Tenka u Sarajevu neće biti: tjeraju nas da zaboravimo

Još teže pada ovakva vijest jer to zapravo znači da je načelnik Općine Centar Nedžad Ajnadžić popustio pod pritiskom subverzivnih ideoloških grupa u NVO sektoru, politici i medijima i postupio suprotno onome što sigurno želi ogromna većina njegovih glasača, ali i stanovnika Općine Centar, a vjerovatno i on sam.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Vijest da će umjesto spomenika specijalcima MUP-a RBiH, koji je u obliku tenka trebao biti postavljen u parku u blizini Druge gimnazije u Sarajevu, biti izgrađen nekakav spomen-zid iznenadila je većinu Sarajlija, naročito one koji su preživjeli četverogodišnju opsadu. Ponajviše jer je od početka bilo sasvim jasno ko se i zašto buni, te da tu nije riječ o primjedbama estetske već ideološke prirode.

Spočitavanja da “tenku nije mjesto ispred škole ili uopšte u gradu” dvostruko su lažna: spomenik niko nije planirao postavljati u školskom dvorištu, već u obližnjem parku, a tenk kao spomenik izuzetno je česta pojava u gradskim sredinama današnje Evropske unije i Evrope uopće.

Tačnije, ondje gdje je bilo borbi u Drugom svjetskom ratu u kojima su učestvovali tenkovi (Normandija, Ardeni, da ne spominjemo prostor nekadašnjeg SSSR-a), ondje putujući Evropom i danas očekujte tenkove, ali ovaj put kao spomenike.

Protiv prvobitnog izgleda spomenika ustali su oni koji bi da utječu na kulturu sjećanja i koji bi da prave “politički korektne” zahvate u spomeničku kulturu i memorijalizaciju javnog prostora. Za njih je taj spomenik militantan i neprihvatljiv jer je upečatljiv, jer je zbog svoje grandioznosti vidljiv i jer jasno govori o braniteljima i napadačima, o borbi za odbranu Sarajeva, o najboljim sinovima grada i o najvećim njegovim dušmanima, o sukobu dobra i zla, o tome da su postojali i žrtva i agresor. Suprotno tome, oni bi željeli spomenik, ako ga već mora biti, koji se neće baviti takvim “neugodnim” pojedinostima već će tretirati agresiju kao prirodnu nepogodu koju što prije treba zaboraviti.

Naravno, riječ je o ataku na kolektivno sjećanje iz kojeg se želi istjerati činjenica da smo se branili od napada i petokrake i kokarde, da su nas napali iz susjedne države, ali i da su na nas nasrnule naše dojučerašnje komšije, prijatelji, kumovi.

Još teže pada ovakva vijest jer to zapravo znači da je načelnik Općine Centar Nedžad Ajnadžić popustio pod pritiskom subverzivnih ideoloških grupa u NVO sektoru, politici i medijima i postupio suprotno onome što sigurno želi ogromna većina njegovih glasača, ali i stanovnika Općine Centar, a vjerovatno i on sam.

Ovakva odluka mogla se očekivati od nekoga iz Naše stranke ili iz SDP-a, ali popuštanje jednog generala Armije RBiH pred pritiscima kojekakvih revizionista i mračnjaka rezultiralo je odlukom koja će naštetiti i političkom imidžu samog Ajnadžića, ali i kredibilitetu politike SDA, koja je utemeljena na tome da je očuvanje kulture sjećanja na agresiju i njegovanje tekovina odbrambeno-oslobodilačkog rata jedan od njenih prioriteta.

Ipak, najgora je od svega uvreda nanesena braniocima, ali i spoznaja da očigledno postoji dobro sponzorirana i još bolje organizirana kampanja – a u tom smislu nije se prezalo ni od direktnog utjecaja na djecu koja pohađaju Drugu gimnaziju, njihove roditelje i nastavnike – kojom se opsada Sarajeva želi ostaviti bez svoje najvažnije, vojne i odbrambene komponente, te svesti na čisto humanitarnu dimenziju, kao da je riječ o četverogodišnjem zemljotresu ili poplavi.

PROČITAJTE I...

Stav je u posjedu originalnih dokumenata u kojima se iz plana srpske operacije “MIR-92” vidi kako komandant pukovnik Đuro Karailović piše da je odlučio u sadejstvu sa snagama “LIKA” izvršiti blokadu naselja Kulen Vakuf, Orašac i mirnim putem razoružati Zelene beretke, te da će. u slučaju neprihvatanja razoružavanja mirnim putem, “uz artiljerijsku pripremu, preći u energičan napad pravcima: Kulen Vakuf – Lužine i s. Ćukovi – s. Zaglavica, raseći blokiranu prostoriju, pretres i čišćenje naseljenih mjesta poduzimajući nasilno oduzimanje naoružanja”

Avdija Salković viši je bibliotekar Muzeja RAS u Novom Pazaru. Rodio se 1974. godine u Novom Pazaru. Osnovnu i srednju školu završava u rodnom mjestu, a studij kibernetike u Istanbulu. Nakon povratka u Novi Pazar upisuje studij turskog jezika i književnosti u Beogradu. Na Katedri za orijentalistiku završava i master studij, kao i doktorat na temu jezika koji je Peyami Safa, čuveni turski novinar, kolumnista i književnik, koristio u svojim romanima. Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća Salković počinje prevoditi knjige s turskog jezika. Do sada je preveo pedesetak naslova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!