fbpx

Stranački prebjezi: iz šupljeg u prazno

Čovjeku je naprosto neprijatno pomisliti da je neko tako infantilno samoljubiv i sklon grandioznim fantazijama i deluzijama jednom bio premijer Kantona Sarajevo. Ipak, od takvih pojedinačnih slučajeva žalosnije su kolektivne tužne priče poput onih u vezi s mjesnim odborima SBB-a u Općini Novi Grad koji su napustili ovu stranku i odlučili prijeći u Narod i pravdu.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Koliko je neobično zabavno (i informativno) pratiti gađanje blatom na liniji Radončić – Konaković, tj. SBB – NiP, toliko je to i ponešto tužno, jer ipak je riječ o političkim projektima koji su dio bošnjačke političke scene i jer su ipak u pitanju ličnosti koje su dobijale manje ili više bošnjačkih glasova tokom svojih dosadašnjih političkih karijera.

Sva ta politička nekultura i prizemnost ustvari se izuzetno loše reflektira na Bošnjake kao politički kolektiv jer pokazuje kome su i čemu bili spremni davati glasove.

Prosječnom glasaču danas mora biti izuzetno neugodno posmatrati potpuno odsustvo političkog instinkta jednog Elmedina Konakovića, koji sada kusa gorku Avazovu jezikovu juhicu, a sve zbog toga što je sebi dopustio da ga upravo Avaz svojedobno uvjeri u njegovu političku težinu koju navodno ima i bez SDA.

Čovjeku je naprosto neprijatno pomisliti da je neko tako infantilno samoljubiv i sklon grandioznim fantazijama i deluzijama jednom bio premijer Kantona Sarajevo. Ipak, od takvih pojedinačnih slučajeva žalosnije su kolektivne tužne priče poput onih u vezi s mjesnim odborima SBB-a u Općini Novi Grad koji su napustili ovu stranku i odlučili prijeći u Narod i pravdu.

Tragikomično je i samo saopćenje ovih mjesnih odbora. Njima je, navodno, dogorjelo do nokata zbog autokratske Radončićeve vladavine (a ne, recimo, zbog politike koju Radončić vodi, čega je simbol februar 2014. godine), a još je tragičnije Konakovićevo oduševljenje time što će osobe takvog političkog morala i kulture biti članovi njegove stranke.

To, doduše, i jeste svojevrstan prirodni zakon naše političkog ekosistema, pogotovo opozicionog, da ista politička tvar konstantno kruži kroz različite stranke, ali ga, svejedno, ne čini ništa manje žalosnim i jadnim.

 

PROČITAJTE I...

Ako pogledamo rezultate izbora za Kantonalnu skupštinu 2018. godine, imali smo oko 2.500 glasova više, dakle, kada saberemo glasove koje su dobile te dvije koalicije. Naravno, rezultat će puno zavisiti i od izlaznosti birača, puno će zavisti i od broja registriranih u inostranstvu. Na izborima 2018. svi smo išli samostalno, ovaj put kroz ove dvije koalicije ćemo, nadam se, dobiti većinu u Gradskom vijeću. S druge strane, imamo značajna četiri politička subjekta s hrvatskim predznakom prijavljena za izbore, ovaj put ne izlaze u okviru HNS-a, te očekujemo zanimljivu političku borbu za glasove građana Mostara, u kojoj će, uvjeren sam, pobijediti Koalicija za Mostar 2020.

U Konakovićevim istupima da se naslutiti pokušaj blefiranja i smekšavanja mogućih budućih “papaka” – a njih, sudeći po svemu, trenutno ipak neće naći u Stranci demokratske akcije. Zašto? Pa naprosto zato što su dovoljno zreli i razumni da uvide kako prolaze i neki ozbiljniji “SDA disidenti” u svojim političkim karijerama. O Čampari i ne govorimo, jer on je, barem u ovom trenutku, i dalje član SDA – makar njegovo ponašanje posljednjih mjeseci ličilo na “izlazak u ratama”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!