Stranački prebjezi: iz šupljeg u prazno

Čovjeku je naprosto neprijatno pomisliti da je neko tako infantilno samoljubiv i sklon grandioznim fantazijama i deluzijama jednom bio premijer Kantona Sarajevo. Ipak, od takvih pojedinačnih slučajeva žalosnije su kolektivne tužne priče poput onih u vezi s mjesnim odborima SBB-a u Općini Novi Grad koji su napustili ovu stranku i odlučili prijeći u Narod i pravdu.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Koliko je neobično zabavno (i informativno) pratiti gađanje blatom na liniji Radončić – Konaković, tj. SBB – NiP, toliko je to i ponešto tužno, jer ipak je riječ o političkim projektima koji su dio bošnjačke političke scene i jer su ipak u pitanju ličnosti koje su dobijale manje ili više bošnjačkih glasova tokom svojih dosadašnjih političkih karijera.

Sva ta politička nekultura i prizemnost ustvari se izuzetno loše reflektira na Bošnjake kao politički kolektiv jer pokazuje kome su i čemu bili spremni davati glasove.

Prosječnom glasaču danas mora biti izuzetno neugodno posmatrati potpuno odsustvo političkog instinkta jednog Elmedina Konakovića, koji sada kusa gorku Avazovu jezikovu juhicu, a sve zbog toga što je sebi dopustio da ga upravo Avaz svojedobno uvjeri u njegovu političku težinu koju navodno ima i bez SDA.

Čovjeku je naprosto neprijatno pomisliti da je neko tako infantilno samoljubiv i sklon grandioznim fantazijama i deluzijama jednom bio premijer Kantona Sarajevo. Ipak, od takvih pojedinačnih slučajeva žalosnije su kolektivne tužne priče poput onih u vezi s mjesnim odborima SBB-a u Općini Novi Grad koji su napustili ovu stranku i odlučili prijeći u Narod i pravdu.

Tragikomično je i samo saopćenje ovih mjesnih odbora. Njima je, navodno, dogorjelo do nokata zbog autokratske Radončićeve vladavine (a ne, recimo, zbog politike koju Radončić vodi, čega je simbol februar 2014. godine), a još je tragičnije Konakovićevo oduševljenje time što će osobe takvog političkog morala i kulture biti članovi njegove stranke.

To, doduše, i jeste svojevrstan prirodni zakon naše političkog ekosistema, pogotovo opozicionog, da ista politička tvar konstantno kruži kroz različite stranke, ali ga, svejedno, ne čini ništa manje žalosnim i jadnim.

 

PROČITAJTE I...

Vrlo je potrebno uočiti da dirigirane migracije preko Bosne i Hercegovine predstavljaju ogroman sigurnosni izazov i prijetnju u prvom redu za Bošnjake. Macron je izrekao nesuvislost o tzv. džihadistima povratnicima koja se oslanja na narativ Christophera Delisa, a koji opet uporište ima u velikosrpskoj propagandi s početka devedesetih godina 20. stoljeća.

Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!