U javnosti se još uvijek vode polemike o presudi Kantonalnog suda u Sarajevu kojom je skrivanje ugovora o rekonstrukciji sarajevske pruge proglašeno nezakonitim, ali valja istaći i to da aktuelni ministar saobraćaja Adnan Šteta nije izoliran slučaj. Iako Šteta putem društvenih mreža pokušava uvjeriti javnost da je sve rađeno po zakonu, sudska odluka ga demantira, ali i podsjeća na ranije, gotovo identične metode njegovih kolega iz "Trojke".

Podsjetimo, Transparency International BiH dobio je sudski spor protiv Ministarstva saobraćaja KS jer je Šteta odbio dati na uvid ugovor vrijedan preko 40 miliona maraka, sklopljen s kineskim konzorcijem. Izgovor je bio tipičan za ovu vlast – "druga strana se ne slaže s objavljivanjem". Sud je, međutim, jasno poručio da interes privatne kompanije ne može biti iznad interesa javnosti da zna kako se troši njihov novac.

Delićev recept iz Dubaija

Ipak, Šteta je samo nastavio stazom koju je ranije utabao njegov kolega iz Trojke Adnan Delić. Dok je obnašao funkciju ministra privrede Kantona Sarajevo, Delić je na sličan način, krijući se iza "međunarodnih obaveza", od očiju javnosti sakrio ugovor vezan za nastup Bosne i Hercegovine na EXPO 2020 Dubai.

Baš kao što danas Šteta tvrdi da "kineski partneri ne daju pristanak", tako je Delić u decembru 2021. godine pred zastupnicima Skupštine KS mahao "članom 5" ugovora, tvrdeći da on nosi oznaku tajnosti.

- Strane će čuvati povjerljivost uslova ovog ugovora i svih podataka. Svi koji žele vidjeti dokumente moraju se najaviti u Ministarstvo - govorio je tada Delić, pokušavajući relativizirati pravo građana na transparentnost. Umjesto javne objave dokumenta o trošenju budžetskih sredstava, Delić je nudio "uvid pod nadzorom", baš kao što je i Šteta naknadno pokušavao opravdati sakrivanje milionskog ugovora za prugu.

"Druga strana ne da"

Zajednička nit koja povezuje Štetu i Delića je ignoriranje Zakona o slobodi pristupa informacijama. Dok Šteta danas uporno tvrdi da "takvi tajni ugovori ne postoje", Sud ga je podsjetio da Ministarstvo uopće nije provelo test javnog interesa.

Identičnu matricu koristio je i Delić kod EXPO-a, stavljajući "povjerljivost podataka" ispred odgovornosti prema poreskim obveznicima.

Interesantno je da oba ministra koriste istu vrstu odbrane – optuživanje onih koji traže istinu za "političke napade".

Presuda Kantonalnog suda u slučaju "Šteta i kineska pruga" potvrda je da se praksa "skrivanja pod tepih", koju je u Trojci promovirao i Delić s EXPO-om, više ne može tolerirati.

Javni novac podrazumijeva javne ugovore. Svaki pokušaj da se milionski projekti proglase "poslovnom tajnom" jer to "partner traži" predstavlja direktno kršenje zakona i izrugivanje građanima. Adnan Šteta možda jeste trenutno u fokusu zbog sudske presude, ali on je samo dio šireg sistema koji transparentnost doživljava kao neprijatelja, a ne kao obavezu.