“Otkriće”, koje je došlo sa Trumpovim dekretom o devetdesetodnevnom moratorijumu na finansiranje Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), a o kome se debatuje posljednjih dana u svijetu da je ta agencija finansirala 6.200 novinara i 707 nevladinih medija i 279 nevladinih medijskih organizacija u više od 30 zemalja nije iznenadilo nikoga u Turskoj. Naime, u Turskoj čak postoji izraz “fondaş medija” – fondaş dolazi od riječi fond – za propaganda sredstva koja se samonazivaju “nezavisni mediji”, o čemu sam pisao ovdje.

Zapravo debata koja se sada vodi u svijetu se ovde vodi veoma dugo, a impetus je dobila od 2020. kada je objavljen intervju NYT-a sa bivšim predsjednikom SAD-a (tada još kandidatom) u kome je Joe Biden rekao da će ovog puta skinuti Erdoğana s vlasti “ne pučem, ne pučem, nego izborima,” misleći na parlamentarne i predsjedničke izbore 14. maja 2023.  Od tada su se u turske “fondaş medije” slile ogromne pare.

Naravno nije USAID bio jedini “donator” niti je Amerika jedina koja finansira “fondaş medije” u Turskoj, a komplikovanu mrežu donacija je prije nekoliko mjeseci javnosti izložio zamjenik predsjedavajućeg Domovinske stranke, Serdar Üsküplü.

Počevši od svjedočenja Damona Wilsona predsjednika Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED) u Odboru za vanjske poslove Senata Sjedinjenih Država 28. marta 2023. gde je narečeni pod zakletvom priznao kako je koristio štampu da se umiješa u turske izbore, Üsküplü mapira “špagete” američkih i evropskih “nevladinih” organizacija koje su se (i još uvijek to čine) utrkivale koliko će para potrošiti na turske medije i druge projekte, sve zato što im je demokratija, sloboda i uopće dobrobit Turaka na srcu.

- Prema finansijskom izvještaju američkog Stejt departmenta za 2023. godinu, budžet USAID-a za 2023. namijenjen za “promovisanje demokratije” iznosi 2,3 milijarde USD (78 milijardi TL). Ovaj novac se dodjeljuje glavnim fondacijama kao što je Chrest fondacija u SAD-u i saradnicima širom svijeta kroz fondove EU -, naveo je.

Istakao je darežljivost Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA), koja je povezana sa švedskom vladom, preko koje je ta država dala oko 9 i pol miliona dolara samo jednom portalu (Bianet) između 2007. i 2023, a za period 2024. – 2026. je spremila 1.86 miliona dolara. Mali detalj, Henri Barkey, bivši šef departmana za Tursku američke Centralne obavještajne agencije (CIA) je redovni autor na Bianetovom portalu.

Nije Bianet jedini primalac švedske darežljivosti, tu su i druge medijske organizacije kao što su Medyascope, Punto 24, Gazete Duvar, T24 i Serbestiyet, koje se finansiraju od strane desetina imperijalističkih fondacija. Osim toga, publikacije LGBTI udruženja i udruženja Žena u ljubičastom (feministkinje) i lokalne štampe pro-DEM (partije koja je političko krilo terorističke organizacije PKK) su također u velikoj mjeri finansirane iz inostranstva.

Üsküplü kaže:  - Sredstva koja SAMO švedska vlada planira podijeliti nevladinim organizacijama i štampi u Turskoj između 2021. i 2027. iznose dvije milijarde 314 miliona TL (oko 64 miliona dolara). Ako uzmemo u obzir da postoje desetine organizacija koje distribuiraju sredstva u Turskoj, možemo izračunati da su ukupni resursi koji se koriste za posredovanje uticaja na desetine milijardi lira. -

Objašnjavajući posljedice te imperijalističke opsade medijskog prostora. Üsküplü zaključuje:  - Naše društvene vrijednosti se gađaju, naše nacionalne vrijednosti se omalovažavaju, a napuštanje Turske se mladima predstavlja kao izlaz. -

Na kraju poziva na donošenje zakona o stranom uticaju, nešto poput američkog zakona iz 1938. o registriranju stranih agenata (FARA),  - kako bi se spriječilo da strane imperijalističke države i njima povezane institucije upravljaju novinarskim organizacijama u Turskoj pod krinkom finansijske podrške. -

Domovinska stranka je mala vanparlamentarna partija i sama ne može predložiti zakon, koji nije samo potreban zbog propagande koja pokušava da utiče (vrlo toksično) na domaću populaciju, nego najčešće služi kao podloga za propagandu koja se o Turskoj širi van zemlje. Štaviše, moglo bi se reći, s obzirom Erdoğanovu pobjedu 2023. da su sve pare za zagađenje medijske scene bačene. No, teško je argumentovati da na duge staze taj kupljeni uticaj ne djeluje razorno na društvo.

No, vratimo se USAID-u i onih 6.200 novinara i 707 nevladinih medija i 279 nevladinih medijskih organizacija u više od 30 zemalja. Frank Wisner (1909. – 1965.), jedan od osnivača Centralne obaveštajne službe, je volio da se hvali “sviranjem” na “Mighty Wurlitzeru”. Iako je Wurlitzer proizviđač orgulja, moćni instrument na koji je Wisner mislio je u žargonu CIA-e CIA-ina ekstenzivna upotreba propagandnih i dezinformacijskih kampanja tokom Hladnog rata.

Izraz u suštini, opisuje CIA-inu propagandnu mašineriju – širenje lažnih vijesti, oblikovanje percepcija i prikriveni utjecaj na globalne događaje. Termin je skovao bivši službenik CIA-e, Thomas Braden, koji je opisao tajne operacije agencije kao “Mighty Wurlitzer” zbog njene sposobnosti da “svira” dezinformacije poput velikih orgulja. Agencija je koristila ovaj ogroman “instrument” za manipulaciju javnim mnijenjem i stvaranje lažnih narativa širom svijeta, uključujući i medije, kako bi promovirala interese SAD-a.

Neki dijelovi tih “orgulja” su povremeno otkrivani. Komitet senatora Franka Churcha koji je sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka istraživao zloupotrebe CIA i Federalnog istražnog biroa (FBI) je otkrio Operaciju Mockingbird (Ptica rugalica), što je bila široka mreža medijskih manipulacija koju je sprovodila CIA, koristeći novinare kao sredstva za distribuciju propagande ili za oblikovanje javnog diskursa na način koji služi interesima agencije.

Komitet, službeno poznat kao Senatski odabrani komitet za proučavanje vladinih operacija u vezi s obavještajnim aktivnostima, je osim Operacije Mockingbird razotkrio još mnogo dugih CIA-inih prljavština poput MKUltra programa (koji je uključivao eksperimente kontrole uma), Projekta HAOS (domaći nadzor) i COINTELPRO (FBI-jev nezakonit nadzor i ometanje organizacija za građanska prava).

Međutim, istraga se završila “limited hangoutom”. Limited hangout još jedan izraz iz CIA-inog leksikona se odnosi na taktiku koja se koristi u obavještajnim, državnim ili korporativnim okruženjima gdje se djelomična istina ili selektivne informacije otkrivaju javnosti kako bi se prikrila ili skrenula pažnja sa veće, osjetljivije istine. Taktika uglavnom služi za kontrolu štete. Uglavnom, javnost nikada nije saznala opseg i dubine operacija, pa ni da li su one prekinute, osim ako se ne povjeruje na riječ CIA zvaničnika.

Kako se CIA kompromitovala i njeni načini djelovanja bivali otkriveni druge organizacije su polako preuzimale njenu ulogu. Pomenuta “nevladina” organizacija National Endowment for Democracy (NED) koju finansira američki Kongres i koja je takođe sada na meti Elona Muska i njegovog Odjela za vladinu efikasnost (DOGE) je osnovana 1983. godine da otvoreno radi ono što je agencija nekada tajno radila.

Bivši službenik State Departmenta Mike Benz kaže da je važilo pravilo “ako je nešto suviše prljavo za CIA, dajte to USAID-u.”

Da li se može povjerovati da se prestankom finansiranja CIA frontova, kao što su USAID ili NED, Trump i/ili Elon Musk odriču alata meke moći za (uglavnom) prljave ciljeve oblikovanja percepcije javnosti, uticaja na strane vlade ili njihovog destabiliziranja ili obaranja?

Teško.

Teško je očekivati od tipa koji prije pet godina povodom državnog udara (neuspjelog) u Boliviji napiše (u nakaradno kreativnom prijevodu) “Pučnućemo koga god hoćemo! Nosite se s tim” (Elon Musk) da je naprasno stekao poštovanje prema bilo čijem suverenitetu. O Trumpu koji bi da zgazi Kanadu, Grenland i Panamu da ne govorimo. Plašim se da je želja za ukidanjem ili uštrojenjem USAID-a, NED-a i sličnih (za kojima niko osim “ugrađenih” u njihove sheme neće suze proljevati) simptom jednog novog sirovog i otvorenog imperijalizma, kome više ne treba maska hinjene borbe za demokratiju, ljudska, LGBTQ+ ili kakva god prava za subverzivne delatnosti u drugim zemljama.

Kako i gdje će se to zaustaviti je veliko pitanje. Nekom novom Jaltom?