Svetinja – slap koji se prikriva

U silnim ljepotama Bosanske krajine izgubiti se lahko, a kod Bužima ima izvor gdje čovjek može naći dio sebe – Svetinja je istinski posebno mjesto gdje igra prirode od koje zastaje dah stoljećima golica duh

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

Prostor Bosanske krajine obiluje prirodnim ljepotama. Raznorodne geološke naslage, raznovrstan reljef i klima, uvjetovali su nastanak i postojanje brojnih prirodnih fenomena, geološkog, ortografskog ili hidrografskog karaktera: pećina i jama, izvora i ponora, estavela i potajnica, slapova i brzaka… Teško ih je sve pobrojati, a najvažniji se svakako mogu i trebaju izdvojiti: martinbrodski i štrbački slap na Uni, vodopad Blihe kod Sanskog Mosta, vrelo Krušnice kod Bosanske Krupe, vrelo Klokota kod Bihaća te Hrustovačka pećina kod Sanskog Mosta.

No, među prirodne pojave Bosanske krajine spada i izvor Svetinja, koji se nalazi na području općine Bužim, drugačiji od svega tog. Ovaj hidrografski dragulj naziva se i Ibret-izvor, a nalazi se na području Čave, tačnije, na području Dobrog Sela, na udaljenosti oko 5 km od regionalnog puta R-401, koji povezuje Bosansku Krupu i Bužim. Samo je izvorište iznad stjenovite krečnjačke prečage visoke oko 16 metara. Iz njega voda svaki dan po nekoliko puta pokulja, obruši se sa stijene te nakon nekog vremena opet zasuši. Voda Svetinje, svega nekoliko metara od slapa, svoj tok završava ulivanjem u potok Čava. U narodu je rašireno vjerovanje o svetosti ovog izvora: to je razlog da se ljudi 6. maja (na Jurevo ili Đurđevdan) svake godine okupljaju u blizini izvora, umivaju i kupaju njegovom vodom, vjerujući u natprirodnost izvora i ljekovitost ove vode.

Svetinja je osoben izvor. Po dostupnim informacijama u cijelom svijetu ima svega tridesetak ovakvih izvora, uglavnom se sreću u krečnjačkim terenima. Kako su geološka građa i reljef Bosne i Hercegovine najvećim dijelom izgrađeni od krečnjačkih stijena, sasvim je logično da se izvori ovakvog tipa sreću i u našoj zemlji. Najviše su zastupljeni u Hercegovini, tačnije, u slivu Trebišnjice. Ima ih na jugu Srbije i u ostalim dijelovima svijeta gdje su u geološkoj građi zastupljene krečnjačke stijene.

Ono što Svetinju čini doista posebnom i specifičnom u odnosu na brojne druge potajnice jeste njen vodopad. Kod većine ostalih potajnica voda neizmjenično ističe pa presušuje i sva se čar završava s tim. Voda koja se pojavljuje na izvoru nakon tridesetak metara površinskog toka obrušava se preko stjenovite prečage i tvori prelijep slap. Upravo se u tom obrušavanju može osjetiti i doživjeti moć, snaga i ljepota vode.

Postoje i brojne legende o ovom izvoru. Jedna od njih govori o vraćanju vida djevojci koja se umila na ovom izvoru. Naime, prema narodnom su predanju u prošlosti karavane često prolazile pored ovog izvora. U jednoj od karavana koja je zanoćila u blizini izvora putovala je i jedna slijepa djevojka. Ona je, čuvši žuborenje vode, došla do izvora, umila se i progledala. Druga legenda govori da je djevojka progledala uzimajući abdest vodom sa Svetinje.

U proteklom periodu ovom prirodnom fenomenu nije u dovoljnoj mjeri poklanjana pažnja, tako da spada među brojne, nažalost neiskorištene turističke potencijale. Tek odnedavno poduzete su značajnije mjere oko izgradnje i obogaćivanja sadržaja izletišta. Prostor je oko izvora uređen i predstavlja mjesto odmora i opuštanja za svakog ljubitelja prirode. Izgrađeno je nekoliko bungalova s roštiljima, napravljeni su mostovi preko rijeke i uređene staze do izvora, postavljena rasvjeta, a u planu je i izgradnja sportskih terena. Čist zrak, pitka voda, obilje zelenila te dovoljno prostora za šetnju jesu dodatni razlozi za bijeg od uobičajene svakodnevice. Uz bolju je promociju za očekivati da u narednom periodu Svetinja postane prepoznatljiva u širem okruženju kao mjesto odmora, rekreacije, zabave i razonode za brojne izletnike te u tom smislu postane nezaobilazna destinacija različitih oblika organiziranih izleta i ekskurzija.

Potajnica – voda iz krša

Ovakva vrsta izvora naziva se potajnica. To je tipični krški izvor iz kojeg voda ističe na mahove, u pravilnim vremenskim intervalima. Odnosno, izvor jedno vrijeme daje vodu, a zatim presuši. Zato se potajnice još i nazivaju intermitentni izvori. Rad potajnice objašnjava se specijalnim sistemom pukotina, prslina i kanala, koje stoje u vezi s nekim proširenjem u unutrašnjosti brda ili planine. Naime, podzemna se voda pukotinama sliva u jedan rezervoar ili kavernu, koji je s površinom povezan inverznim sifonom. Kada se rezervoar ispuni vodom do vrha izlaznog sifona, u jednom se momentu uspostavi vakuum te dolazi do isticanja vode na principu krive natege. Cijeli je proces istovjetan pražnjenju bureta crijevom. Pošto je isticanje vode veće od priticanja, rezervoar se isprazni i izvor presuši. Nakon toga počinje novo punjenje kaverne i funkcioniranje potajnice ponavlja se ciklično.

Učestalost je isticanja ove vode u direktnoj vezi s dobom godine, odnosno padavinama koje se procjeđuju u unutrašnjost krškog terena i na taj način vodom pune navedenu šupljinu ili kavernu. U ljetnim mjesecima, kada je količina padavina manja, voda teče u rjeđim intervalima i obrnuto. Tako u vrijeme jesenjih, zimskih i proljetnih mjeseci voda teče više puta u toku 24 sata, a u vrijeme ljetnje suše svega jednom ili dva puta. Sam proces pražnjenja izvora traje oko 30 minuta.

Svetinja svjetlosti

Pišući sinopsis za film „Bužim – ponosni bosanski grad“, autora Sulejmana Muratovića, likovni umjetnik Sead Emrić pronalazio je nadahnuće i u čarima ovog izvora: „I tačno u podne, dok ezani pozivaju bogobojazne na sedždu, voda Svetinje naglo poteče i obrušava se niz sedranu stijenu čineći prekrasan slap sjedinjujući se s vertikalnim svjetlosnim snopovima u čarobnom zelenom prizoru. Ovdje je za sve ljude na duhovnom putu naročito mjesto za molitvu i očitovanje Božije Jedinosti. Postepeno, nakon izvjesnog vremena, taman toliko koliko traje jedna molitva, voda polahko presahnjuje, dolinom zavlada mir koji u zraku pamti napetost u iščekivanju novog dokaska vode u skladnim ritmovima.

Pričali su davno da je na ovom mjestu neki Tajanstveni šejh od hrastovih talpi sa Ćorkovače sagradio tekiju i da je ona za nedugo zapaljena u Latasovoj odmazdi. Zbunjeni ašici nisu znali zbog kakve je krivice umorena ova duhovna praksa slavljenja vode i svjetlosti.

Ali i dalje ostade Božiji znak, ovu vodu i ovu svjetlost niko sem Ljubljenog ne može zaustaviti, Svetinja i dalje nastavlja svoja ritmička kruženja sve do kraja vremena u beskrajnim horizontima zelenog svemira.

Veliki su znalci tvrdili da je njena voda ljekovita, valjda za sve bolesti, a posebno onu bolest kada insan ne može osjetiti i doživjeti svjetlost. Legende dalje govore da je slijepa djevojka nakon uzimanja abdesta na slapovima Svetinje pripremajući se za molitvu doživjela katarzu svjetlosti i divnim čudom, odredbom svog Gospodara progledala. Isto tako, vilinski konjici nadlijetaju vrbove krošnje tražeći da se sjedine sa svjetlom i vodom, dok u stranama pastiri sviraju sjetne melodije na rikaljikama napravljenim od johove kore.

Ko ovdje malo bolje posluša, može čuti tihi šapat Tajanstvenog šejha: ‘Ja sam oblikom kaplja, ali sadržinom more… Utonuo sam u svjetlost pojava božanstva…’ K’o sanjam ja kako bosonoge krajiške djevojke razgrću mednu rosu s majskih livada i žurno zahvataju kapljice vode s mlinskih točkova u tihoj žudnji da im se nakon abdesta lica bijelim nurom sjaju. A one u šarenim aladžama nurom okićene, prema starim običajima crvenim i žarkim ognjem pokušavaju iz duša i avlija otjerati opake zmajeve i aždahe.

I ovog proljeća radosni horoz na tarabi ranom zorom najavljuje krajiške omahe i karneval svijetla i vode u pitomoj zelenoj dolini nadomak srednjovjekovnog grada Čava. Smjenjuje se neprestalno huk nadolazeće vode koja klobuča iz zemljine tmine sa snopovima svjetlosnih zdanja, kao da je baš ovdje hazreti Hidr ostavio svoje najljepše znakove.

I tako od davnih ilirskih vremena dobri ljudi svih svjetonazora dolaze ovdje i u bardake zahvataju kapljice Svetinje radi berićeta i dobrog zdravlja svojih najdražih.Voda i svjetlo, svjetlo i voda. Prirodna kultura, kulturna priroda. Neprekinuta čarolija tavafa i kruženja u jednom malom zelenom krajičku Bosne od sna.“

PROČITAJTE I...

“Sevdalinka je, nesumnjivo, nastala pod utjecajem kur'anskih mekama, koje su na tlo Bosne i Hercegovine donijele Osmanlije. Ti su mekami u Bosni i Hercegovini doživjeli određene transformacije, pa ih vidimo suženijim i od turskih, a naročito od arapskih. Zato možemo i reći da danas postoji autentičan bosanski mekam na kojem se bazira kako sevdalinka, kao svjetovna forma, tako i islamska sakralna muzika, uključujući i ezan”

Hadž se ponekad poklapa s vrelim ljetnim mjesecima, što bi u budućnosti moglo biti opasno za hodočasnike koji većinu vremena na hodočašću provode napolju, navodi se u istraživanju objavljenom u Geophysical Review Lettersu.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!