Amor Mašović, bivši član Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji je identificirao hiljade žrtava genocida i ratnih zločina pronađenih u masovnim grobnicama, svjedočio je pred Višim sudom u Beogradu na suđenju sedmerici bivših pripadnika specijalne jedinice policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske optuženim za ratni zločin počinjen u julu 1995. godine.

Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinica, Aleksandar Dačević, Bora Miletić, Jovan Petrović, Vidosav Vasić optuženi su da su organizovali i učestvovali u strijeljanju više od 1.300 bošnjačkih civila u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica blizu Srebrenice. Ubistva u hangaru u Kravici su jedan od masakara koje su počinile srpske snage nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine, a koji su rezultirali smrću oko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Mašović je još prije 11 godina na zahtjev beogradskog tužilaštva sastavio listu zatvornika iz Zadruge Kravica na kojoj su se nalazila imena 1.310 Bošnjaka strijeljanih 13. na 14. juli 1995. godine.

Sada je dobio poziv da kao svjedok tužilaštva obrazloži listu, odnosno pojasni gdje su pronađeni posmrtni ostaci žrtava.

- U međuvremenu broj žrtava se povećao na 1.367 imena. Tada sam u tih 1.310 identificiranih pronašao 111 djece, a taj broj se povećao sada na 120. Od tih 120 njih 24 su bili 17-godišnjaci, 55 su bili 16-godišnjaci, 25 su bili 15-godišnjcai, 14 je bilo 14-godišnjaka i dvojica su imala tek 13 godina. Rekao sam u sudnici dalje da to znači da je od ovih 1.367, svaki 11 strijeljani bio je dijete. Ako tome dodamo još 40-ak onih koji su tek navršili 18 godina, to znači da je svaka deveta žrtva bila jako mlada osoba. Bila su to djeca, dječaci, tek stasali mladići.

Govorio sam i o tome gdje su otkrivena tijela. A nađena su u nekoliko primarnih grobnica kompleks Glogova, zatim u grobnicama Ravnice 1 i 2.

Pitali su me kako nalazim vezu tih tijela i tih grobnica sa hangarom u Kravici. Kazao sam da sam imao priliku vidjeti izvještaje haških istražitelja i patologa. Ljudi koji su radili na istragama zločina, koji su na posmrtnim ostacima nađenim u Glogovoj pronašli elemente fasada, stiropora kao što su u hangaru i na taj način su žrtve povezane sa Kravicom – navodi Mašović u razgovoru za Stav.

Kaže da je rekao kako su posmrtni ostaci iz primarnih grobnica iz Glogove i Ravnice u jesen-zimu 1995. izmještane u sekundarne.

- Kosti jedne te iste osobe su pronađene i u primarnim i u sekundarnim grobnicama kojih je bilo 14. Predstavio sam grafički prikaz kojim sam u sudnici pokazao da je šest kostiju ubijenog Kadrije Musića  pronađeno u pet masovnih grobnica. Time sam želio ukazati da se ne radimo samo o sistematičnom zločinu, već najmasovnijem po broju žrtava u toku agresije. Po mojoj procjeni, a što sam i rekao, osim 1.367 identificiranih žrtava, imamo još 16 kostiju, što je dodatnih 16 žrtava iz Kravice, tako da je najmanji mogući ukupan broj žrtrava 1.383 – prepričava nam Mašović svoje svjedočenje.

Kao svjedok tužilaštva naveo je da su vrlo realne mogućnosti da neke od sekundarnih grobnica nisu još uvijek otkrivene.

 -Zašto sam im to rekao. Zato što Kadriji Musiću nedostaje još 200 kostiju. Nisu pronađene u ovih 14 sekundarnih i tri primarne masovne grobnice. Tokom svjedočenja sam se pozivao i na Izvještaj Vlade manjeg bh. entiteta iz 2004. godine u kojem stoji da je na livadi u Sandićima u jednom momentu skupljeno između 1.000 i 4.000 ljudi. Većina je odvedena u Kravicu. Ako uzmemo da je većina od te 2.000 odvedena u Kravicu upućuje da je strijeljano 1.500 ljudi. To što sam rekao je posebno zasmetalo advokatu optuženih Goranu Petronijeviću, te me je pitao za drugi izvještaj Vlade manjeg bh. entiteta iz 2019. godine koji je radila komisija na čelu sa Gideonom Greifom. Radi se, podsjetit ću vas, o izvještaju koji je naručila Vlada manjeg bh. entiteta, a kojim se negira genocid u Srebrenici. Optuženom Milidragoviću je zasmetalo što mu je predsjednica Suda zabranila da mi postavlja pitanja, a o čemu sam već prethodno govorio. U ljutnji je poručio da je "Srebrenica najveća laž koja se desila u ratu u BiH" – navodi Mašović.  

U sudnici je Mašović istakao i da su od 1.000 identificiranih samo 74 prezimena, 74 porodice, iz čega je potpuno jasno da se radi o genocidu.  

Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je 19.jula 2012. godine optužnicu kojom se Milidragović i Golijanin terete za krivično djelo genocid. Prema optužnici, Milidragović, kao komandir voda Centra za obuku na Jahorini pri Specijalnoj brigadi policije Republike Srpske (RS), i Golijanin, kao zamjenik komandira voda u Centru, u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine počinili su genocid.

Milidragović ima prebivalište u Beogradu i državljanstvo Srbije, kao i Golijanin, koji je nastanjen u Sremskoj Kamenici (Srbija), te su bili nedostupni bh. pravosuđu.

Nakon što su 2013. godine Srbija i Bosna i Hercegovina potpisale protokol o saradnji u procesuiranju ratnih zločina, Tužilaštvo BiH je u ovom predmetu proslijedilo dokaze u Beograd.

Tamošnje tužilaštvo izmijenilo je kvalifikaciju krivičnog djela, te se umjesto za genocid, sedmerici optuženih sudi za ratni zločin. Međutim, srbijansko tužilaštvo je reklo da nije moglo dokazati optužbe za genocid koje su podnijeli tužioci iz BiH, pa je umjesto toga ove osobe optužilo za počinjenje ratnog zločina.

Uprkos presudama međunarodnih sudova, Srbija ne prihvata da su srebrenički masakri predstavljali genocid.