U novom Stav podcastu "U prvom licu" gošća je bila Eldina Zolj-Balenović, novinarka Oslobođenja, autorica dokumentarnih filmova o herojima domovine, ali isto tako i žena koja je svoju borbu s karcinomom pretvorila i u borbu za druge, te je objavila knjigu "Zapisi o nama", kao poruku o važnosti prevencije, podrške i zajedništva.

Ona se osvrnula na više od dvije decenije novinarskog rada, ukazujući da nam danas nedostaje "pravih priča", da zbog dnevno-političkih tokova, ljudske i univerzalne priče ostaju po strani.

- Mi smo svi u novinarstvo krenuli s ambicijom i željom da mijenjamo svijet. Međutim, kroz neke godine kada se jako potrošite, shvatite da ne možete promijeniti svijet. Možete promijeniti ili sebe, ili praviti sitne, male, pobjede, koje vam zaista napune duše. Danas otvorite portale, novine, televizije, pregledajte dnevnik, idu priče koju ne razumije, sigurna sam u to, devedeset posto slušatelja, gledatelja, čitatelja. Zamaramo ljude stvarima koje ih ne bi trebale zanimati. Nedostaje nam ljudskih priča - kazala je ona. 

Eldina je govorila i o svojoj borbi. Za karcinom je saznala u novembru 2020. godine kada je cijelim svijetom harao koronavirus - u najteže vrijeme za suočiti se sa takvom dijagnozom, posebno zato što je trajala izolacija, a sa druge strane zdravstveni sistem je bio preopterećen. 

Objavila je knjigu "Zapisi o nama", posvećenu ženama oboljelim od karcinoma. Knjigu je odlučila izdati iz dva razloga. Prvi je što je, bijući vlastitu bitku s karcinomom, shvatila da niko oko oboljelih ne zna ništa o njima, karcinomu, podršci, olujama kroz koje prolaze, strepnji i tuzi... Drugi razlog pisanja je odlazak prijateljica, saborkinja, koje zbog svoje hrabrosti i borbe zaslužuju biti primjer svima koji kroz život prolaze uzimajući ga zdravo za gotovo, prihvatajući svaki dan kao nešto što se podrazumijeva.

Ipak, kako ističe, da se toliko pozitivne energije, ljubavi, želje, volje, rijetko viđa i doživljava kao kod žena koje vode ovu borbu. 

- Sve mi oboljele od karcinoma dojke smo slične. Mi smo one osobe koje uvijek imaju vremena za sve, koje vam nikada neće reći ne mogu, nemam vremena, ne znam, koje ponesu teret cijelog svijeta na plećima, i uvijek sve same. Nikada im ne treba pomoć, da ne bi zabrinule supruga, dijete, majku, sestru. Opet se kroz borbu s karcinomom vraćamo na isto. Kada sam saznala dijagnozu, najteže mi je bilo kako reći svojima. Ja sam uzela nalaz, pročitala, stavila ga na dno torbe, idem prema kući misleći da ga niko neće naći, jer ne želim da znaju - ispričala nam je ona. 

Posebno je upozorila da pacijenti vode "dvostruku borbu" - istovremeno s bolešću i s nedostatkom terapija, lijekova, listama čekanja, birokratskim barijerama, a da je srž problema u političkoj volji za rješavanje ovih izazova.

Naša sagovornica je autorica dva važna dokumentarna filma, o herojima Ramizu Salčinu i Safetu Isoviću.

Govoreći o motivima, prisjetila se svog djetinjstva u opkoljenom Sarajevu i činjenice da su njeni heroji tada bili branioci domovine.

- Kao dijete sam ih zamišljala, kao neke divove, kao nekoga ko, kad navečer legnem, bdije iznad nas, i ja mogu da spavam. Zaista smo u tim ljudima svi u tom periodu vidjeli nešto posebno. Sretna sam što su ove priče čekale mene da budu ispričane. Mi smo zaista tim ljudima koji su 1992. godine uzeli pušku dužni sve, dužni smo im ovaj trenutak u kojem nas dvije razgovaramo, dužni smo im naše jučer i naše sutra - poručila je ona.

Cijeli razgovor gledajte na našem YouTube kanalu.