Američki predsjednici često su privučeni vanjskom politikom jer im ona nudi više slobode djelovanja nego unutarnja politika, u kojoj ih ograničavaju sudovi i Kongres. Uz to, povijest obično blagonaklonije pamti predsjednike koji su vodili velike vanjskopolitičke projekte ili ratove nego one čiji su mandati bili obilježeni mirom. Zbog toga se vanjska politika često doživljava kao put prema velikom političkom nasljeđu, kaže se u analizi The American Conservative.
Međutim, takav put nosi ozbiljne rizike. Iako vanjska politika može izgledati kao prilika za nacionalnu snagu i odlučnost, stvarnost je znatno složenija jer druge države i njihovi akteri imaju vlastite interese i mogućnost otpora. Ono što se čini kao jednostavna i odlučna akcija može se brzo pretvoriti u dugotrajan i nepredvidiv problem.
Primjer Venecuele pokazuje upravo tu opasnost. Uklanjanjem dugogodišnjeg autoritarnog vladara i najavom da će privremeno voditi zemlju, Sjedinjene Američke Države faktički preuzimaju odgovornost za njezinu budućnost. Venecuela je pritom država duboko razorena korupcijom, kriminalom i urušenim institucijama. Takav se sistem ne može popraviti brzom političkom promjenom niti uklanjanjem jedne osobe s vrha vlasti, navodi se u analizi.
Svaki pokušaj tranzicije prema stabilnoj i demokratskoj državi zahtijevao bi dugotrajan i složen proces: razgradnju kriminalnih mreža, reformu sigurnosnog aparata, obnovu ekonomije te osnovnih javnih usluga. To su zadaci u kojima vanjski akteri rijetko imaju uspjeha, a svaka pogreška ili pogoršanje situacije lako bi se pripisali onome ko je preuzeo ulogu upravitelja.
Istovremeno, ostaje otvoreno pitanje ko bi stvarno kontrolirao državu nakon promjene vlasti. Ako bi se oslonilo na postojeće strukture, one bi mogle opstruirati reforme; ako bi se pokušalo provesti radikalne promjene, otpor sigurnosnog aparata mogao bi izazvati novu nestabilnost. U oba slučaja to bi značilo dublje i dugotrajnije uplitanje.
Na domaćem planu javnost pokazuje znatnu zabrinutost zbog takvog angažmana. Mnogi strahuju da bi se zemlja mogla uvući u još jedan složen vanjskopolitički projekt bez jasnog kraja, što dodatno povećava politički rizik, zaključuje se u analizi.


