Što je babi milo, to joj se i snilo

Zanimljiva je cijela ta nesposobnost hrvatske političke kulture da se Bosna i Hercegovina posmatra bilo kako osim kao kolonijalna tvorevina kojom neko sa strane upravlja.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Zanimljivo je i instruktivno posmatrati kako određeni krugovi u Bosni i Hercegovini razumiju visoku politiku, na koji način promišljaju bošnjačku političku poziciju, šta priželjkuju i šta su im zapravo nadanja i vlažni snovi.

Upravo je u tom i takvom domenu, vlažnih snova i mašte, članak Dnevnog lista, potpisan od I. Marić, u kojem se posjeta reisul-uleme ef. Huseina Kavazovića SAD-u tumači kroz prizmu vlastitih fantazija i želja.

U Dnevnom listu sanjare što o narastajućem utjecaju hrvatskog lobija, što o strogim instrukcijama koje je navodno Kavazoviću zadala “Amerika”, tj. Donald Trump i trenutna američka administracija, a koje se tiču njihovog navodnog nezadovoljstva Bakirom Izetbegovićem.

To nezadovoljstvo navodno je uzrokovano Izetbegovićevom bliskošću s predsjednikom Republike Turske Erdoğanom te Izetbegovićevim “radikalizmom”. Na stranu infantilne želje potpisnika članka u Dnevnom listu, zanimljivo je to projiciranje vlastitih etiketa i predrasuda spram bošnjačkih političkih ličnosti na čitavu američku administraciju, kao što je zanimljiva i cijela ta nesposobnost hrvatske političke kulture da se Bosna i Hercegovina posmatra bilo kako osim kao kolonijalna tvorevina kojom neko sa strane upravlja.

Uslijed takvih zabluda, imamo stalne pokušaje hrvatske politike da ostvari svoje partikularne interese, ili preko nekog vanjskog centra (lobiranje u Bruxellesu, okretanje Putinu, Kolindina posjeta Erdoğanu), ili preko kukavičijih jaja na bošnjačkoj političkoj sceni, umjesto da se traži iskren dogovor i kompromis s autentičnim bošnjačkim političkim predstavnicima.

Upravo takve predrasude, koje izbijaju doslovno iz svake druge riječi ovog članka u Dnevnom listu, potvrđuju da će, nažalost, normalizacija političkih odnosa morati uslijediti tek nakon deradikalizacije hrvatske političke kulture.

PROČITAJTE I...

Školuju se na bosanskom, srpskom i albanskom jeziku. Prema popisu stanovništva 2011. godine, u Srbiji (bez Kosova) je živjelo 7.767 Gorana. Prema procjenama, Gorana ima više od 60.000. U Gori ih trenutno živi i radi između 6.000 i 8.000. Gorani su se do 1991. godine nacionalno izjašnjavali u popisima kao Muslimani. Pod utjecajem manipulacija kojima su bili izloženi od Miloševićevog režima, Srpske akademije nauka i umetnosti i Beogradu poslušnih kadrova rodom iz Gore, geografska odrednica Gorani pretvorena je u nacionalnu komponentu i preko noći stvorena novokomponirana nacija Goranci. Cilj je bio da se Gorani vještački i neprirodno odvoje od muslimanskog (bošnjačkog) nacionalnog korpusa i tako oslabe i podjele muslimanski (bošnjački) narod

Poziv da se Bošnjaci politički organiziraju prihvata se s rezervom. Naši ljudi koji iole ulaze u te procese to prihvataju s dozom snishodljivosti, kao da nekom treba da se pravdaju, da se izvinjavaju za taj ipak ljudski i krajnje opravdan čin. U ovim okolnostima, početkom 2017. godine, rađa se ideja o formiranju Foruma Bošnjaka Makedonije s osnovnom idejom, pred dolazećim generacijama, da očuva ono što jesmo, da pomogne proces promoviranja nacionalne svijesti i očuvanje vlastitog političkog i kulturnog identiteta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!