Osmanski sultan Mehmed II Fatih je, nakon osvajanja Bosne, 28. maja 1463. godine, bosanskim franjevcima na polju u Milodražu kod Kiseljaka izdao čuvenu Ahdnamu, a riječ je o jednom od najvažnijih pravnih i diplomatskih dokumenata u političkoj historiji Bosne i Hercegovine.
Sultan Fatih je Ahdnamu predao fra Anđelu Zvizdoviću, starješini franjevačkog reda u Bosni i Hercegovini, kao dokument kojim bosanskim katolicima garantuje ličnu i imovinsku sigurnost, kao i slobodu vjerskog djelovanja.
Izdavanju Ahdname prethodio je čuveni govor gvardijana Bosanske franjevačke kustodije fra Anđela Zvizdovića, u kojem je on od sultana Mehmeda II Fatiha zatražio garanciju života i slobodu ispovijedanja vjere za katolike, obećavši mu pri tome da će biti "poštovan kao bosanski kraljevi".
U znak poštovanja, sultan je svojim plaštom ogrnuo fra Anđela Zvizdovića.
Ovakvih dokumenata u to doba u Evropi i nema. Oni koji nekoliko stotina godina kasnije nastadoše u doba Francuske buržoaske revolucije rezultat su pokušaja sekularne države da pomoću zaštite ljudskih prava riješi političke probleme.
Oni su bili rezultat političkog pragmatizma, a ne životne filozofije ili vjerskog uvjerenja kakav je prevladavao kod sultana Fatiha.
- Fojnička Ahdnama predstavlja važan dokument iz bosanske historije. Iako je o njoj puno napisano nije nikada sve rečeno. Radi se o dokumentu čiji sadržaj i značaj uveliko prevazilazi značenje lokalne, to jest samo bosanskohercegovačke historije. Dovoljno je reći da je ona preteča brojnih, stoljećima mlađih deklaracija koje se odnose na ljudska prava i vjerske slobode, među kojima je i Deklaracija UN, donesena tek 1948. godine. Upravo to ukazuje na značaj Fojničke ahdname, koja pored pravnog ima i historijski značaj za Bosnu i Hercegovinu - piše o ovom dokumentu historičar Enver Imamović.
On ističe da je "Fojnička ahdnama živ primjer tolerancije, i to u srcu Evrope".
Tekst Ahdname:
"Ja sam sultan Mehmed han, i neka je poznato svima, kako prostom puku, tako i odličnijim, ova moja vlastodržačka preuzvišena povelja, kojom bosanskim franjevcima ukazujem veliku pažnju, te zapovijedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska! Neka se smjeste u svoje bogomolje, te kako od uzvišene moje strane, tako i od mojih vezira, mojih potčinjenih, mojih podanika - raje i svēga stanovništva cjelokupne moje carevine, spomenutim niko se ne smije miješati u njihove stvari, niti ih napadati niti vrijeđati, ni njih ni njihov imetak, ni njihove bogomolje!
Dozvoljava im se iz tuđine dovoditi ljude - svećenike, u moju zemlju. Stoga spomenutim izdajem uzvišenu povelju u kojoj im posvećujem svoju brigu, pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarem zemlje i nebesa, sa sedam Musafa, sa velikim Božjim vjesnikom Muhamedom alejhi selam, i sa 120.000 Pejgambera, i sa sabljom kojom se pašem, da ovome što je napisano, nikoje lice ne smije se suprotstaviti dokle god franjevci služe mene i moje zapovjedi, i dok mi budu pokorni!
Pisano 28. maja 1463. godine u Milodražu polju, nadomak Fojnice"
