnici i rijedak ukrasni privjesak od nojevog jajeta — nekada simbol otomanskog kraljevstva.

- Za Hamdi Beya, slika označava vrhunac u kratkom, ali intenzivnom periodu umjetničke produktivnosti - kaže Piening.

Rođen u elitnoj osmanskoj porodici, Hamdi Bey je poslan u Pariz početkom 1860-ih da studira pravo, ali je umjesto toga pronašao svoj poziv u slikarstvu i arheologiji.

Usvajajući zapadnjačku umjetničku tehniku ​​za prikazivanje istočnjačkih tema, Hamdi Bey ne samo da je odgovorio na rastuće tržište orijentalističke umjetnosti 19. stoljeća, već je također koristio svoje duboko razumijevanje muslimanske kulture da stvori nijansirane prikaze otomanskog života s poštovanjem.

- Ono što ćete također primijetiti kod slike je da je naslikana u onom što bismo nazvali francuskim akademskim stilom... Ali s jedne strane, slika je očito na tursku temu i prikazana je očima turskog slikara, što mislim da je lijepa ideja, ali u stilu koji nije autohton za Tursku - pojasnio je Piening.

Hamdi Bey je po povratku u Istanbul, obnašao diplomatske dužnosti i vodio brojne arheološke ekspedicije.

Godine 1882. osnovao je istanbulsku Akademiju likovnih umjetnosti, postavši njen prvi direktor i formirao novu generaciju turskih umjetnika.

Rad Hamdi Beyja je zastupljen u muzejima širom svijeta - u Americi, na Bliskom istoku, u Abu Dabiju, također i u Maleziji.