Trumpova administracija se od optužbi da podriva međunarodni poredak brani jednom vrlo jednostavnom, ali pragmatičnom logikom: tzv. poredak ustrojen na međunardnom pravu i pravilima nikada nije funkcionirao jednako za sve. Kritičari tvrde da Trump razbija sistem pravila koji je održavao globalnu stabilnost, no realnost je drugačija. Od samog početka, taj poredak bio je selektivan, podložan dvostrukim standardima i prvenstveno servisirao interese Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika. Saveznici su mogli postupati gotovo nekažnjeno, dok su slabije države bile izložene sankcijama, vojnoj sili ili međunarodnoj osudi. Trump, u svojoj gruboj, unilateralističkoj maniri, samo razotkriva ono što je prethodna decenija moćnika pažljivo skrivala iza retorike o ljudskim pravima i univerzalnoj pravdi.
Mediji bliski Trumpu ponavljaju ovu odbranu, često podsjećajući na historijske primjere koji dokazuju selektivnost pravila. Posebno se ističe slučaj Bosne i Hercegovine početkom 1990-ih: zemlja pogođena agresijom, međunarodno pravo grubo kršeno, dok su odgovorni saveznici uglavnom promatrali ili djelovali parcijalno. Civili su ginuli, teritoriji bili okupirani, a moćne sile su, uz diplomatsku aktivnost, izbjegavale posljedice. Taj primjer jasno pokazuje kako međunarodni poredak nikada nije bio neutralan instrument pravde, već oružje moći, privilegija jačih i kazna za slabije.
Sličan obrazac se ponavlja i u kasnijim američkim i NATO intervencijama. Irak, Libija, Sirija – svi ti primjeri potvrđuju da humanitarna retorika često skriva geopolitičke motive. U Iraku su tvrdnje o oružju za masovno uništenje poslužile kao opravdanje invazije, iako su neutemeljene, dok je Libija postala prostor za eksperimentalnu promjenu režima pod okriljem "zaštite civila". U Siriji, podrška pobunjenicima i destabilizacija zemlje stvorila je haos koji traje i danas, uz stotine hiljada mrtvih i milijune izbjeglica. Svaka od ovih intervencija potvrđuje da međunarodno pravo često vrijedi samo kad služi interesima moćnih, dok slabiji trpe posljedice.
Trumpova politika ne uništava sistem međunarodnog prava; ona ga ogoljuje. Pokazuje da poredak koji je kritičarima svetinja u stvarnosti nikada nije bio univerzalan. Pozivanje na historijske primjere, uključujući agresiju na Bosnu i Hercegovinu, čini tu poentu jasnom: međunarodno pravo i norme nisu jednako štitile sve aktere, nego su često bile instrument moći. Trump samo razotkriva ono što je oduvijek bilo skriveno.



