fbpx

Svi naši analitičari

Ima tih analitičara koji uspiju u nakani da iz tih grantovskih cehova dobace do visoke pozicije u kakvoj političkoj partiji, poput Adisa Arapovića, koji je, zaveden obećanjima o fotelji budućeg federalnog premijera, otišao iz Centra civilnih inicijativa u SBB BiH.

Već godinama ovdašnji svijet maltretira čitava bulumenta samoprozvanih analitičara. Nema dana da neko od njih ne iskoči iz bh. medija objašnjavajući, pojašnjavajući, komentirajući. Sve kako bi opravdali projekte, sve kako bi zaradili grantove. Tako je bilo i pred i tokom ovdašnjih izbora.

Iz njihovih smo procjena, samo koji sat prije no što će Milorad Dodik dobiti 300 hiljada glasova, mogli zaključiti da u Banjoj Luci cvjeta demokratija, te da je jedan nesretni otac uspio s vlasti srušiti čitav jedan sistem. Da je slom vladajućih stranaka izvjestan. Pojasnili su nam onda tako neke od njih, sve u haljini s tigrastim uzorkom, kako ipak i nema veze to što će Dodik u Predsjedništvo, jer su među trojicom dovoljna dvojica dobrih da bez Mileta donose odluke.

Ima tih analitičara koji uspiju u nakani da iz tih grantovskih cehova dobace do visoke pozicije u kakvoj političkoj partiji, poput Adisa Arapovića, koji je, zaveden obećanjima o fotelji budućeg federalnog premijera, otišao iz Centra civilnih inicijativa u SBB BiH.

Umjesto ugodnog života, tromjesečnog mijenjanja skupih okvira naočala i uopćenih fraza o vlasti koja ništa ne radi, odlučio se za političku karijeru koja mu je, hudniku, skončala u tornju onog trena kada je morao izići pred kamere i objasniti izborni debakl svog predsjednika. A ima i tih ivana koje, kada se ne uspiju uhljebiti u kabinetima Vijeća ministara, počnu svakodnevno ispaljivati svoje analize koje tek rijetki čitaju, a niko ne shvata ozbiljno.

A kako to, zapravo, izgleda kada se treba o nečemu konkretnom, puno govori intervju koji je Žarko Papić dao za hrvatski portal Index. Dan nakon objavljivanja, sve ono o čemu je pričao ispostavilo se pogrešnim. Da ne kažemo šta teže, zbog godina nekadašnjeg karijernog diplomate. Da cijela stvar bude gora, intervju u kojem je Papić bubnuo, između ostalog, da se Fahrudin Radončić jedini bori za sekularizaciju, postao je referentan i citiran u hrvatskim medijima.

“Spomenuli ste i Radončića i moram reći da on, po mojoj trenutnoj procjeni, ima najbolje šanse ući u Predsjedništvo BiH kao bošnjački član”, kazao je Papić. Koliko je pogodio, svakom je jasno. Sljedeća mu je rečenica još i bolja: “Međutim, kad sve zbrojite i oduzmete, najvjerojatnije Čović ulazi u Predsjedništvo, između ostaloga i zahvaljujući podršci svoje centrale, HDZ-a iz Hrvatske. Ako se to dogodi, ne mislim da će se dogoditi nešto katastrofalno.”

Konačno, Papić je ustvrdio i sljedeće: “Što se tiče povezanosti s kriminalom, podsjetit ću samo da je Armija BiH dobila ogroman novac tijekom rata od arapskih zemalja, a da veliku većinu tog novca nije vidjela.”

Bilo bi dobro da nam Papić objasni čime je to, zapravo, Armija BiH odbranila zemlju? Kojim oružjem, čijim je novcima ono kupljeno, odakle je stizala hrana, novac, oružje, nafta za armijske korpuse koji su uspjeli sačuvati ovu državu i njen narod? U konačnici, i demokratiju i pravo na slobodu govora, zemlju u kojoj se može slobodno govoriti, misliti i pričati, čak i bez ikakve odgovornosti za izrečeno?! Za razliku od one države koju je po svijetu predstavljao Papić.

PROČITAJTE I...

“Moj otac je te 1946. godine imao sreće, a mnogi Bošnjaci na Ilidži nisu. Zahvaljujući zlobi komšija, bili su hapšeni i ubijani. Desetine ih je tada ubijeno i zatrpano u jednoj rupi na jednoj poljani u Hrasnici koju su napravile 1944. godine savezničke bombe. Tada su letjeli saveznički avioni prema Siciliji i prelijetali preko Sarajeva. Ustaše su pucale na njih pa je jednom jedan bombarder ispustio bombu, odnosno tu se radilo o uvezanih više teških bombi. Kada je pala, napravila je ogroman krater. Mogla je u krater stati povelika kuća. Tu rupu su komunisti te 1946. godine koristili za ubijanje Bošnjaka s Ilidže”

Povodom 30. godišnjice osnivanja Stranke demokratske akcije JU Muzej „Alija Izetbegović“ ekskluzivno predstavlja online izložbu na 33 vizuala o osnivanju „stranke građana i naroda muslimanskog kulturno-povijesnog kruga“ s demokratijom kao jednom od najvažnijih odrednica. Dvadeset i šestog maja 1990. godine u svečanoj sali hotela "Holiday Inn" održana je Osnivačka skupština SDA, prve demokratske stranke građanske inicijative u Bosni i Hercegovini, čime je ozvaničen početak djelovanja ove političke stranke, nakon 45 godina jednopartijskog sistema u Jugoslaviji. Inicijativni odbor za osnivanje SDA je činilo 40 intelektualaca, umjetnika i poduzetnika iz Sarajeva, Zagreba, Mostara, Ljubljane i Banje Luke, a za prvog predsjednika stranke je izabran Alija Izetbegović.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!