Islamska kaligrafija može se opisati kao umjetnost lijepog pisanja arapskih slova, koja se oblikuje prema specifičnim pravilima. Pošto je inspirisana ljepotom Božije Riječi i izvire iz Objave, ona nosi duboku vrijednost.

Mi smo povodom Bajrama, a o kaligrafiji, razgovarali s mladim kaligrafom Abdulhakom Hadžimejlićem.

Na početku razgovora on napominje da je arapska kaligrafija prva islamska umjetnost, te da zato nije greška da kažemo da je arapska kaligrafija ujedno i islamska kaligrafija.

- To je krasopis, umjetnost linije, gdje uz date postulate i izuzetno precizne mjere i upute za svako pismo, dolazi do izražaja klasični vid ispisa jednog kaligrafskog djela. Za lakše razumjeti, onaj ko je prošao školu za jedno ili više pisama unutar arapske kaligrafije, on je kaligraf i zna pisati harfove po pravilnim proporcijama, poštujući debljinu, visinu, dužinu, zaobljenost i slične jako važne karakteristike za svaki harf i svaki dio tog harfa unutar jednog pisma - kazao je on.

Postoji više od 30 vrsta arapske kaligrafije. Međutim neka pisma su danas jako popularna, do u mikron isprecizirana, dotjerana, napominje on.

-  U našoj Bosni i Hercegovini imamo majstore poput prof. dr. Ćazima Hadžimejlića i prof. Muniba Obradovića koji su upravo u najtežim kaligrafskim stilovima izuzetno učeni. Aklamu sitte su šest glavnih pisama: sulus, nesh, tevki, rika, muhakkak i rejhani. Međutim, teško je spomenuti glavna, a da ne spomenemo još neka pisma koja su u posljednje četiri decenije jako popularna, kao što su: talik/nestalik (iransko pismo), divani, kufi i druga pisma - objasnio nam je Hadžimejlić.

Hadžimejlić: Sretan sam da su naši Bošnjaci prepoznali u arapskoj kaligrafiji vrijednost koju ona zaista ima

U razgovoru smo potvrdili da su dani ramazana i Bajrama posebna inspiracija za svakog umjetnika, ali smo ukazali i na lijep običaj poklanjanja levhi povodom bajramske radosti.

- Bajramski dani su dani velike radosti, sreće i posebno lijepe i tople atmosfere u našim kućama, avlijama, mahalama... Za to je "kriv" prethodno ispošten ramazan proveden u ibadetima, te naravno svaki podijeljen osmijeh, lijepa riječ i lijep poklon. Djeci se dijeli "bajrambanka", dok nešto stariji međusobno dijele nešto lijepo i često originalno i unikatno. Tu je najljepše pokloniti nešto u vidu levhe koja će sigurno obilježiti taj Bajram, ali i divno sjećanje na osobu koja tako lijep poklon poklanja. Svi mi kaligrafi smo "angažovani" na tom polju stvaranja lijepih kaligrafskih dijela. Tekstovi koje insani od nas traže su prelijepi, ispunjeni divnim porukama iz Kur'ana i hadisa, ili su to Allahova imena, dove ili nešto jednostavno poput imena te osobe kojoj se poklanja i slično. Lično, sretan sam da su naši Bošnjaci prepoznali u arapskoj kaligrafiji vrijednost koju ona zaista ima i da uz pomoć tako lijepe umjetnosti žele izraziti ljubav prema osobi kojoj će ta levha na kraju pripasti - naglasio je on.

Kaligrafija i duhovnost su neraskidivo povezane. Kako ističe "govoriti o arapskoj kaligrafiji, a ne spomenuti upravo tu duhovnu komponentu, koja je poput vjerne sjenke prati, nije moguće".

- Arapska kaligrafija je drugačija od ostalih kaligrafija koje danas možemo vidjeti u svijetu upravo iz razloga što nijedna kaligrafija nije toliko posvećena duhovnom razvoju kao arapska kaligrafija - naveo je naš sagovornik.

Hadžimejlić: Čovjek piše, vježba i samim tim radi na svom saburu, ustrajnosti i ljubavi prema Allahovim riječima koje piše

Dodaje da ona čovjeka sa svakim novim potezom odgaja, da je puno više od samo lijepog pisanja harfova.

- Svaki novi milimetar ispisanog na papiru distancira ga od umišljenosti, ljubavi prema dunjaluku i drugih loših osobina, tako bi trebalo biti. Čovjek piše, vježba i samim tim radi na svom saburu, ustrajnosti i ljubavi prema Allahovim riječima koje piše i slično. Kad malo bolje razmislimo, prazan papir je takav i da kad sjednemo, stanemo na njega nismo griješni, dok sa samo par kaligrafskih napisanih linija; npr. sitnim ispisom Allahovog imena, kraćeg ajeta itd., taj papir postaje svet, prema njemu se treba nositi sa poštovanjem, ne smije se na njega stati, sjesti, na njemu ležati ili držati na podu. Allah je počastio roba sa takvom vrstom "posla", pa treba nastojati sa abdestom i polahko pisati arapsku kaligrafiju, ne razmišljajući samo o ljepoti harfa, već i o onome što kaligraf ispisuje - kazao je on.

Upoznao nas je i s procesom nastanka jednog kaligrafskog djela. Naime, jedna od najbitnijih stvari, pored kvalitetno i pravilno ispisanih harfova, jeste i originalnost u radu, a sa kojom se neće izaći iz okvira tradicionalne arapske kaligrafije.

-  Bitno je dakle da osmislimo istif, odnosno kompoziciju. Posao arhitekte i kaligrafa je dosta sličan, potrebno je dobro znanje, iskustvo, preciznost, originalnost i maksimalna smirenost. Kaligraf na običnom papiru prvo skicira svoju ideju kako će ta levha izgledati, radi ustrajno na njoj sve do momenta kad se skica kaligrafu najviše dopadne, što nekad može trajati sedmicama, pa i za veće levhe mjesecima - naveo je Hadžimejlić.

Nakon toga prelazi se na papir na kojem će se naći levha.

- Prije samog pisanja bitno je napomenuti da se dobro izvježbaju harfovi koji će se naći na toj levhi. I nakon toga slijedi pisanje. Pazi se na apsolutno svaki dio levhe, piše se što je moguće sporije i sa potpunom koncentracijom. Da bi harf bio odličan mnogi kaligrafi u onom momentu dok povlače liniju ne dišu. Unesu se maksimalno u dodir kalema i papira. Nakon pisanja prelazi se na tashih, odnosno na čišćenje oštrim žiletom i ukrašavanja harfova tj. njihovih ivica što također uzima dosta vremena. Profesionalni kaligrafi, zavisno od veličine teksta, na nekim levhama predano provedu nekad i po pet do dvanaest mjeseci - saznali smo od našeg sagovornika.

Kaligrafija u Bosni i Hercegovini ima bogatu povijest. Hadžimejlić nam govori da i danas ima dosta zainteresovanih za ovu umjetnost, te da su među njima djeca, mladi, stariji. S obzirom na to da ima priliku raditi s njima, detaljnije nam je ispričao kakva iskustva nosi.

- Dakle sve generacije su prepoznale ljepotu harfa i žele se okušati u pisanju. Na svom prvom času 99% novih učenika se iznenadi tehnikom rada, gdje su glavni komentari: "Nismo znali da se mora ovako sporo raditi", "Ovo baš traži ustrajnost i veliku ljubav", "Ne valja ovaj kalem, tinta, papir pa mi zato harfovi nisu dobri", što me posebno nasmije, jer to su i moje riječi bile na mom prvom času 2011. godine kod prof. Muniba Obradovića. Brzo svi učenici shvate da nije uopće do kalema, tinte i drugog materijala, već jednostavno do tvrđave koju zovemo arapska kaligrafija, ona ne dopušta da tek tako neko uđe u odaje najljepših kaligrafskih poteza, ona želi vidjeti ustrajnost, ogromnu ljubav i zalaganje koje je učenik kaligrafije spreman od sebe da da - kazao nam je on.

Dodaje da se nakon određenog perioda, ovisno od količine rada, arapska kaligrafija predaje u potpunosti ruci vrijednog kaligrafa i tu nastaje jedna uzlazna putanja "koja ga prati biiznillah dok je živ".

- Našim učenicima ne fali ljubavi, ali im ponekad fali ustrajnosti, žele da to znanje nekako bez puno vježbe jednostavno dođe u njihove ruke, ne shvatajući da je u arapskoj kaligrafiji teži put bolji put. To nema toliko veze dakle sa talentom, važno je posebno istaći da će talenat doprinijeti tek 10% u ukupnom radu, a 90% je trud, ljubav, ustrajnost, dova, neprospavane noći, bolni prsti, bol u leđima, hiljade ispisanih papira i hiljade sati provedenih u gledanju levhi velikih majstora. Zato kao i u hifzu, jedan učenik treba naći učitelja, a ne da bude samouk, tako put učenja postaje spor i postoji velika mogućnost da će taj učenik nešto na pogrešan način naučiti, u svom potezu zacementirati, a onda sutra isto to naučeno pogrešno sutra nekom pokazivati. Zato nađimo učitelja i ustrajmo u radu - poručio je on.

Razgovarali smo i o pristupu kaligrafiji u prošlosti i sadašnjosti, te o tome da li se umjetnost kaligrafije adekvatno čuva i prenosi na mlađe generacije.

- Naši majstori arapske kaligrafije u prethodna četiri stoljeća, kojih je bilo oko stotinu, su zajedno napisali preko 1300 Kur’ana, pisali su Hilye i Šerife, murakke, vježbanice, ajete za džamije i naravno levhe koje su se nalazile u kućama muslimana. Dakle radili su često po potrebi svog vremena i dali ogroman značaj jednom vremenu iz kojeg današnji kaligrafi mogu puno naučiti. Nisu imali puno učenika, ali sve koje su podučili su bili poštovani majstori i kasnije također dobri učitelji. Znamo da su nekim majstorima učenici dolazili više puta na vrata moleći da ih prihvate kao učenike, pa su majstori odbijali i po devet puta kako bi vidjeli koliko taj učenik zaista želi da nauči, što je bilo mudro - naglasio je Hadžimejlić. 

Hadžimejlić: Nađimo učitelja i ustrajmo u radu

Kaligrafi danas rade shodno današnjim potrebama.

- Možemo primijetiti da je danas kaligrafija u Bosni i Hercegovini sve popularnija, a za to su između ostalog "krive" društvene mreže, gdje možemo vidjeti rad fantastičnih umjetnika, ali i samoukih "kaligrafa" koji znaju malo pozlatiti harfove, kvalitetnom kamerom uslikati i tako nešto promovisati kao klasični kaligrafski rad, veliki broj lajkova te nove učenike privuče i misle da je taj samouki NN kaligraf/kinja kvalitetan što je pogrešno i jako često u potpunosti netačno. Na časovima nastojimo učenike napominjati koga da prate, a koga ne na društvenim mrežama - kazao je on. 

Važno je naglasiti da kaligrafija utječe na umjetnika, ali isto tako i na one koji posmatraju kaligrafska djela.

- "Allah je lijep i voli ljepotu" kako je rekao Muhammed, a.s. Allah Uzvišeni kroz ljepote arapske kaligrafije čovjeka i ženu smiruje i jedan je od načina kako im osvježava dušu i oči. To je zaista glavni zaključak i onog ko piše i onog ko posmatra. Ali obavezno moramo znati jedno, a to je da je levha muzekkir, ona koja podsjeća! Dakle glavni zadatak jednom kaligrafu je da Uzvišenog Allaha kroz arapsku kaligrafiju slavi i veliča, ali i da tim levhama potiče druge da se također sjete Uzvišenog Allaha kad je god pogledaju - akcentirao je on u razgovoru za Stav.

Na kraju, uputio je i poruku onima koji žele da se bave kaligrafijom. Napominje - prije nego se počnemo baviti kaligrafijom, potrebno je stati pred ogledalo i pitati se koji je nijjet (namjera) radi kojeg se želimo baviti arapskom kaligrafijom.

- Ako je to istinska ljubav prema harfu, kaligrafima, dakle u globalu ako insan svim srcem voli ovu umjetnost, neka zna da je korijen dobar pa makar i ne znao (dobro) čitati harfove i da je itekako moguć veliki uspjeh na tom polju. (Pisanjem kaligrafije, na našim časovima nauče se i harfovi čitati.) Ako je nijjet povezan sa stjecanjem materijalnih dobara, početak u arapskoj kaligrafiji je itekako moguć, ali razvoj će biti usporen jer takav učenik nije fokusiran na zikrullah kaligrafijom niti na kvalitet harfa, već se zadovolji nekim najosnovnijim kaligrafskim formama, to lajici ne prepoznaju i nedovoljno razlikuju  te se takvi učenici fokusiraju uglavnom na prodaju levhi i izradu radova koje će nuditi. Takva osoba zbog "posla", nema vremena ni dovoljno fokusa za vježbanje i iz tog razloga ne može se istaći kao kvalitetan kaligraf, što tek kasnije shvata. Allah ako je odredio nafaku kroz arapsku kaligrafiju, ona će naravno u suđeni momenat doći, ali nije pitanje nafake ovdje, već pravilnog razvoja koji treba biti u cilju jednom ozbiljnom učeniku. Molim Allaha da nam podari istinski korisno znanje i da budemo svojim znanjem korisni cijelom Ummetu Muhammeda, a.s. - zaključio je Abdulhak Hadžimejlić.

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu uvrstila je arapsku kaligrafiju na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine 2021. godine.