fbpx

STAV U ITALIJI: Ne provedu li se prave mjere, čeka nas put bez povratka

Budući da je COVID-19 druga sorta virusa, za koju Svjetska zdravstvena organizacija nije bila predvidjela posebne protokole, jasno je da su postojeći planovi potrebovali adaptaciju. Pritom je od ogromne važnosti to kome vlade trebaju adresirati pitanja i koga trebaju slušati. A kao što vidimo, iz dana u dan neizvjesnost koja potječe od “neznanja” pogoršava stanje svih segmenata naših društava, emotivnost preuzima kormilo dok oluja luduje

 

 

Tekst i fotografija: Mirza SOKOLIJA

Pokušat ću vam oslikati šta se događa u vezi sa zarazom virusom korona iz perspektive nekoga ko piše iz Torina, a na osnovu onoga što sam do sada kao laik o tome shvatio.

Trenutak je toliko delikatan da je važno da vam od početka izravno kažem osnovne izvore informacija ovog članka. Temelj mu je dugi intervju – sat i 45 minuta – s doktorom Ernestom Burgijom, predsjednikom naučnog komiteta SIMA (italijansko Udruženje za ekološku medicinu), stručnjakom u polju epigenetike, objavljen 21. marta na radiju Onda Rossa.

Dobrim dijelom tekst koji čitate rezime je njegovih razmatranja, a korišten je i članak doktora Samuele Ceruttija iz kantona Ticino u Švicarskoj objavljen 12. marta (kliničar u odjelu intenzivne terapije Bellinzona), te niz drugih materijala kao što su Pandemic Influenza Plan 2017 Update u Sjedinjenim Američkim Državama i italijanski Piano nazionale di preparazione e risposta a una pandemia influenzale, dokumenti koji su protekli od uputa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), počevši od 2003. godine.

ŠTA SE DOGAĐA

Situacija je “danas” dramatična, a vjerovatnoća da “sutra” postane tragična visoka je. Paralelno s ovim čitanjem, trebamo imati na umu špansku gripu. Ona predstavlja tragični scenarij koji je čovječanstvo doživjelo prije stotinu godina. Govoreći o virusu COVID-19, treba zaboraviti na bilo koju misao koja bi ublažila stvarno stanje – ne radi se o nekoj “malo težoj” ili “lakšoj gripi”, već o virusu koji stručnjaci poznaju već nekoliko godina. Prema informacijama kojima raspolažemo, prirodni rezervoar tog virusa jeste šišmiš. Do prije dva mjeseca nije bilo potvrde da prelazi na čovjeka, međutim, ono što je brinulo istraživače bila je mogućnost mutacija određenih sekvenci virusa te njegove sposobnosti da veoma lahko zahvati gornje disajne organe.

Početkom januara 2020. godine sekvence virusa analizirali su kineski istraživači koji su svoja saznanja i objavili. Pasterov institut iz Pariza počeo je raditi na istraživanju, a također i italijanske ustanove Spallanzani i Sacco. Prema doktoru Burgiou, ogromna je šteta da znanje stručnjaka iz te branše nije bilo upotrijebljeno u praksi (ne samo u Italiji). Pravi trenutak bio je već u januaru, kada je trebalo zalaziti u mrtvačnice bolnica i početi tragati o smrtima prouzrokovanim “neuobičajenim” upalama pluća, mapirati njihove kontakte (dakle, mnogo prije žarišta koji će se ubrzo pojaviti u Venetu i Lombardiji), postaviti “temelje” vojnih bolnica isključivo za oboljenja od COVID-19 (vidi Kinu) kako on po bolnicama ne bi zaharao, što se u Italiji dogodilo i događa bez obzira na sve jači i jači lockdown.

Postoji, naravno, i problem specijalizacije i superspecijalizacije u medicini, ali i problem u hijerarhiji između zdravstvenih ustanova nadležnih da informiraju vrhovne vlasti. Burgio ističe kako mnoge njegove poštovane kolege, pa i iz odjela intenzivne terapije, ma koliko spretni, nisu imali pojma o čemu je riječ, tako da su u klinikama primjenjivali, a tako je i danas, znanje iz svojih oblasti tretirajući COVID-19 kao gripu, padajući u grešku poređenja COVID-19 s općepoznatim oboljenjima.

U vezi s tim, dugački tekst doktora Ceruttija iz intenzivne terapije Belluno, ma koliko zanimljiv, pokazuje upravo “klopku” u koju padaju stručnjaci, jer nemaju znanje potrebno za tretiranje COVID-19. Citiram Ceruttijeve zaključke objavljene 12. marta: “Izgleda da je u 2020. svijet otkrio da zimi postoje paragripni sindromi i da od njih umire staro i već bolesno stanovništvo. Kao i svake godine. Naš zadatak je da držimo ‘noge na zemlji’, nastavimo naš posao kao svake godine, kao i svaki dan, s uobičajenim mjerama opreza kao i svih godina, slušajući ono što vlasti traže od nas, ali nudeći svima reference o osnovnim podacima.”

OPTIMIZAM VS. PESIMIZAM

Ali podaci koje nam nudi doktor Burgio veoma su alarmantni. Pitanja pandemije počinju od 1997. godine, kada u Hong Kongu umire dječak od tri godine, kao nulti pacijent ptičije gripe. Od tada su antene istraživača uperene na viruse čiji su prirodni rezervoari druge životinje, a koji bi mogli preći na čovjeka. Iz tih su istraživanja, počevši od 2003. godine, proistekle upute WHO-a upućene vladama kako bi se napravili koordinirani planovi. Riječ je o protokolima koji vlade povremeno ažuriraju i koji predviđaju pandemijske scenarije i njihove faze. Ti dokumenti uzimaju u obzir endemska žarišta ptičije gripe u ptičijim populacijama na područjima Dalekog istoka.

Budući da je COVID-19 druga sorta virusa, jasno je da su postojeći planovi potrebovali adaptaciju. Pritom je od ogromne važnosti to kome vlade trebaju adresirati pitanja i koga trebaju slušati. A kao što vidimo, iz dana u dan neizvjesnost koja potječe od “neznanja” pogoršava stanje svih segmenata naših društava, emotivnost preuzima kormilo dok oluja luduje.

Nalazimo se u situaciji u kojoj najcrnja predviđanja stručnjaka o pandemijskom virusu bivaju potvrđena jer COVID-19 ima užasavajuće karakteristike: lahkoća ulaza u organizam, brzina širenja, dug period inkubacije (i do dvadeset dana), tako da zaraza radi incognito, i u slučaju širenja na pluća imuna reakcija organizma prouzrokuje stres – oluju citokina koji vodi do smrti.

Porast zaraza sveprisutan je, izuzev u Koreji i Kini, gdje se, čini se, sve odigralo bez velikih odstupanja u odnosu na predviđanja stručnjaka koji su uspjeli na vrijeme prikupiti neprocjenjivo vrijedne informacije – došli su do vrhunca zaraze, ne srećom, već znanjem. Mi se ne možemo nadati skorom kraju jer nisu preuzete ispravne protumjere i sva predviđanja smanjenja epidemije – barem u Italiji – pokazala su se pogrešnim. U trenutku kada se, nadati je se, i ovdje dosegne vrhunac, očekuje nas faza koja može biti kobna, a to je eventualni novi pandemijski val, pri čemu treba imati na umu kako je španska gripa počela u ljeto 1918. zahvatajući ponajviše “staro i već bolesno stanovništvo”, kako kaže Burgio, da bi nakon nekoliko mjeseci tokom 1919. godine virus mutirao i zahvatio sve slojeve stanovništva, uzrokujući nikad tačno izračunati broj umrlih – od 50 do 100 miliona ljudi. Takva situacija predstavlja najgori scenarij koji stručnjaci trebaju “nacrtati” što prije kako bismo se na vrijeme pripremili, što znači da crtež treba početi “danas” da bi mjere bile spremne u roku od dva mjeseca, jer bi idući oktobar ili novembar mogao biti trenutak bez povratka.

PROBLEMI U ITALIJI

Nekorektne informacije “nekompetentnih stručnjaka” o COVID-19, kojima raspolažu vrhovi Vlade Italije, te fragmentiranost italijanskih regija i gradova, umnožili su nevjerovatan broj odluka, bacajući time stanovništvo u opasnu paniku. U premijerovom dekretu od 11. marta koristi se kazneno pravo kako bi se smanjilo kretanje stanovništva, što je dovelo do izricanja ogromnog broja kazni (više od pedeset hiljada po nekim izvorima), a u slučaju da budu stavljene u proceduru, potpuno bi zatrpale sudstvo. Zabrana kretanja, ili njegova znana ograničenost na prijeko potrebne izlaske, u ovoj fazi u Italiji može čak biti kontraproduktivna. Naravno, ovdje se ne kritizira zabrana okupljanja, nego nemogućnost izlaska u šetnju, u javne parkove, na rekreativno trčanje, gimnastiku na otvorenom i tako dalje, pri čemu, kao što svi znamo, skoro nikada nema direktnih međusobnih kontakata, a znamo da upravo direktni kontakti mogu širiti zarazu. Dva osnovna uvjeta prijenosa gripe jesu bliski kontakt (onakav kakav možemo imati u našim domovima, koji često nisu prostrani onoliko koliko to predviđa premijerov dekret, kao da svako ima svoju sobu) i zatvoreni i nedovoljno ventilirani prostori, što veoma liči na naše domove tokom zime i pred početak proljeća.

Greška u politici svakodnevna je stvar, pa ne želim da ovo bude shvaćeno kao napad, nego kao konstruktivna kritika, kako bi se greške sagledale, a ne ponavljale. Želim skrenuti pažnju kako odgovor Vlade na pandemiju mnogo liči na ratno stanje, a jezik koji se upotrebljava upravo je ratni, tako da je normalno upitati se da li je to pravi odgovor u jednoj veoma složenoj situaciji i njenoj mogućoj eskalaciji. Nakon prvobitnog alarma u posljednjoj sedmici februara, pa onda vala optimizma i opuštanja u narednoj sedmici, te neizvjesnosti koju živimo danas, stvorena je konfuzija u kojoj se sada nalazimo, a koja uzrokuje niz drugih oboljenja naših organizama i dovodi u pitanje naša društvena uređenja, naš odnos s prirodom, čiji smo mi kao vrsta tek jedan dio.

NICCOLO MACHIAVELLI

Najpoznatije Machiavellijevo djelo jeste Vladar (Il Principe), traktat pisan za vladare, a upućen njegovom princu Lorenzu de’ Mediciju, često krivo tumačen i sveden na frazu “cilj opravdava sredstvo”, govori zapravo o nečem sasvim drugom: 1. vladar treba zaslužiti povjerenje naroda, inače uskoro neće vladati; 2. spriječiti ili ublažiti krize bilo kojeg tipa, a posebno one koje proizlaze iz “prirode”, nije pitanje sreće i improvizacije nego znanja i pripreme, tako da, kad poplava dođe, mi smo već odavno trebali podignuti čvrste i visoke obalne nasipe; u slučaju neviđene poplave, znat ćemo da smo učinili ono što je bilo moguće.

Ono što je još tada, prije 500 godina, primijetio Machiavelli, gledajući na tadašnju “Italiju”, jesu fragmentiranost i oportunizam, i to u trenutku kad je očigledno bilo potrebno, kao i danas, spojiti znanja i sagledati nas kao dio ekosistema, svakoga sa svojom posebnošću. Budimo svjesni prolaznosti i mogućeg oporavka od strašnih trauma. “Valja nama preko rijeke.”

 

(Ovaj tekst objavljen i na talijanskom jeziku: https://stav.ba/scritti-da-torino-senza-le-giuste-misure-ci-aspetta-un-viaggio-senza-ritorno/)

 

PROČITAJTE I...

Možete zamisliti kakav je odnos mogla imati jedna ostrašćena srpska policija prema uhapšenim, utamničenim, nezaštićenim “Turcima”, koji su, uz to, još i “Alijini mudžahedini” i koji “hoće rat”. Kakve su te torture mogle biti... Kakvo nečovječno postupanje protiv uhapšenih, protiv čitavog bošnjačkog civilnog stanovništva... U prvo vrijeme nisu nam ni advokate dozvoljavali. Jedna politika koja je kriva za genocid u Bosni šta je tek mogla činiti s nezaštićenim žrtvama na “svojoj teritoriji”, u kraljevačkim i bjelopoljskim kazamatima. Mučenja, batinanja, elektrošokovi, držanje u samicama po više mjeseci

Pred kraj osamdesetih godina radi se na obnovi Kulturnog društva “Preporod”. Osnivačka skupština u Sarajevu, kao i osnivačke skupštine u svim gradovima BiH, napravila je izvanredan kulturni ambijent u kome će se stvarati ona klima koja će prethoditi otopljavanju odnosa unutar BiH i omogućiti stvaranje demokratskih promjena i višepartijskih sistema. Svake sedmice “Preporodovi” predavači gostovali su na tribinama po cijeloj BiH. Te su tribine bile izvanredna edukacija naroda u svrhu samorazumijevanja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!