Akademik Fatmir Bači (2)

Sve je u jeziku: Proza je racionalna, a poezija - emocija

Čovjek je dužan prema jeziku u kojem je odrastao, a ja sam rastao na dva jezika. U Albaniji sam bio Bošnjak. Nikad nisam bio drukčije. I ovdje sam Bošnjak. Tamo sam rastao u albanskom jeziku, govorio bosanski, a da čitam i pišem bosanski naučio sam na televiziji. Znači, kako god mislim da sam ispunio obavezu uvijek se osjećam dužan još, jer je to neka stvarnost koja se nama prikazuje beskrajno. Način na koji mi gradimo svoje misli, svoje snove,  to se sve dešava preko jezika i unutar jezika, a čovjek što više korača u toj beskrajnosti - to više osjeća da je više dužan.