Stolac bdije nad dvije granice naše države

Svjesni smo da Stolac ne može sve sam učiniti, ali moramo krenuti od svoje avlije, moramo učiniti sve što je u našim mogućnostima kako bi nas drugi podržali i pomogli. Stolac mora imati svoje mjesto u našoj državi zbog strateški važnog položaja i prostora na kome se nalazi. Stolac je najveći centar Bošnjaka kako prema istočnoj, tako i prema južnoj Hercegovini

Razgovarao: Sanadin VOLODER

Sudbina stolačkih Bošnjaka i njihovih džamija i drugih nacionalnih spomenika nerazdvojiva je od prvih sačuvanih znakova prisustva ljudske civilizacije na ovom prostoru. Od neolitskog crteža iz pećine Badanj, starog 12.000 godina, preko ilirskih gradova, njihove borbe protiv Rimljana, srednjovjekovnih stećaka do izgradnje Careve džamije prije ravno 500 godina i rušenja svih znakova prisustva Bošnjaka i islama u protekloj agresiji HV-a i HVO-a na Hercegovinu.

Stolac je preživio kulturocid od “nositelja europskih vrijednosti” po receptu koji je svijet prepoznao tek pojavom IDIŠ-a. Tešku sudbinu imale su i brojne poznate i uspješne ličnosti iz Stoca koje su bile žrtve olovnih vremena, kao što su Mak Dizdar, Hakija Turajlić, Alija Isaković, Osman Pirija i od živih Fahrudin Rizvanbegović.

Medžlis Islamske zajednice Stolac od početka povratka Bošnjaka i obnove porušenih džamija svake godine u ljetnom periodu organizira manifestaciju “Dani stolačkih džamija”. Ove godine manifestacija traje cijelu godinu jer 500. godišnjica izgradnje Careve džamije u Stocu to zaista zaslužuje. Tim povodom razgovarali smo s glavnim imamom Medžlisa IZ Stolac Mersedom (Arif) Šabanovićem, koji je rođen 1981. godine u selu Pridvorci, općina Gornji Vakuf.

Osnovnu školu završio je u Voljevcu, općina Gornji Vakuf, 1997. godine. Karađoz-begovu medresu u Mostaru upisuje 1997. godine, a uspješno završava 2001. godine. Odlazi na studije u Medinu 2004. godine, gdje upisuje Koledž za arapski jezik na Islamskom univerzitetu. 2006. godine upisuje Fakultet da’we (islamskog misionarstva) i usulud-dina (temelja islamskog vjerovanja) na Islamskom univerzitetu u Al-Medini Al-Munevveri. Uspješno diplomira u februaru 2011. godine i stječe zvanje profesora islamske teologije.

Nakon završenog pripravničkog staža u Drugoj osnovnoj školi u Konjicu 2013. godine, uspješno je položio stručni ispit iz predmeta Islamska vjeronauka. Radio je kao imam, hatib i mualim u džematu Šunji, Medžlis Islamske zajednice Konjic, dvije godine i osam mjeseci, u periodu od 12. decembra 2011. godine do 31. augusta 2014. godine. Govori i piše arapski jezik.

Početkom septembra 2014. godine imenovan je za glavnog imama i imama Sultan Selimove (Careve) džamije u Medžlisu Islamske zajednice Stolac. Oženjen je i otac četvero djece.

S glavnim imamom Medžlisa IZ Stolac razgovaramo o procesu povratka Bošnjaka, obnovi džamija i izazovima opstanka Bošnjaka u Stocu.

STAV: S kakvom je infrastrukturom i resursima Medžlis Islamske zajednice Stolac dočekao rat, odnosno šta su Bošnjaci Stoca izgubili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu?

ŠABANOVIĆ: Prije rata na području Medžlisa Islamske zajednice Stolac bilo je 13 vjerskih objekata, 10 džamija i 3 mesdžida. Skoro su svi vjerski objekti porušeni i uništeni. Nije to bilo klasično rušenje na način da su zapaljeni ili minirani. Neke su džamije bukvalno izbrisane s lica zemlje, kao što je Careva džamija u centru Stoca, svaki njen kamen odvezen je na deponiju kako bi se izbrisao svaki trag postojanja bogomolje na toj lokaciji. Počiniocima zla nije ni to bilo dovoljno, pa su pokušali da naprave crkvu na temeljima Careve džamije, koja je sagrađena 1519. godine. Pored džamija, u Stocu su srušeni i mnogi drugi vakufski objekti na cijelom prostoru Medžlisa Islamske zajednice Stolac, kao što je Musafirhana u centru Stoca.

STAV: Stolac slovi za općinu s najvećim procentom povratka Bošnjaka na svoja ognjišta. Taj proces pratila je i obnova džamija i drugih kulturnih objekata. Naravno, otpor hrvatskih vlasti bio je žestok. Da li su Bošnjaci iz ove borbe izašli jači, kao pobjednici?

ŠABANOVIĆ: Prvih pet porodica vratilo se u Stolac 23. juna 1997. godine. To su bili hrabri Bošnjaci, to su heroji Stoca. Njihova odlučnost da dođu u Stolac u to vrijeme i izdrže u takvim uvjetima, njihova hrabrost da podnesu sve torture s kojima su se suočavali ohrabrili su i druge da se vrate i započnu život iznova u svom rodnom Stocu. Uz obnovu vlastitih kuća, Stočani su obnavljali i Božije kuće, kuće duhovnosti, mira i sigurnosti. Obnova stolačkih džamija u velikoj je mjeri pokrenula ljude da se vrate u svoja mjesta i doprinijela uspješnom povratku Bošnjaka u Stolac. Bila je to velika borba, strateški značajan i važan poduhvat, historijski projekt, na što Stočani trebaju biti ponosni. Dani povratka Bošnjaka u Stolac dani su uspjeha, ponosa i pobjede.

STAV: Kakva je sudbina Bošnjaka Stoca i drugih dijelova FBiH gdje su Hrvati većina s obzirom na sistemski aparthejd koji se provodi već 25 godina?

ŠABANOVIĆ: Nije sve crno kako se predstavlja javnosti. Ima mnogo pozitivnih priča u Stocu. Sigurnost nikome nije ugrožena. Bošnjaci imaju punu slobodu djelovanja kroz razne aktivnosti. Stolac je jedna lijepa čaršija koja ima dušu, zrači toplinom i harmonijom. Jedno mirno gnijezdo za porodicu, odgoj djece i odrastanje mladih. Građanima Stoca potrebno je osigurati dostojanstvenu egzistenciju, pokrenuti ekonomski razvoj, poboljšati turističku ponudu potencijala koje Stolac ima, sve to kako bi ohrabrili i motivirali mlade ljude da zasnivaju porodice i da nemaju opravdan razlog za odlazak iz Stoca. Stolac ima veliku šansu da bude oaza mira i sretnog života kako za same Stočane, tako i za goste koji dolaze iz drugih krajeva, naravno, ukoliko se poduzmu neke mjere na vrijeme.

STAV: Jasno je da će do promjene u ponašanju predstavnika Hrvata jako teško doći, ali s druge strane, postavlja se pitanje koliko mi doprinosimo svojim (ne)činjenjem i podjelama otežavanju položaja povratnika. Kako sistemski organizirati i realizirati prisustvo Bošnjaka iz svih dijelova Bosne i Hercegovine na našem jugu u cilju održivog povratka? Kolika je odgovornost Bošnjaka, pojedinaca i institucija u izostanku podrške Bošnjacima Stoca?

ŠABANOVIĆ: Stanje jednog naroda kolektivna je odgovornost, odnosno, svaki je pojedinac odgovoran za svoj dio posla, veličina odgovornosti zavisi od veličine funkcije i položaja u zajednici. Svjesni smo da Stolac ne može sve sam učiniti, ali moramo krenuti od svoje avlije, moramo učiniti sve što je u našim mogućnostima kako bi nas drugi podržali i pomogli. Stolac mora imati svoje mjesto u našoj državi zbog strateški važnog položaja i prostora na kome se nalazi. Stolac bdije nad dvije granice naše države. Stolac je najveći centar Bošnjaka kako prema istočnoj, tako i prema južnoj Hercegovini. Stoga, Stolac zaslužuje veću pažnju svih nadležnih institucija u našoj državi.

 

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!